sjenovita strana mog uma

utorak, 06.07.2010.

Kao malu me fasciniralo čarobiranje. Imala sam neku suludu ideju da imam čarobne moći i da mogu mislima udahnuti život nekoj stvari, da mogu popravljati stvari, vraćati ih u život. Bilo mi je jako uzbudljivo kad bi nešto posadila. Imala sam velik nagon za sadnjom cvijeća i vrtlarstvom. I kuhinjom. Uvijek kad bi mama nešto pekla neke kiflice ili nešto, ja bi uzela komadič tijesta i napravila od toga figuricu i i izistirala da se peče s ostalim. Kakva je to dobar osjećaj bio ugledati da si napravio nešto fino i jestivo.
Voljela sam popravljati stvari. Još uvijek se sjećam Barbie sata koji se ubrzo potrgao a ja sam izmislila način da ga popravim i vratim u prvotno stanje...tako sam i nedavno popravila svoj bijeli sat, izbrusila sam metalnu ukosnicu i umetnula je u remen, i drži super. Mogla bih reći da sam se rado vezivala za predmete, stvari oko sebe, i biljke i životinje...njih sam doživljavala živima..dok sam ljude više promatrala kao stvari. Haha, nije baš doslovno tako, ali ima nešto u tome. :) Jednostavno, ljudi su oduvijek bili čudni i neprirodno se ponašali. Ko da su kontra života i sebe samih. Oni su veća misterija od bilokakvih stvari iz prirode. Ljudi su zapetljana zagonetka koju je teško otkrit do kraja, mada se vjerojatno cijela formula krije u -+-=+ i +-+=-
Svi smo mi sazdani od plusa i minusa...to znam, kao i to da me cijeli život ubijaju u pojam svojim čudnim oblicima ponašanja. Prije me čudilo, sad mi je sve to predvidljivo... I sve mi je jasnije da neravnoteža dolazi kad je previše minusa ili plusa. Plus je jako dobra stvar, ali ako ga se koristi iz krivih razloga, može ometati spoznaju. Ili to vrijedi za oboje? Jesam li ja luda btw? Čime ja razbijam glavu....ima li to koristi? Ne čini se tako, često, ali to je osjećaj malodušnosti...a ipak nakraju, shvatiš da je to stvarnije, to je ono kad mislimo da nas znanje slabi, a jedino što nas čini slabima je upravo prepuštanje neznanju i nesvjesnosti. Treba imat hrabrosti u životu borit se za prave stvari....to je ono nevidljivo teško, koje na čudan način raduje, i dođe ti da se zapitaš- jeli bolje ono vidljivo ili ono iza vidljivog?? Ne volim upravljati ljudima, to mi se čini prozirno, ali volim onaj moćan osjećaj znatiželje i svjesnosti. Kad si svjestan, onda znaš rješenje.. Odnosno, svjestan si onda kada znaš rješenje... Onog trenutka kad ti se ukaže rješenje, ti tada postaješ svjestan problema.

Pokušala sam ovom tekstu odrediti početak, sredinu i kraj, temu i ideju, ali je teško.
Samo sam u biti htjela reći kako ima sto godina da se doista nisam zapitala što me u životu pokreće-tj.nisam tražila na pravom mjestu. Kad smo bili mali, imali smo nagon za stvaralaštvom, bili smo luckasti...idealisti..:)) Sada važemo svaku riječ, kalkuliramo s raspoloženjima, trudom, pa i osmijesima kao s kakvom robom. Opet, ja mislim da nije lako ni biti dijete i krenuti u život. To lako može postati najgorim razdobljem u životu, ovisi sve o ovjetima djeteta u kojima odrasta, ali...ako imaš dovoljno sreće, srca i pameti da u odraslo doba ne uđeš oslijepljen i duševno osakaćen, možeš shvatit da je puno lakše kad u životu možeš birati neke stvari, to ćeš i kamo ćeš, i možeš birat što ćeš biti.

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)