Marketing
Kao malu me fasciniralo čarobiranje. Imala sam neku suludu ideju da imam čarobne moći i da mogu mislima udahnuti život nekoj stvari, da mogu popravljati stvari, vraćati ih u život. Bilo mi je jako uzbudljivo kad bi nešto posadila. Imala sam velik nagon za sadnjom cvijeća i vrtlarstvom. I kuhinjom. Uvijek kad bi mama nešto pekla neke kiflice ili nešto, ja bi uzela komadič tijesta i napravila od toga figuricu i i izistirala da se peče s ostalim. Kakva je to dobar osjećaj bio ugledati da si napravio nešto fino i jestivo.
Voljela sam popravljati stvari. Još uvijek se sjećam Barbie sata koji se ubrzo potrgao a ja sam izmislila način da ga popravim i vratim u prvotno stanje...tako sam i nedavno popravila svoj bijeli sat, izbrusila sam metalnu ukosnicu i umetnula je u remen, i drži super. Mogla bih reći da sam se rado vezivala za predmete, stvari oko sebe, i biljke i životinje...njih sam doživljavala živima..dok sam ljude više promatrala kao stvari. Haha, nije baš doslovno tako, ali ima nešto u tome. :) Jednostavno, ljudi su oduvijek bili čudni i neprirodno se ponašali. Ko da su kontra života i sebe samih. Oni su veća misterija od bilokakvih stvari iz prirode. Ljudi su zapetljana zagonetka koju je teško otkrit do kraja, mada se vjerojatno cijela formula krije u -+-=+ i +-+=-
Svi smo mi sazdani od plusa i minusa...to znam, kao i to da me cijeli život ubijaju u pojam svojim čudnim oblicima ponašanja. Prije me čudilo, sad mi je sve to predvidljivo... I sve mi je jasnije da neravnoteža dolazi kad je previše minusa ili plusa. Plus je jako dobra stvar, ali ako ga se koristi iz krivih razloga, može ometati spoznaju. Ili to vrijedi za oboje? Jesam li ja luda btw? Čime ja razbijam glavu....ima li to koristi?
Ne čini se tako, često, ali to je osjećaj malodušnosti...a ipak nakraju, shvatiš da je to stvarnije, to je ono kad mislimo da nas znanje slabi, a jedino što nas čini slabima je upravo prepuštanje neznanju i nesvjesnosti. Treba imat hrabrosti u životu borit se za prave stvari....to je ono nevidljivo teško, koje na čudan način raduje, i dođe ti da se zapitaš- jeli bolje ono vidljivo ili ono iza vidljivog?? Ne volim upravljati ljudima, to mi se čini prozirno, ali volim onaj moćan osjećaj znatiželje i svjesnosti. Kad si svjestan, onda znaš rješenje.. Odnosno, svjestan si onda kada znaš rješenje... Onog trenutka kad ti se ukaže rješenje, ti tada postaješ svjestan problema.
Pokušala sam ovom tekstu odrediti početak, sredinu i kraj, temu i ideju, ali je teško.
Samo sam u biti htjela reći kako ima sto godina da se doista nisam zapitala što me u životu pokreće-tj.nisam tražila na pravom mjestu. Kad smo bili mali, imali smo nagon za stvaralaštvom, bili smo luckasti...idealisti..:)) Sada važemo svaku riječ, kalkuliramo s raspoloženjima, trudom, pa i osmijesima kao s kakvom robom. Opet, ja mislim da nije lako ni biti dijete i krenuti u život. To lako može postati najgorim razdobljem u životu, ovisi sve o ovjetima djeteta u kojima odrasta, ali...ako imaš dovoljno sreće, srca i pameti da u odraslo doba ne uđeš oslijepljen i duševno osakaćen, možeš shvatit da je puno lakše kad u životu možeš birati neke stvari, to ćeš i kamo ćeš, i možeš birat što ćeš biti.
Post je objavljen 06.07.2010. u 23:06 sati.