Kao i svako normalno biće, volim prirodu. Ali kojiput moje unutarnje stanje ne dopušta da budem prisutna, da doista vidim i osjetim stvari oko sebe.
Dosta se puta npr.puta kad odem u šetnju ne osjetim ništa. Kojiput zna bit i neugodno. Nemogu se fokusirati. Zapravo, pokušam se fokusirati i pravim se da ide. Al u sebi znam da to nije to. Zašto se tako rijetko uspijem uskladiti sa prirodom. Osjećam je, ali na vrlo nesvjesnoj i instinktivnoj razini, ali kao da to ne dopire do površine.
Tek kasnije, po potrebi povežem neke stvari s tim slikama, ovisno o dojmu... A možda i nije svrha prirode da nam pruži osjećaj euforije i senzacionalnosti, već samo osjećaj smirenja i prirodnosti, tečnosti. Osjećaj da je sve ok, da planet nije u kurcu, da će još dugo,dugo biti tu gdje je sad, neoštećena, kad god se poželimo vratiti k NJOJ da nam pruži utjehu.
Ne sviđaju mi se baš slike koje se mogu naći na mnogim blogovima,sajtovima s egzoteričnim temama...često stave neku kompjutorski sređenu sliku, prenakićenu, prejarkih boja, totalno irealno, kao da je s drugog planeta, a ne sa Zemlje. Možda je s nekog drugog svijeta, ali ipak očekujem sliku s kojom se mogu poistovjetiti. Ne znam zašto, ali te slike ipak, iako su prenakićene, daju osjećaj sigurnosti, skroz se depersonaliziraš, probudi u tebi neke čarobnjačke i villinske instinkte...čas se i ti osjetiš kao biće koje nije s ovoga svijeta, koji zapravo ne pripada ovom svijetu. Zašto je tako? U zadnje 2-3 godine, otkako sam malo svjesnija stvari oko sebe, znala sam sanjati, tj.često sanjam okoliš, prirodu, iz djetinjstva, iz mog kraja, iz mog dvorišta, čak i kako prolazim kroz neka mjesta koja mi nisu baš poznata. Sve je ok, no ja to u snovima vidim toliko izražajno, jako i bujno, na desetu potenciju pojačan dojam od prave prirode iz naše stvarnosti. U snovima je sve tako divno, mistično i nadrealno...kažem sve na 15tu potenciju uvećano...kao i osjećaji pritom,najčešće osjećaji velike tuge, ili očaranja. osjećaj nečeg nedodirljivog, raja. Npr.ima jedna dolina ,uz potok, blizu mog dvorišta koja ide onako kružno...vrlo lijepa dolina, ali malo pusta i pomalo čak i sumorna,ko da joj fali života, neka je napuštena zemlja tamo. Ja sam sanjala da je ta cijela dolina snježna i da se kroz cijelu tu dolinu vozim vlakom; bila sam izgleda pod dojmom fotografija koje mi je Bojan pokazao iz Gorskog kotara.... Al tako je u biti i sa ostalim... Ispred vixe ima mnogo cvijeća. I sve je to jako lijepo. Međutim, ja sam fascinirana cijelom našom zemljom sve do vrha brijega. Obožavam i ono polje pšenice, i sve..i tako sam sanjala jednom da je iza vixe, još nekoliko metara iznad,na sjenovitoj strani, pa skrooz okolo, zapravo sunce i da je tamo ogroman cvjetnjak, nekog ljubičastog cvijeća što se prostirao svud okolo...nisam sigurna jeli bila lavanda ili neke drugo cvijeće, ali znam da je bilo toliko lijepo i davalo nadu i predivan osjećaj sreće, gotovo rajski osjećaj..došlo mi je da plačem. E, pa sad. Kad je sanjam, priroda mi daje osjećaj euforije, a kad je uživo, osjećaj smirenja, popuno paradoksalno.
Evo, sad, totalno nenadano, primjećujem kako me već dobrih 20 minuta smiruje kiša koja vani pada i čija mi svježina sad ulazi kroz prozor. Djeluje na mene utješno...ko da poručuje da sve ovo što me sad muči nije važno...
(tekst nastao u nedjelju navečer...)
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.
''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)
''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ
''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija
''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin
''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''