sjenovita strana mog uma

ponedjeljak, 10.05.2010.

Osjećam se vrlo osušeno iznutra. Ne depresivno, jer sam se vlastitom trudom riješila viška pritisaka, da se mogu posvetiti važnim stvarima. I na kraju, što mi je ostalo? Dosada me razara. Toliko se osjećam prazno da većina žena kad se pojavi opasnost od toga ode odmah frizeru ošišat se. Promjenom frizure protiv ustajalosti života! Ali ja sam odlučila da neću tako rješavat probleme.
Htjela bi se kao žena bavit pravim stvarima, a ne samo jebenim šopinzima. Jednostavno, previše mi je pizdarija..odrastam li ja to?? Mislim, nije šoping loš, ali kam on vodi? K još jednom šopingu. I još jednom. Onda si svjesniji što ti JOŠ fali, što JOŠ treba. A ja za taj 'još' nemam para ….Stalno si govorim kako se neću dovest u situaciju da mi samopoštovanje ovisi o lovi..da neću postat rob love. Niti nisam, uživam u jebenoj slobodi s malo para..ne razmišljam sada o njima, ali znam da će mi uskoro trebati, ako poželim išta više od neophodnog..
Imam neke stvari koje odgađam tjednima. A prestala sam se i šetati redovito jer mi je prisjelo. Bila sam prošli tjedan u kinu i nije me zadovoljilo baš. Sve manje šećem po gradu i po dućanima makar nisam ni prije, ali sjećam se da sam prošlu jesen dosta puta radila sama, i nije mi se dopalo, ne želim to opet prolaziti, sad se toga čak pomalo i bojim. Nemam više ni neka velika očekivanja. Nešto je gadno zapelo u mom životu, i ja kao da se bojim sljedećeg koraka jer sam se dovela pred zid, počela sam biti sve opreznija pri puštanju novih stvari u svoj život, bojim se da ću izgubit kontrolu, bojim se krivih poteza. Ja kao da neke stvari ne želim promijeniti, bojim se da mi ne umre i još ono malo preostalog elana…
Bojim se, ali to uspijevam prikriti, potisnuti kad idem nekamo van…i sebi pokušavam,al ne uspijevam se prevariti, ne uspijevam voditi ovaj privid tečnosti, nikakvi prividi mi više nejdu….koji vrag? Bojim se svega, strah me da mi opet život ne ode u krivom smjeru, bojim se pogrešaka pod pritiskom, da ću se morat prilagodit,zaglavit, potpuno bit mrtva za samu sebe. U krizi sam, osjećam i strašnu potrebu za ugljikohidratima, za utočištem,točno znam kaj to znači..više ne znam samu sebe vadit iz takvih stanja, ne znam čime…kao da sam prozrela već sve svoje trikove. Tužna sam, voljela bih da mogu plakati al to tako rijetko uspijem…voljela bi se napiti, ali ne treba mi to, ne smijem si dozvolit to, da još samu sebe tjeram na dno,kad će to već ionako sam život uraditi. Vjerojatno ću, kao i mnogo puta dosad čekat dok se ne pojavi neka nova pizdarija, neka nova prazna meta u koju ću ispucati svo svoje streljivo..i koja će mi dati energije-do idućeg pada..

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)