30.10.2005., nedjelja
Oda higijenskom ulošku
 Vato s vagine neuroznih žena Napojena mrtvim stanicama Izvezena njenom nutrinom Opojena ribljim mirisom Štitiš pamuk od barvanja |
- 14:14 - Komentari (21) - Isprintaj - #
29.10.2005., subota
sudba kleta
 Kona, fire mountain , nestalo u Osijeku, Sjenjak 17 Da se vratim ovozemaljskim temama. Ja imam tu sreću, kakvu inače imaju samo oni koje meteor ubije u podrumu, da svaka tri do četiri mjeseca izgubim stvari koje koštaju pun kurac para. Da ne bi toga bilo život mi ne bi imao smisao, a blagostanje bi bilo dosadnostanje. Kako bi mračna sudbina nastavila svoj rušilački pohod po mojoj imovini, prekjučer su mi ukrali bicikl. Moje prijevozno sredstvo, moja alfa i omega bržeg putovanja, moje zdravlje, moj drug i moja sreća. Platio sam ga 4 i pol milje kuna s nadom da ću ga jednog dana dostojno pokopati. Ta se nada rasprsnula poput kurtona u koji nije stalo 11 litara vode. Sigurno ste barem jednom imali taj tupi osjećaj u glavi kad na mjestu gdje bi trebalo biti nešto što vam je drago, zateknete samo ono što je pirkalo ili bilo statično uz tu dragocjenost, a to je zrak. Onda zatvorite oči, ne vjerujete im, i ponovno ih otvorite, iako znadete da ste pri sebi, da ne vjerujete u priviđenja i da ismijavate ukazanja. I onda se vratim u stan. Sjednem, zapalim cigaretu, a prestao sam pušiti prije šest mjeseci (osim kad si popijem), duboko udahnem par dimova, otpuhnem i iz nosa iskopam trocentimetrenu smolenu trakavicu, buljeći u ornament na tepihu. Jebiga, takav ti je život. Idem dalje, hrabro i smjelo, u iščekivanju novog sretnog trenutka. |
- 12:35 - Komentari (30) - Isprintaj - #
28.10.2005., petak
Popljuj T-debile
|
Gomila japijevskih kretena bleje u šefa poput krava koje su netom osjemenjivali veterinari, a on odjednom, slavodobitno, kao da mu je nakon niza bijelih kuraca u dupe uletio crnački, zaključi svu tu sprdačinu jednim euforičnim pušenjem slonovskog kurca. «Tko? Ivek, ma on je pederčina kakve nema. Puši kurčeve pijanim Austrijancima po Beču, a radnim danom pokušava ostvariti karijeru na mojoj pilani. On ti je prava nula.» «A Nada, a ona ti je prava kurva, znaš, ona kaj se jebe za pare. Donedavno se jebala i bez para, ali joj je neki kreten ostavio deset kuna za Largo i više ne daje pičke ispod deset kuna. Preko dana kuha dečkima tu na pilani. Ona ti je prava nula.» «Moja žena, moja žena je đubre koje svaki dan bijem. Osim kaj puno troši još se i jebe okolo. Ona ne samo da je nula nego sam je i ošišao na nulu» Ispred crkve za nula kuna veselo se klati moja čuna. Majčice bakice Krunicu vade Križaju se zgražaju I oči slade. Ova donja pjesmica nema veze s gornjim tekstom Da sam Phil Collins Da sam Fil Fil Kolins I da sam snažan Ko Henry Rollins I da imam čupu ko Frank Zappa I da me zovu Rock'n'roll papa Pjevao bih narodnjake. Čaše lomim ruke mi krvave Oči mi suze Molim te vrati se Da sam Fil Fil Kolins I da imam kišobran Ko Marry Poppins Ne bih mario za kišu i led Kako da nastavim Sad mi je bed Fil Kolinse Glazba ti je pederska. Sjebo si mi rimu I stihoklepanje. |
- 13:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #
26.10.2005., srijeda
socijalna jadikovka
|
U svakodnevnoj nedoumici što skuhati naiđoh na recept koji bi jako dobro pristajao kao epitaf na grobu direktora kojemu je pridjev stečajni, a imenica upravitelj. Pršut s tartufima Direktor biti, imati para, Za «spasiti» firmu silnoga dara Biti gazda, biti krut Imati mećku, imati pršut. Tanko rezani pršut popržiti na maslinovom ulju Biti žena direktora, Domaćica noćna mora «Ženo, bogati, de, ajde malo na tanko» Zaliti vinom i kratko popirjati Buteljama nudit gosta Dobrog vina nikad dosta Biti prijatelj podrumara, Pijanaca s mnogo para. «Kume, rizling, berba '92. nektar» Tartufe izrezati na tanke ploške Imati frižider pun delikatesa Imati škrinju punu mesa I sve što uz imaštinu ide Ako zatreba i tartuf pride. Dodati ih pršutu, pa popirjati još 2-3 minute. Podrignuti usred jela Da zatrese kuća cijela Popapriti i poslužiti kao toplo predjelo. Zapapriti cjeloj masi Pred stečajem radnoj klasi Uzet pare ove zime Bit direktor druge firme. «Ajde, boga vam gladnog, nemojte se davit, stiže mlada janjetina. Jebo salamu» |
- 19:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #
25.10.2005., utorak
Hrvatski vojnik za 21. stoljeće
|
Bit će to dobro isfrustrirani i prilično zavidni profesionalac koji će malo-malo prodavati svoju opremu ne bi li preživio na plaći koju će mu ministarstvo osigurati. Kao dio zajedničkih međunarodnih snaga bit će šikaniran jer neće imati para da popije koju sa zapadnim društvom pa će obavljati njihove zadatke kako bi ušicario koji euro više. Borit će se negdje gdje Hrvati ni ne znaju gdje je to i tad će dobiti recimo pristojnu plaću i moći će počastiti kolege iz zapadnih postrojbi. Onda će se napiti i zapjevati pokoju hrvatsku, rodoljubnu i završiti na stupu srama jer će ga razapeti domaće, hrvatske novine kao primitivca i novu prijetnju demokraciji i miru. Kako bi smirili dobrohotnu sedmu silu, vladajuće strukture će ga umiroviti i ubrzati njegovo starenje kako bi čim manje bio na trošku državnog aparata. U zajedničkim mirovnim snagama obnašat će visoke dužnosti vojnika na rampi, posilnog dočasniku i malog od kuhinje. A možda i neće! Možda će se zapad sjetiti baruna Trenka i njegovih hrabrih grenadira i svakom hrvatskom vojniku ponuditi mjesto generala i plaću od 50 000 eura neto. Možda će hrvatski vojnik imati najmodernije oružje koje jednim metkom ubija šest neprijateljskih vojnika iako su ovi u formaciji pročešljavanja terena. Sve je moguće. Vedra je budućnost pred hrvatskim vojnikom. Jest da trenutno ima manju plaću od hrvatskog prosjeka, ali što bi on htio, nije mu glava u torbi svakog dana. |
- 12:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #
24.10.2005., ponedjeljak
Rat špeceraja II: napad babe s placa
 Probudih se iz bunila perverznih snova s roboticom junferom koja je imala sise od poliestera, a himen od nehrđajućeg čelika. Uglavnom, kažem ja jutros babi s placa da mi treba jedna mrkva. Ona mi baci pogled ko da su joj u nedjelju zatvorili crkvu pred nosom. Veli što će mi jedna mrkva. Rekoh, bako, kuvam neki ćušpajz. Aha, kaže ona, slegne ramenima i pokaže mi srednje veliku mrkvu. Pitam ja nju koliko. Veli ona koliko daš. A u kurac, koliko da dam babi za mrkvu, kad ne znam koliko je kila. Velim nemam pojma. Ona kaže daj kunu i pritom napravi facu ko da su joj za Uskrs zatvorili crkvu pred nosom. Rekoh babo nemam kunu imam pedeset, imate sitnog. Veli ona da joooj, da jel nemam kunu, da neka idem razmijeniti, tamo negdje, što ja znam gdje. Rekoh, bako idem kupit krumpir, pa ću se vratiti. Dođem do babe II i tražim četiri krumpira. Ona mi dade. Rekoh koliko, a ona kunu. A ja u kurac šaljem Rohatinskog što ne ukine novčanice veće od pet kuna. Velim ja da imam pedeset, a ona meni da neka nosim krumpir, da ću joj dati drugi puta. Ja se rastopim ko glista ispod kamionske gume i kažem da nikako, da inzistiram da mi sad naplati, a ako nema sitnog neka mi vrati koliko ima, normalno u okvirima humanosti. Baba se nasmije i vrati mi 49 kuna. Ja zahvalim, odem do prve babe, i dadem joj dvije kune budući da mi baba II nije dala ni jednu kovanicu od kune. Baba izvadi onu istu mrkvu, uzme dvije kune i veli hvala… (sad slijedi ona faca kad te netko fosnom opali po glavi) |
- 12:38 - Komentari (30) - Isprintaj - #
23.10.2005., nedjelja
tuga, plač, suze
|
Nemaju pojma koliko su sretni oni kojima majčice/ženice cijelo nedjeljno prijepodne kuhaju ručak kako bi se njihovi mezimci i mezimice mogli nakon jutarnjeg češanja kurca/pičke napapati. Nemaju pojma koliko su sretni oni koji žderu u krugu obitelji. Ja imam pojma. Već šesnaest godina izbivam iz kuće i jedina obitelj mi je ova kutija od 566 Mhz s kojom dijelim dnevne radosti i žalosti. Da nastavim s patetikom nedjeljnog jutra. Ljubav mi je prije mjesec dana dobila malariju. To je u Africi kao da dobiješ gripu. Jučer mi javlja kako se u gradu pojavila kolera. Sva sreća da se vraća za mjesec dana. Jedva čekam. Već pet mjeseci smo razdvojeni. I to je jedan veliki razlog mojih povremenih ispada iz sistema. Kao na primjer sad: U kurac, u pičku, u bazen izlučevina. Idem pred crkvu žicat babe za ćevape. |
- 11:54 - Komentari (19) - Isprintaj - #
21.10.2005., petak
Pjesma nad pjesmama
|
Pjesma nad pjesmama, ljubav u grudima antičkog junaka koji je vođen dubokom strašću prema stadu i ljubavnim jadima sve to zoofilno iskustvo prenio na ženu o kojoj je danima pod jarkim suncem bliskoistočnog prostranstva maštao. Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske. Kako si čovjek može predočiti ovu ženu? Oči su joj kao golubice i još svijetle ispod koprene. U antičko doba nije bilo letećih androida (neka istraživanja pokazuju da ih nema ni sada) nalik golubovima koji su svijetlili kad bi ih prekrio laganom ili kakvomgod tkaninom. Znači neko ekstraterestrijalno i SF objašnjenje ne vrijedi. «Oči su tvoje kao golubice». Hm. Ne budi lijen, mućkao sam glavurdom cijelu noć povremeno nabijajući ćelom o penis (noćne erekcije) kako bih u cik zore, kad sunce ipak nije razmaknulo oblačnu zavjesu, shvatio bit i aluziju ovog stiha. Što je pisac htio reći? Ljepotica je bila vjerojatno i lijepa, ali boga joj poljubim neurednog, vječito je nosila vlažne krmelje s obje strane kutaka očiju. I to kakve krmelje! Fosforescentne i ogromne ko svježi golubov drek. To smo riješili, a što sa silazećim stadom gileadskih ovaca aka kosom? Na što bi kosa morala ličiti kako bi je zamislili stadom? Na stado naravno. A kakva bi to kosa morala biti da je uspoređujemo sa stadom koza? U kurac, nemam pojma. Mućkajući još jednu bolnu noć, došao sam do nekih ne baš preciznih, ali znakovitih zaključaka. Pička je imala strašno neurednu i godinama nepočešljanu kosu. Zamislite stado mršavih koza koje se strmopižđuju niz padine gileadske (gdje je ispaša toliko bogata da koze jedna drugoj brsti dlaku), ostavljajući za sobom trag prašine, trupla i još uvijek žive voluharice koje koze koriste kao tampone. Mršave koze grudve su njene zapletene kose, trag prašine rijetke su ravne vlasi, trupla su prevelikom koncentracijom smrada ubijene muhe govnare, a preživjele voluharice su mali pediculusi iliti uši. Zubi su ti kao stado ovaca, što upravo izlaze iz kupala, kad se strižu: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta. Očito da je pjesnik i nedvojbeno pastir imao neke nerazriješene ljubavne i seksualne probleme sa svojim stadom. Godinama je krkao ovčice i kozice, a onda kad je gazda otkrio da mu stado daje malo mlijeka, razoružao je pastira svezavši mu kurac u mornarski čvor. Pastir se pogođen raskolom emotivnog srca preorijentirao na ljudske ženke. Kurcem svezanim u mornarski čvor nije mogao jebati, ali je nakrkan dubokom tugom mogao pjevati. Kakve je ta žena imala zube? Ostrižena ovčad s janjadi blizancima. Mora da su joj zubi bili poredani u formaciji jedan veliki pa dva mala, pa opet jedan veliki pa opet dva mala. O boji neću diskutirati jer ne znam jesu li u stadu egzistirale crne ovce. Sudeći prema pastirovom poimanju ljepote, vrlo i vjerojatno moguće. Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoružan, tisuće štitova vise na njemu, štitova od samih junaka. Ženo božja, a što su tebi u djetinjstvu radili? Vrat kao toranj Davidov. Prema ostacima utvrda iz tog doba, mogu zaključiti da joj je vrat bio četvrtasta oblika i prilično izdužen, okićen gomilom crknutih štakora koji su pogibali junački se boreći za zrno žita u njenom domu. Zašto baš četvrtasti izduženi vrat? Kad je bila mala propala je kroz rupu na dnu bornih kola te joj se glava ukliještila između dvije daske i tamo je visjela sve dok joj noge nisu narasle do tla. A onda je još malo ocu i konjima pomagala (poput Kremenka) pokretati ta kola. Barem zimi dok nisu htjela zapaliti. Bila je svojevrstan oblik antičkog čoka. Prsa tvoja: dva blizanca srnčeta, što pasu među ljiljanima Sise ko srne što pasu među ljiljanima. Iako već spolno zrela bila je u ranoj fazi adolescencije. Svud po svud prištevi boje ljiljana. Dvije sisice nakalemile su joj se u tom prsnom polju prišteva i toliko su joj visjele da se činilo kako joj bradavice pasu prišteve. Zašto srnčeta? Valjda zbog pastirove zoofilije. Eto, u par redaka pokušao sam dočarati što su pastiri onog vremena snatrili o svojim ljubavima i kako su ih zamišljali u svojim vinom nalijanim glavama. Za kraj prenosim zadnji stih ovog dijela koji govori sve o pastirovom fetišu: Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi |
- 11:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #
20.10.2005., četvrtak
čaše lomim, ruke mi krvave
|
Marina je još od osnovne škole patila od neke frojdovske boleštine. U osmom je razredu prvi put općila s dvadesetogodišnjim vozačem kamiona. U srednjoj je školi odmah od prvog razreda krenula žestoko. Vikendom se opijala i trošila sa starijim dečkima koji su je smatrali vrlo lakom i jebežljivom klinkom. Njen otac bio je sudac na općinskom sudu, a mama neuzorna domaćica. Nisu znali da im se kćer uokolo troši brže od impulsa međunarodnog razgovora. A Marina ko Marina, svoje seksualne apetite više nije mogla zadovoljavati sa samo jednim frajerom. Kole je bio dobar u školi, ali je volio dernečiti s vršnjacima koji nisu bili dobri u školi. Obavezno bi vikendom i pivom i rakijom ubijao trezvenost. Tu i tamo bi zapalio frulu i bio drugačiji od vršnjaka koji su bili kakvi god u školi, ali nisu nikada trošili travu. Kole je bio recimo pristajao momak i nije bio junfer. Ponekad bi zabrijao sa svojim vršnjakinjama i češće močio prst nego čunu. Kad je prvi puta vidio Marinu neki kurac mu je u glavi zaiskrio i on se unatoč pričama koje su kružile, na prvi pogled zagrijao kao grijalica na struju. Svaki put kad bi je sreo, a bila je uvijek u društvu nekog starijeg frajera, jedan od desetak grijača te grijalice snažno bi zažario. Iako su se poznavali iz viđenja, znao je da nije frajer za nju. Nema tu žicu kurčenja nit spiku velikog jebača. Marinu su jebali mjesni jebači, oni koji su malo držali do istine i ženskog dostojanstva. Kad je jedne subote Kole do ranog jutra zabrijao s ekipom, nije ni slutio da će uz frulu na jezeru biti i Marina. Napušenom i pijanom u glavi mu se sjebao ljubavni termostat i Kole je kao nikada do sada popizdio za Marinom. A Marina ga nije fermala ni pol posto i kad je klečeći u plićaku u gaćicama i bez grudnjaka pušila Saletu kurac to je bilo vjerojatno zato jer mu je htjela popušiti, a ne zbog njezine obijesti. Kole ih je promatrao, a srce mu se kolilo ko kvrgavi hrastovi panj pod neprestanim pritiskom sjekire. Nije imao snage da išta napravi. U nekim filmovima Kole bi zgrabio komad nekog drva i Saletu razbio glavu. U ovom filmu Kole je zgrabio bocu rakije i popio je naiskap. Kad je Marina na zelenoj obali poluskrivenoj u trstiku bludničila s trojicom pijanih tipova, Kole je skoro bez svijesti četveronoške puzao i jedvitim naporima pokušavao se domoći vode da se riješi nesretnog života zbog neuzvraćene ljubavi. Na pola puta se srušio i zadnjim atomima trezvenosti zaželio svima oko sebe prilično surovu smrt. |
- 09:19 - Komentari (30) - Isprintaj - #
19.10.2005., srijeda
Život piše drame
|
Kad je Marijo prvi put zakoračio u školsko predvorje nije ni slutio da će mu život uskoro postati pravi pakao. Kad je gospođa učiteljica Arijana B. po ne znam koji puta zakoračila u školsko predvorje nije ni slutila da će jednom učeniku život pretvoriti u pravi pakao. Kad je stari podvornik Mile po isto tako nebrojeni puta zakoračio u školsko predvorje, noseći toaletni papir nije ni slutio da će tom istom papiru bitak pretvoriti u pravi pakao. Kad je drug Pavle prije tridesetak godina prerezao vrpcu i svečano pustio gradski vodovod u promet, nije ni slutio da će za tridesetak godina jednoj petolitrenoj količini vode njezin bitak pretvoriti u pravi pakao. Nitko nije znao da će sudjelovati u istovremenom stvaranju pakla ili bivanja u njemu. Prije nego je zazvonilo Mariju se upalila lampica za uzbunu. Hitnost slučaja zahtijevala je i hitne korake. Uletio je u zahod i sjeo na školjku. Stolica je bila tvrđa no što je mislio. Lagano je kontrakcijom trbušnih mišića potiskivao drek. Kvocijent mirisa bio je srednje vrijednosti. U trenutku razmišljanja o bitnim adolescentnim problemima, dogodio se naprasit prekid. U ženski zahod uletjela je vlasnica visoko odjekujućih štikli. Velikom je žestinom otvorila vrata, sjela svom težinom i započela nikad čujniji klasični koncert Bečke i Berlinske filharmonije. Na repertoaru Bela Bartok i Čudesni mandarin. To vam je klasična death metal skladba. Nakon Bartoka slijedio je Hindemith, a nakon njega plinski udar kvocijenta mirisa na nedvojbeno najjačoj mjeri skale negativnih mirisa. U trenu se život jednog toaletnog papira kojim je tajanstvena osoba ženskog spola obrisala dupe pretvorio u pakao. U trenu se život jedne čiste i pitke vode kojom je tajanstvena osoba ženskog spola isplahnula neobično ogromnu količinu fekalija pretvorio u pakao. U trenu se život srednjoškolca Marija pretvorio u pakao. Osupnut plinom i omamljen njegovom snagom Marijo je jedva izašao na hodnik i promolio glavu kroz otvoreni prozor. Došavši nekako k sebi, iako je zvono za sat već odzvonilo, stao je nasuprot vrata ženskog zahoda i čekao da vidi tko je taj ubojica i krvnik ženskog zahodskog Aušvica. Za nekoliko trenutaka, odaslavši prethodno brz i ritmičan bat dobro ušiljenih štikli, na vratima se pojavila malena, dobro uređena i prilično zgodna žena od tridesetak godina, primjerak prilično dobrog masturbatorskog objekta. «Vidim da i fine gospođe ugrožavaju ozon», pomislio je Marijo i potrčao u razred. Učiteljice još nije bilo. U trenutku upoznavanja nekoliko budućih prijatelja, začuo se bat dobro ušiljenih štikli. «Dobar dan. Ja sam Arijana B. i predavat ću vam hrvatski jezik», rekla je vrlo ugodnim glasom malena, dobro uređena i prilično zgodna žena od tridesetak godina, primjerak prilično dobrog masturbatorskog objekta. Sutradan je Marijo zbog smetnji s dišnim putovima odvezen u gradsku bolnicu i spojen na respirator. Život mu je zaista postao pravi pakao. |
- 11:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #
majku mu #$%& pijanu
|
Prekjučer sam se opijo ko svinja pa sam se jučer probudio u rano jutro još uvijek pijan ko ista ona svinja od prekjučer i sunce mi je strašno sijalo u glavu i hladan vjetrić pirkao pa sam morao popiti još jedno piće s frendom pa je on naručio još tri, a ja sam to odbijao kategorički, u stvari se ispostavilo da sam ga uvjeravao da naruči još piva koje smo također iskapili na još uvijek nevjerojatno jarkom suncu i sad već ugrožavajuće hladnim vjetrom koji je puhao tu na brodu na Dravi. Mamuran sam ko tri hrastove bačve tuduma. I moje su picajzle mamurne. I hemoroidi. I sva ona sitna bića koja me grebu i grickaju preko noći, odavno udomaćena u mojem krevetcu, mamurna su. I one ptice koje su slučajno doletjele iz Kopačkog rita nemaju ptičju gripu već su mamurne zato što su prolazile pokraj broda na kojem smo lokali. I štakor na kojeg sam danas naletio biciklom je sada mamuran i dobit će po hrptu od svoje rospije štakorice: «Opet piješ jebem ti majku štakorsku!», izdere se ona. «Pokazat ću ja tebi tvojeg boga, dobio kužne buhe da bog da. Jadna li sam ciju-ciju cvil skvik!». Mamuran sam znam I zbog toga me je sram 3 zarez 2 nosim u krvi i nije mi to slučaj prvi prokleti sam boem a Karlović bi mogao osvojiti i koji brejk gem a ne samo na svoju servu valjda je i on mamuran često. |
- 08:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #
17.10.2005., ponedjeljak
bič
|
Udarci su pekli. Koža mu je bila prošarana ljubičastim i crvenim tragovima biča. «U galop đubre», još je jednom snažno zamahnula bičem, a onda ga odjednom lagano pomilovala po dupetu. Jeknuo je, a zatim ispustio uzdah zadovoljstva «Tko je gazda? Jel' ti čuješ što te ja pitam? TKO JE GAZDA?» «Pokazat ću ja tebi tko je gazda!», Knöting je snažno zamahnuo bičem i udario konja po slabini. Konj se propinjao od bola, a Knöting je i dalje udarao. «Prokletniče, nitko nikada Knötingu nije odbio poslušnost, razumiješ mrcino životinjska?», urlao je kao lud. Nakon nekoliko trenutaka životinja se umirila. Oči su joj divlje kolutale. Bol je bila strašna. Kad je stigao na imanje tamo su ga čekali odvjetnik Jakšić i gospodin trgovac Milić. «E moj Franc, sprema se zlo. Prije dva dana u Sarajevu ubijen je prijestolonasljednik. Bit će rata. Već mjesecima u vojarnu pristižu novaci», govorio je vrlo ozbiljnim tonom gospodin trgovac Milić ispijajući vruću kavu. «Na žalost, sve će ovo propasti. I ja sam dobio poziv da se javim u vojarnu.» «Stoko jedna neobrazovana, gamadi prokleta, naučit ću ja vas izvršavati zapovijed bez pogovora!», Knöting je bičem mlatio sve oko sebe. «Marš, naprijed, u napad, los, šnel!». Domobrani treće regimente padali su jedan preko drugog, gazili jedan drugom šinjele i pucali nasumce prema ukopanom neprijatelju. Prvi je red odmah bio pokošen rafalom mitraljeza. Zatim drugi, pa treći. Na kraju su zrakom letjeli zadnji ostaci preživjelih domobrana treće regimente. Knöting je i dalje bićem tjerao ranjene domobrane. «Marš stoko jedna kukavička, bando prokleta, izdajice i probisvijeti, pokazat ću ja vama tko je ovdje gazda!» «Dat ću ja vama štrajk!», Matković je zamahnuo kožnim bićem, poklonom koji je prije deset godina dobio kao ostavštinu svojeg prijatelja Knötinga, koji je krajnjim naporom s pjenom na ustima, pred smrt predao svojem posilnom to oružje dominacije. Radnici su se povukli u strahu od zapjenjenog vlasnika pilane. «Dok god sam ja ovdje gazda, nitko meni neće naređivati kako i što će se raditi, jel' vam jasno kopiladi odrpana?» Bivši radnik pilane iz Oštarija i predsjednik mjesnog komiteta, drug Petričević vitlao je bićem ispred zarobljenih Ustaša. «Tko je sada gazda, majku vam jebem ustašku?», izderao se slavodobitno i prvog u vrsti udario bićem tako da mu je pukla koža na licu. Istog trena iz rane je obilato potekla krv. «Čija sad mater crnu vunu prede, gamadi fašistička?», opet je udario prvog iz vrste, po istom mjestu, tako da je sada rana bila u znaku križa. A onda je izvadio pištolj prislonio mu na krvavu glavu i upucao ga. Zatim ga je pospremio, ovlaš obrisao bič o truplo i naredio da pobiju ostale. «Štovani gospodine predsjedniče, primite ovaj poklon kao znak zahvalnosti za sve što ste učinili za ovaj kraj i naš narod koji vam svim srcem zahvaljuje…», svečano je govorio Matija , sin bivšeg komunista Petričevića. «Pitala sam TKO JE GAZDA?», sada se gromko proderala i snažno oplela njegova bedra. «Vi ste gazda!», «Vi ste gazda… i što još?» «Vi ste gazda gospođo predsjednice!», gotovo plačno promrmljao je profesor doktor Mate B. predsjednik mlade i napokon neovisne republike. |
- 15:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
16.10.2005., nedjelja
Večera
|
«Ma znaš što, tvoje žvrljotine ništa ne vrijede, tvoje su priče sranje», sasuo mu je u lice bez imalo obzira. Pritom je poput karata koje ne donose ništa znakovito bacio svežanj papira na stol,. S. je stajao mirno i sažaljivo pogledao tu svoju razbacanu muku na urednikovu stolu. Samo mu je lijevo oko lagano trzalo. Zatim je polako i još uvijek smireno pokupio sve papire i izašao u hodnik. «Jebem ti mater», promrmljao je hladno i neobično smireno, «jebem ti mater, tebi i tvojim suradnicima, da ti jebem mater. Jebem vam mater svima». Zatim je pljunuo na pod. Imao je neodoljivu želju da se posere tu odmah ispred urednikovih vrata i na tu hrpu govana, muku jednog žvrljatora koji je godinu dana krv znojio, zabode jedan list svojeg djela. «Jebem mater i onim tvojim pulenima koji pišu sranja od kojih mi se čak više ni ne sere, nego me spopada mučnina kad ih ovlaš okom prođem. O čemu oni pišu? O pizdarijama. O jeftinoj filozofiji, o životu o kojem pojma nemaju, a žele pokazati da su baš oni ušli u njegovu srž. Kakve su im to priče? Sve nekakva okolišanja, nazovi duboke misli, pokreti nadvijeni tajanstvenim velom, jebem ih blesave, pa sve su im priče u magli. Svi nešto hoće reći, a ništa ne kažu. Samo natucaju, ko muhe, jedu govna preko stakla ». Tek ga je sad spopala prava bjesnoća. Još je jednom pljunuo na tepihom prekriveni pod, a onda nogom udario o ulazna vrata i izašao na ulicu. «Jebem vam mater da vam jebem mater svima!», orilo je ulicom poput svjedočanstva luđaka nad divljanjem luđaka. I ljudi su ga sa strahom promatrali kao takvog. Ušao je u prvu gostionu na koju je naišao. Naručio je konjak i vodu, izvadio staru stošu i zapalio. «Jebem im mater da im jebem», otpuhnuo je duboko u stranu, gledajući konobara, a onda je zašutio. Konobar je na tren zastao s pranjem čaša, a zatim nastavio. Bio je naviknut na ovakve ispade svojih gostiju. S. je naručio još jedan konjak. I još nekoliko. Nakon nekog vremena ustao je i otišao u zahod. Nije da mu se neophodno pišalo, ali osjećao je potrebu da se makar na silu isprazni. Pišao je i čitao poruke na zidu. Telefonski brojevi pokraj imena, svima znani stihovi i kojekakvi bolesni crteži. Izvadio je penkalo i napisao velikim slovima «JEDI GOVNA MAJMUNE», a onda pospremio penkalo i alatku. Na hlačama su ostale dvije vlažne mrlje. Bio je već dobrano pijan. Kad se vratio iz zahoda, za šankom su sjedila dva tipa i čitali jedan od papira iz njegovog žalosnog svežnja. «Ovo je vaše?», upitao je jedan od te dvojice. «Da», iznervirano je odgovorio. «Vi ste ludi», nasmije se drugi i mahne konobaru , «konobar, daj gospodinu piće». «Nikada nisam čitao nešto tako smiješno», reče prvi «jeste li već izdali koju knjigu? Rado bih je kupio». S. je zamračio. Popio je još dva konjaka, pokupio svoje listove i bez pozdrava, vidno ošamućen, izašao van na ulicu. «Jebem ti takav život», govorio je sebi u bradu i noćnim životinjama isto tako, «biti drugačiji znači biti loš». Krenuo je prema stanu. Uz put je stao u noćnoj trgovini i kupio bombicu konjaka za po putu i litru «Ribara» za večeru. Krajnjim naporom otključao je vrata stana i ušao unutra. Neko je vrijeme tražio prekidač, a onda nasumce udario šakom i upalio svijetlo. Svukao je jaknu, obuo papuče, pritom posrćući, a onda je iz vitrine, oprezno kao da deaktivira bombu, izvadio porculanski tanjur. Stavio ga je na stol zajedno sa starim srebrnim priborom za jelo i strovalio se na stolicu. Jedva sjedeći na stolici dograbio je zgužvani i umrljani svežanj svojih papira i stavio ga na tanjur. Natočio je vino u čašu, otpio gutljaj, podrignuo se i stao rezati papir. Nakon nekoliko propalih pokušaja da zabode vilicu u komadiće papira, bacio je pribor i rukom zgrabio izrezanu hrpu. «Vidjet će oni sutra što je sranje od priča!». Jeo je kao sumanut. |
- 11:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Ako jedne pijane noći auto krene…
|
Eppur si muove – rekla je s istančanim smislom za talijanski, a više je zvučalo francuski. U tom trenutku nisam shvatio da misli doslovno i da misli na auto. Auto u kojem smo bili goli, oznojeni i spremni za veliko finale. Mislio sam da cilja na početak njena orgazma nakon što sam uložio sav svoj pijani trud kako bi čuo barem jedno iskreno Ah! Kad sam joj odlučio prići više nisam imao para za pivo. - Oprosti – progurao sam se pokraj nje i stao joj polunamjerno, polupijano, slučajno i namjerno na obuću. Cipela je bila kožna, šteta nikakva. Čekao sam zauzetog konobara i odustao od narudžbe. Znao sam da neće doći. Ljudi su ga sa svih strana napadali kao da su znali da nemam para za pivo. Okrenuh se prema njoj i napravih onu simpatičnu grimasu kojom se daje do znanja da je život takav kakav jest i da zagaziti u govno znači živjeti isti taj život kakav on jest i to je to i ništa drugo osim toga ne postoji niti se može drugačije objasniti to stanje neminovnosti. Ona uzvrati grimasom koja nedvojbeno pokazuje minimum kulture ophođenja koji je potreban da se druga strana ne uvrijedi i ne postane vulgarna pogotovo ako je pijana. Da sad opisujem kako smo završili u mojem autu, pokvario bih čar finala jedne pijane večeri. Čitatelj mora sudjelovati u piščevoj priči. Bez njegovog snatrenja i imaginacije priča može izazvati prazninu. Pomogni mi čitaoče da zajedno zamislimo to uspješno barenje, svladamo sve prepreke koje mi pod noge bacaju piva i izbrišemo sve one kontraproduktivne grimase koje moje lice stvara tijekom zavođenja. Sjeti se najgorih i najsramotnijih prilaženja koje u normalnom čovjeku izazivaju nelagodu poput one kada si s roditeljima na televiziji neočekivano gledao urnebesni seks i s neodoljivom željom čekao da to prestane. Sada izbriši te slike i zamisli tako prokleto šarmantnog tipa koji bi i sa 150 kilograma na svojim nogama odveo i najumišljeniju pičku s najnevjerojatnijim tjelesnim atributima u haustor pokraj kafića i na prljavoj kanti za smeće mirisao joj vlažnu i odstranjenih latica ružu. Sada priča mora ubrzano krenuti tamo gdje je i naprasno, zbog uputa i vašeg što boljeg doživljaja, stala. Nogom je prebacila u ler Točka Auto je kliznuo prema naprijed Točka Zbacio sam je sa sebe i stao na kočnicu Točka Udarila je glavom o retrovizor Točka Prekinula mi krunicu Točka Spomenuo sam joj boga Točka Rasplakala se Točka Zapalio sam cigaretu Točka Gledao sam kroz bočni prozor Točka Ona se obukla i izašla napolje Točka Ni bok ni zbogom Trotočka. |
- 01:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
13.10.2005., četvrtak
sasvim običan suicidalni dan
|
Ines. U kurac. Nisam je vidio mjesecima. Nju sam htio s velikom dozom volje jebati, ali mi nije uspjelo. Bila je nekako pre…pre…prebogata. I imala je velike sise. A ja sam kovanicama igrao nogomet na klupi. I imao sam srednje mali kurac. Bacila je na mene neki novi pogled, onakav kakav se ne sreće u ljudi koji te ne doživljavaju. Vjerojatno dobra godina za moj ten. A i nosim onaj Brit-pop-liberal-elemental friz. - Bok – nasmijala se osmijehom širokim ko Otranska vrata. Njeni bijeli zubi bili su kapice Albanaca u čamcima prema Italiji. - Zdravo Ines, kako je, kaj ima, i? – uvijek sam bio neshvaćen u svojem svijetu istančanog smisla za humor. Zato su mislili da sam glup. Ines je također mislila da sam glup. Sad nije bitno što je ona odgovorila i što sam je ja pitao nakon toga. Bitno je da je guma na boksericama odjednom popustila. Pale su na pola dupeta. Nosio sam široku trenerku. - Ajd bok Ines – srezao sam je u prvoj četvrtini litanije o Rimskom pravu i desetom studioznom prilaženju ispitu. Kad sam se udaljio pola koraka, zagrabio sam rub boksa i podigao ih na pristojnu razinu. Idem doma presvući gaće. Ovako se ne može u trgovinu. Takvog bi me trebalo ubiti. Radikalna misao. Onda sretnem Davora. On je jedan od onih tipova kaj se pri svakom susretu rukuju. Pri tom nitko od druge strane ne radi to s nekom srdačnosti, a u ovom slučaju ja još manje - Bok, kak je kaj ima? - A čuj, ima, ima. Ovisi kaj trebaš – primjećujete li suptilnost šale? Davor se pol nezgodno pol zbunjeno nasmije. Neugodno mu je. Normalno da mu je neugodno jer izraz na mojem licu nedvosmisleno znači odjeb. Nije da sam baš takvo đubre kao neki moji frendovi, ali, jebote, donji rubovi gaća već mi dodiruju koljena. - Dobro, idem ja… - opet pruži ruku da će se rukovati, a ja sam već daleko na putu. Sudaram se sa skupinom ženske dječurlije koja se već poprilično jebe. Hihoću kao prava pilad koja će postati kokoši. Gledaju li možda obrise mojih boksa kao što bih ja u nekoj uobičajenoj šetnji gledao njihove? Energično okrećem glavu da provjerim. Pernata mladež se hihoće napuhanom kurtonu. Idite u kurac. Zavlačim ruku u trenerku, lovim labave rubove i dižem ih do lijeve bradavice. Nije mi ugodno. Taj osjećaj jednak je onome kad krajnjim naporom savladate proljev, ali ipak niste sigurni da vas nije barem malo ofrajalo. Previše se opterećujem ljudima oko sebe. Morao bih poraditi na sebi. Frustracije su još uvijek izražene. Bolimekurac đir još uvijek nije usađen u moju interakciju s okolinom. Zasvrbio me šupak. Kad će završiti ova agonija? Oče i majko, volim vas i neću vas nikada zaboraviti. |
- 14:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Vijesti iz neke bliže budućnosti
|
Hrvatska je napokon nakon 45 godina uzaludnog kandidiranja za razne sportske međunarodne manifestacije i utrošenih 10,1 milijardi eura u svrhu promidžbe te 2,6 milijardi eura kazni plaćenih raznim međunarodnim sportskim institucijama, dobila domaćinstvo svjetskog prvenstva u ronjenju na dah s motkom za uzrast do 11 godina. Predsjednik republike Hrvatske, te zastupnik u špajzi europskog parlamenta i jedan od mogućih kandidata za mjesto zastupnika na recepciji zgrade europskog parlamenta, izjavio je kako je ovo povijesni dan za hrvatski sport i nadodao da mu se živo jebe što je presudom europskog sudačkog vijeća izbačen iz svoje rezidencije na Brijunima kako bi napokon nakon 20 godina povlačenja po europskim sudovima gospoda iz zapadnog dijela Europe mogla useliti u ovaj europski biser Sredozemnog mora. Na pitanje gdje će sada obavljati svoju predsjedničku dužnost, predsjednik je odgovorio u pički materini, ako i nju nisu prodali strancima. Pa kakve to ima veze gospodine predsjedniče s domaćinstvom SP u ronjenju na dah s motkom? S domaćinstvom nikakve, jer sam i ja kao što vidite od danas gost u svojoj zemlji. P.S. Poruka iz boce: razbijte pičku ovim debilima koji prave nerede i čuvajte naše znakove. ... ovaj, otoke. |
- 00:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
11.10.2005., utorak
Dok mlada u strepnji čeka
|
Vjenčanje je njezin najveći dan u životu. A njegov? Jest da je priznao jednom ili dva puta u životu da je voli, ali više je volio njene starce i posao u tastovoj firmi i njen auto i njihov novi stan, samo za njih, samo za njega. Ali onda je jednog dana ko kondorov drek iz vedra neba, rasprslo se smrdljivo prosvjetljenje : spoznaja da brak je vječita spilja, u kojoj mrak je jedina zbilja, pa jadikuje: Stavi ruku na moje ćelo Vruće je, mokro i nekako bijelo Kao i grozničavo tijelo Kao i vjenčano odijelo Neželjeni brak Tu umjesto radosti Nastaje mrak I znoj probija oklop Od poliestera i pamuka Nervozna, drhtava ruka Ne želi znak okovanosti Pozlaćen il' od slonove kosti Prsten vjenčani. A dolaze još gosti O nikakva radosti Iako strašna već čeka me svita I u čudu svatko se pita Gdje je to nesretno biće Zašto ne dolazi, hita? Ma jebem ti takvu sreću Na vjenčanje doći neću! |
- 23:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #
08.10.2005., subota
jesam li stvoren za ulogu u Velikom Bratu?
|
Ja sam društvena ličnost slobodnih načela. Volim psovati i volim se ponašati ko prava simpatična razuzdana svinja. Ne jebu me ni mediji ni ustanove kad je u pitanju psovanje. Evo, da dokažem da ne serem: neki me kurac štreca oko bubrega, jebo mu ja pas mater. U pičku. Na primjer, vrijeme je nominacije i javlja se ona krava, nekadašnja prasica: «Pozdrav stanarima, blah-blah-bla…» Ja: «Di si kurvo, jel' još pokazuješ sise bauštelcima na skeli?» Ili: «Jel' se još jebeš s tipovima koji su se predstavljali kao producenti RTL-a, a u stvari su majstori za sliku i ton?» Ili… tak nekak. Ako zanemarimo to vulgarno izražavanje, ostaje još pun kurac dobrih karakteristika moje osobnosti. Svako jutro prije mene budi se moja zmija. Prvo sneno promoli glavu kroz prorez bokserica, a onda kad skuži da nema neprijatelja (voćkica, buba, raznih životinja), uspravi se i udara o tarzanska prsa. Dobro da ne zaarlauče. Jutarnja letva. I što kad bih se tamo probudio, oko mene petnaest voajerskih kamera, a kurac do plafona? Ne bi bilo estetski. A i ukučanice bi morale razmisliti o svojem ponašanju i oskudnom odjevanju. A što tek da kažem onoj skupini morona i idiota što se muškima deklariraju? Mislim da ne bi prošao jedan dan, a da se ne bi popičkao s njima. Tolika gomila antipatičnih idiota ne može izazvati neke prijateljske reakcije. Kada jedem onda se volim opustiti. Mrzim uštogljenost pri tako veličanstvenom činu: držati vrhovima prstića vilicu i nož, sjediti na stolcu kao da si privezan za fosnu i žvakati zatvorenim ustima. Ja volim jesti prstima, podrignuti se, prdnuti ako treba. Dok žvačem držim otvorena usta pa izgledam ko miješalica za beton. Volim se zajebavati, puštati klince da se krevelje za stolom, a ne im djeliti šamare zbog priče. Ako me negdje na ulici zasvrbi šupak, jebem ti krv, ja ga i počešem. Ne valja potiskivati probleme. Ako ti se kopa nos, zagrabi bagerom po njemu, ako te zasvrbi šupak, nabij prst u njega, ako te svrbe jaja, noktima izvuci dušu iz njih. Prdni, podrigni, pljuni, povuci zelenaša do najskrivenijih prostorija u glavi, kesi se, krevelji, deri, psuj, pokazuj dupe ako se ne slažeš, pokazuj kurac ako te zajebavaju, drži noge na stolu, ne pospremaj krevet, ne pazi što ćeš reči, smij se ko budala, ponašaj se ko moron, tu i tamo razbi nešto, napij se, ako treba pojebi stanare, bez obzira na orijentaciju. Ne dozvoli da ti društvene norme ometaju slobodu. Uf! I tak. U stvari, kad bolje razmislim, mogao bih biti sudionik u tom sranju za kretene i idiote pred malim ekranima, i to pod jednim uvjetom: Ako bih se smio družiti samo sa psom. I ako bi smjeli ostajati pet minuta nasamo. P.S. U boj! U boj! Za narod svoj! Hrvacka! Hrvacka! |
- 08:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #
06.10.2005., četvrtak
ja šumom, a pojedinci gnojištem
|
Jel' znate onu basnu o gluhom psu i ćoravoj mački? Bili gluhi pas i ćorava mačka. I tak. Dugo su živjeli. A pas je bio prijatelj s ćoravom mačkom. Ono, vodio ju je jer je ova bila ćorava. Međutim, ako mislite da je mačka ikako mogla njemu pomoći, u krivu ste. I ona je bila gluha, ali to onda ne bi bilo dobro za početak basne. Kak bi to izgledalo «jel' znate onu basnu o gluhom psu i ćoravoj i gluhoj mački?». Ne bi imalo smisla. I kaj? Zbog čega je pas pomagao mački, a nije imao nikakve koristi, a osim toga psi i mačke se inače mrze? Zato jer mu nitko nije rekao da je to mačka. Zaboravio sam napomenuti da pas nije imao njuh i da je također bio ćorav. Mislim, kak bi to izgledalo da bajka počinje «Jel' znate onu basnu o gluho-slijepom psu bez njuha i gluho-ćoravoj mački?» Poanta ove priče jednaka je komunikaciji između mene i pojedinaca koji ne kuže ni kurca. |
- 17:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #
05.10.2005., srijeda
vegetarijanstvo i djeca
|
Vidim da se neki ne slažu s mojim kritičkim stavom prema roditeljima koji svoju malodobnu djecu od rođenja upravljaju ka vegetarijanstvu pa ću stoga ponoviti. Takav postupak smatram bolesnim izdrkvavanjem starijih. Zašto? Pod brojem 1 Ponovit ću riječi dipl.ing. Darije Vranešić , voditeljice nutricionističkog savjetovališta Vitaminoteka: Izvor:http://www.hic.hr/zdrava-hrana02.htm Djeca Nutritivni rizici su izraženiji kod djece nego kod odraslih. Dijete nije mali odrastao čovjek - ono je jedinstveno živo biće, a zbog intenzivnog rasta i razvoja posebno je ranjivo i podložno vanjskim utjecajima, posebno utjecajima prehrane. Prvi problem koji se može javiti kod male djece kojima se ne daju namirnice životinjskog porijekla zapravo je mehaničke prirode. Naime, volumen želuca djece može biti suviše malen da prihvati količine povrća, žitarica i voća koje su potrebne da bi se zadovoljile energetske potrebe. Istodobno, ove namirnice sadrže obilje prehrambenih vlakana koja daju osjećaj sitosti, ali su ipak siromašnije energijom u odnosu na volumen. Znanstvenim istraživanjima uočen je sporiji rast i razvoj djece koja su hranjena izrazito restriktivnom vegetarijanskom prehranom. Dobro planirana lakto - ovo vegetarijanska prehrana pokazala se adekvatnom jer može zadovoljiti nutritivne potrebe djeteta. Adolescenti Prehrana adolescenata također ne bi smjela biti suviše restriktivna. Interesantno je da je kod adolescentica vegetarijanstvo dovedeno u vezu s poremećajima hranjenja. Naime, ponekad adolescentice započinju s vegetarijanstvom u cilju održavanja idealne tjelesne mase i mršavljenja, a cijeli niz istraživanja bavio se fenomenom veće učestalosti poremećaja hranjenja u vegetarijanki. Ukoliko vegetarijanska prehrana tijekom adolescencije nije adekvatno izbalansirana može voditi ka cijelom nizu poremećaja. Ipak, ne može se generalizirati i govoriti kako vegetarijanstvo vodi ka anoreksiji, ali ipak treba biti na oprezu pojave li se iznenadne promjene u prehrambenom ponašanju tijekom ovog turbulentnog razdoblja. O često neadekvatno isplaniranoj vegetarijanskoj prehrani u adolescentica svjedoči studija objavljena u časopisu Nutrition Research u kojoj su autori sa sveučilišta u Rio de Janeiru usporedili nutritivni status 24 adolescentice vegetarijanke i nevegetarijanki. Istraživači su zaključili da je prehrana mladih vegetarijanki bila manjkava važnim nutrijentima, posebice kalcijem, željezom, vitaminima B2 i B3 te energijom. Dakle vegetarijanstvo u djece je OK, ali svugdje je riječ o oprezu, dobro isplaniranoj prehrani, nerestriktivnoj vegetarijanskoj prehrani – jel' treba djecu i sebe opterećivati s tim? Hoće li roditelji dobro isplanirati prehranu i jesu li dovoljno educirani ili se njihovo vegetarijanstvo bazira samo na preporuci i nekoliko vegetarijanskih knjiga? Jesu li djeca koja jedu miješanu hranu bolesnija od djece koja jedu samo vegetarijansku i postoji li veći rizik od bolesti? S obzirom da nisam naišao na primjere bolesti u djece izazvane jedenjem miješane hrane (mesa i povrća), a sudeći prema gore rečenom i mogućim rizicima koje donosi veg. prehrana u razvoju, tvrdim da je za djecu bolje da jedu i meso i povrće koliko im treba. Pod brojem 2 - kao što je u komentaru dolje rekao Josip Broz :» to što roditelji umjesto djece odlučuju što će stavljati u usta, to je ništa prema tome da roditelji odlučuju kakve će ocjene klinci donositi iz škole, koje će ih izvannastavne aktivnosti zanimati, kad i s kim će se družit…» . Ima on pravo (osim onog dijela gdje me naziva mesarskim fašistom), ali ja bih vegetarijansku prehranu stavio i ispred ovih izdrkavanja jer se tiče zdravlja. Ako netko ima dobre argumente da me razuvjeri neka ih napiše i preobrati moje «zablude». (da napomenem: nisam protiv vegetarijanstva kao načina života i prehrane) |
- 16:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #
vegetarijanski fanatizam
|
Isuse, ako si uopće postojao, na Dobro jutro Hrv. prikazali vrtić za male jadne vegetarijance na Borongaju. Razumijem odrasle koji jedu samo bilje, ali da onemogućuju klince da odlučuju što će jesti, za mene je to prilično posesivno, nerazumno i izdrkano. Bez obzira na namirnice koje sadrže «skoro» iste tvari kao i meso, a prema tisućama studija koje su podvojena mišljenja, hraniti dijete od tri godine samo povrćem jest prilično bolesno. Zašto ih ne puste da odrastu na mesu i povrću, pa nek se onda odluče? Strašno bolesno izdrkavanje dok su djeca u pitanju. Mogu mene uvjeravati kojekakvim znanstvenim dokazima da je povrće dovoljno za njihov razvoj, ali ja smatram da uskraćivanje mesa klincima jest hir za kojeg se ne zna kako će kasnije na njih utjecati. Pa jel' sam ja bolestan što me baba šopala slaninom i što sam jeo mast na kruvu? Nisam. Jak sam ko Blek Stena, rumen i živahan, čio i netio, nemam kolesterola, i dobra mi je mesna rola iliti štruca, meatloaf, vau-vau af! Roditelji-fanatici da bog da vas šopali krmnom smjesom. |
- 08:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #
04.10.2005., utorak
neuzvraćena ljubav
|
Kristina nije kao neke njene prijateljice izgubila nevinost na nekoj razrednoj pijanki ili na maturalnom putovanju. Nije bila takav tip djevojke. Iako je bila neprestano vesela i živahna, čekala je svog princa bez konja ili s konjem, kako vam se svidi. Povremeno bi hodala s nekim dječacima, ali ni jedan od njih nije bio onaj pravi, tip s kojim bi izgubila cvijetak nevinosti. Kada je upoznala Sinišu, znala je da neće dugo trebati da se u ljetnoj noći pokraj mirnog jezera dogodi razdjevičenje. Bilo je loše i bilo je bolno. Baš onako kako je čitala u knjigama i gledala u filmovima. Siniša se nije nimalo potrudio da te trenutke učini barem malo posebnim. Iako su bili skupa već tri mjeseca, on nije pružio ni trun romantike. Nedugo nakon zauvijek su prekinuli. Kristina više nije htjela imati dečka niti spolno općiti s ikim. Razočaranje je bilo preveliko i ona je čvrsto odlučila da ponovno povrati svoju psihičku nevinost. Prošlo je sedam godina. Završila je fakultet i zaposlila se kao profesorica biologije u jednom gradu. Nije izgubila ni trun veselja i razdraganosti i s učenicima je bila veliki prijatelj. Živjela je s dijelom svog razreda u đačkom domu nedaleko od škole i često bi s njima izlazila van. Oni su je obožavali i promatrali i kao prijateljicu i kao seksualni objekt, ali nikada nisu imali dovoljno hrabrosti da poduzmu prvi korak. I Kristina je njih promatrala kao prijatelje. Nikada nije ni pomislila da bi spavala s nekim od tih mladića iako su bili duhoviti, zgodni i već odavno sposobni za parenje. A onda su jedne večeri svi popili malo više i Kristina je zabrijala s jednim od njih. Bio je to seks nakon sedmogodišnje stanke. Nije se uopće čudila što joj je bilo jednako loše kao i prvi puta. Opet se suočila s neiskustvom. Nedugo potom, Kristina je dobila prijeteće pismo jednog od mladića s kojima se družila. Bio je to nezreo potez jednog ljubomornog prijatelja onog tipa s kojim je spavala. Neuzvraćena ljubav. Mjesec dana kasnije nastavničko je viječe odlučilo da neće produljiti ugovor s profesoricom Kristinom B. Nitko joj nije dao obrazloženje niti razlog zbog čega su se odlučili na taj potez. Nakon ljetnih obaveza spakirala je stvari i otišla: nitko nije znao gdje i kamo sve dok je nakon tri godine nisam spazio u Zagrebu u javnoj kuhinji kako dijeli hranu. Prišao sam joj i pozdravio je. Iznenađeno me pogledala. U prvom sam trenutku osjetio njen prijezir i ljutnju, a onda onaj isti razdragani pogled kojim nas je neprestano obasipala. Ja sam bio ta ljubomorna pizda. |
- 16:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #
kratak osvrt na današnji dan
|
Ozbiljno komentirati jučerašnje i noćašnje političke događaje mogu samo oni koji se stvarno razumiju u politiku, zato ne slušajte ove nazovi novinare koji će se danas na blogovima osvrnuti na taj za mene «važan» događaj kao što su pregovori za ulazak u EU. Slijedeći instinkte iskusnog novinara koji nikad nisam bio i slijedeći iskustvo dugogodišnjeg obnašatelja spolnih aktivnosti među kojima je nekoliko defloracija napaljenih srednjoškolki iz 4. razreda, a s druge strane gledajući pornjavu s prilično starim damama, jučer na presici u Briselu uočio sam na Carlinom licu prepoznatljivi blaženi pogled koji zrači zadovoljstvom i srećom, a nedvojbeno znači defloraciju. Da, defloraciju, razdjevičenje, dejunferizaciju, uništavanje opne, kako god hoćete, jučer se Carla oprostila od svojeg najdražeg cvjetića – djevičanstva. Ne znam tko je zaslužan za probijanje starog tunela, ali sumnjam na neke ljude iz hrvatskog izaslanstva. Sudeći prema Sanaderovom također blaženom pogledu, možda je on bio taj Romeo koji je svojim krutim udom nizozemskoj Juliji otvorio vrata blaženstva, a možda je to bio gospodin Šeks, mada, sudeći prema svojim mogućnostima hidraulike pod alkoholom, ne vjerujem u to. Tko zna tko je taj spasitelj-jebač koji je Hrvatsku napokon uveo u zapadnu Europu? Nemam pojma i vjerojatno nikada neću ni saznati. Znam samo jedno. Osim Carle i ja sam ostao jeben. Zakaj? Zato jer moram kupiti stan, a s obzirom na naš lakomi narod koji će se solidarizirati sa zapadnim prodavačima stanova, kupit ću poluosušeni kurac trideset godina starog jelena lopatara koji brsti zelene dlake s pizde materine sibirske. |
- 07:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #
03.10.2005., ponedjeljak
kako sam isključio telefon zauvijek
|
Nazove mene Jasna Zlokić i kaže da je skitnica i da je vuku daljine. onda sam je pitao što više voli: vjetar ili mirnu luku, a ona je odgovorila da više voli vjetar. A ja sam na to: Sprrruffff! pustio jednog masnog. Neki dan me nazove Zdravko Colic i kaže da prodaje osiguranje, jer ako me odvedu cigani čergari... Ja sam ga upitao što onda? a on će: svijet će da se sruši, imat ću ga ko prijatelja i na duši. a u kurac! A onda dva dana poslije nazove Mišo Kovač i poruči mi da mi je na ruci prsten, a njemu u oku suza, pa se kasnije ispravio da je to Dalmacija, pa sam ga pitao, a što s ovom drugom što me uze, a on je rekao da ona ne voli kao on. Hm? Prošlo je još dva dana, zvoni telefon, zove Marko Perković Thomspon. Kaže da ga je zmija za srce ugrizla. Rekoh, da i što si onda napravio? A on me ne obadaje i kaže da ga je mjesečina svu noć tražila. A ja: Što ti to znači, a on ko nadrogiran da se od života krio, da je otrov s usana pio. Pa kako si, velim ja, pio otrov s usana, ako te je zmija za srce ugrizla? Nakon toga sve je par dana mirovalo a onda opet, majku mu jebem, zvoni telefon i tko na telefonu, Mladen Burnač. Rekoh, di si Burnač, policajče raspjevani, a on meni da ne zovem policajce, da ne zovem 92. Velim ja da je on mene nazvao, a ne da ja nekog zovem, pogotovo ne policajce. Pa sam razmislio i shvatio da je on ipak bio policajac i da mu ne treba uzimati za zlo. Spustim slušalicu, zapalim cigaru kadli iznebuha zazvoni opet, ja se javim i kažem Mladene, ne brini ne zovem 92, a iz telefona se prodere hrapav glas O, o, o Lilly zaboravi dane kad smo sretni bili…Rekoh, druže, nisam ja Lilly, a on će meni da da li se sjećam igara u travi, a ja njemu pedofilčino prokleta i poklopim (Vlado, Vlado, prepoznao sam ti glas hrapav ko hrvatske ceste). I kao šećer na kraju mjeseca nazove Senad od Bosne, aka Senna M i sere mi da sam Jasmina, zlatna jabuka, a ja njemu pederu, samo me baka zvala jabukom, a on mene ta zar ja nemam crne oči i nisam li mila djevojka. Velim ja njemu ako te ova mila djevojka opizdi zidarskom šakom, pretvorit ćeš se u vuka. S druge strane još se samo čuo modulirani glas. |
- 09:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #
top šop
|
Rodio sam se kao i svako ljudsko biće - glup. Onda sam s vremenom rezao glupost na kriške i jednu po jednu jeo. Prva kriška bila je nijemost. To sam pojeo s tekom. Počeo sam brbljati sto na sat. Kasnije mi je netko nazad uvalio isti komad kolača i ja sam ponovno šutio. Bio sam glup. A onda je netko zgrabio krišku iz moje glave i rekao da čovjek ne mora biti glup ako mudro šuti. Tada sam shvatio (a shvaćati mogu samo pametni). Još je jedna kriška bila prožvakana. Bilo je to doba autoriteta. Stariji su neprestano uvaljivali kriške gluposti. «Ti si glup; Ti nemaš pojma; Kad narasteš shvatit ćeš; Još si mali». Umjesto da pojedem ove preostale kriške, meni su stariji ispekli cijelu tortu gluposti. Jebem ih glupe. Kad sam krenuo u školu, neki su se profesori trudili da ne probavim glupost, već da je pljujem poluprožvakanu po svojoj okolini. Na svu sreću ipak sam progutao veliku količinu gluposti da bi me mogli obrlatiti. A onda sam upoznao djevojku. Njoj nije bilo neugodno reći da sam glup. Više iz objesti nego iz nekog stvarnog razloga. Odjebo sam je u hipu jer ne može meni netko tko nikada nije jeo glupost reči da je ja skladištim. Kad sam prvi dan došao na posao, susreo sam kolege lešinare. Svi su odreda bili pametni i prodavali pamet. Nisu bili svijesni da u glavi imaju bakanalije gluposti, jer ni jedan čovjek nije toliko pametan da bi mogao prodavati tu svoju pamet. Istog trena sam shvatio – oni nikada nisu probavili svoje kriške gluposti. Razmislivši duboku (jedući mrvice gluposti) shvatio sam da je u stvari malo ljudi koji znaju jesti glupost. Neki pojedu kremu, a opet im ostaje biskvit, dok neki samo gutaju, ali ne prožvaču. U stvari, svi oni više jedu govna nego glupost. I zato su takvi, prepotentni, pametnjakovići i kolerični nejede gluposti. A onda mi je doktor preporučio tablete «Boli te kurac za budale». Jedite i vi «Boli te kurac za budale» i postanite neobazrivi prema njima. Ako nazovete odmah kao poklon dobivate univerzalnu kremu «Nabijem vas na kurac glupe» i set noževa «Koji ste vi idioti». Rasporite nečiju glazuru na torti gluposti i pokažite mu koliko čokoladnog idiotizma budala posjeduje. Ruf an. |
- 08:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #
02.10.2005., nedjelja
Razgovor ugodni - priepodnevni
|
Prvo da pozdravim priatelje iz Božiakovine, mada nikada nisam tamo bio niti ikoga znam: «Priatelji pozdrav i dobar tek!». Kronologia današnjeg priepodneva: 09:04 Susrećem svog najstarieg priatelja Kemoslava Kemoterapa Blogomobila Kemu 09:15 Slavonski radio – Kemo tamo gostuje kao tajni gost, a ja sam ono što siedi na stolcu, čita novine i čeka. 09:30 Kemo u eteru 09:35 Ja još uviek siedim na stolcu. Piem kavu kojom je častio štovani urednik Slavonskog radia (da se naglasi – zbog mediiske pompe) 09:50 Kemo izlazi iz etera, dolazi jedna štovana, vrlo simpatična, mlada dama, šarmantna i svestrana, novinarka G, a što je najbitnie i duhovita (oko čega se neki muškarci ne slažu jer kažu da žene ne mogu biti duhovite – mogu, jer u svakom žitu ima kukolja). Upoznajemo se i ona kaže da ponekad čita moj blog (nadam se da ta izjava nije samo odraz učtivosti, ali budući da mene čitaju i razne magistrice, doktorice znanosti i muška siva eminencija, ipak priznajem sebi da postajem važna karika u blogovskom lancu). Dakle pozdrav G. dami i sazviežđu Orion. 10:20 Razgovor ugodni na sredini dvorišta o komunizmu, socializmu, kapitalizmu i hegemonii velikih sila 10:30 Razgovor ugodni o kršćanstvu, Isusu, evanđelistima i inim profanim temama 11:30 Rastanak s najstariim priateljem Kemalom Mujičićem i odlazak u McDonalds kako bi otkrio zašto u akciji «Dva cheesburgera za cijenu jednoga» ostaneš gladan, pa makar kupio i četiri (danas mi se ne kuha, danas nisam sam svoja žena i domaćica). 13:40 Kraj vrlo ugodnog priepodneva 13:51 Zatresla se zgrada kako sam prdnuo. 13:52 Kof! Kof! Ugušit ću se – cimeri već jesu. |
- 13:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #
01.10.2005., subota
pederi i lezbe naglavačke
|
Mihovil je jednog jutra shvatio da je peder. Jednostavno mu penis nije bio ukrućen kad se Vesna naguzila, a kad je pomislio na poštara Slaveka i njegovu veliku poštarsku torbu, Stojko je probio poplun i pokazivao gdje se točno nalazi Saturn. Saturn mu je zahvalio na toj reklami. Vesna je tog istog jutra shvatila da je lezba. Kad je Mihovilov penis probio poplun i pokazivao smjer Zemlja – Saturn vagina joj nije ispustila ni mikrolitar tekućine koja podmazuje. Ali kad je pomislila na frizerku Anicu i svatovski minival, njena se Milica kupala u tekućini koja podmazuje. Ustali su zajedno i istovremeno iz kreveta, ali više ne kao ljubavnici, već kao dobri prijatelji. On je volio dečke, a ona cure. Nakon nekoliko mjeseci javno su se deklarirali kao homoseksualci i uplatili putovanje u Amsterdam. Tamo su se napušili i ljubili s istospolnim istomišljenicima. Onda je jednog dana prestala padati kiša koja je dva tjedna neprestano padala po Amsterdamu i kad su se probudili nakon dužeg spavanja shvatili su da je sve to bilo samo eksperimentiranje sa spolnošću i da će ipak biti heteroseksualci. Zatim su vodili ljubav najmanje tri sata ne misleći na demant deklaracije o njihovoj homoseksualnosti. Kad su se nakon tri tjedna vratili iz Amsterdama, Mihovil je otišao urologu i dobio uputnicu za pretrage. Doktor je uočio i ustvrdio da je Miho dobio trišu. Onda su se on i Vesna posvađali i rastavili. Vesna je opet postala lezba, a Mihovil nije htio opet postati peder, jer kaže da ga boli guza od seksa s istospolnim istomišljenicima. Vesnu naravno ne boli vagina, ali je zato boli kurac više za Mihovila i muškarce. van konkurencije Prema prvim utiscima «Noć gutača reklama» mogla bi se preimenovati u «Noć gutača spermE" |
- 20:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
