21.10.2005., petak
Pjesma nad pjesmama
|
Pjesma nad pjesmama, ljubav u grudima antičkog junaka koji je vođen dubokom strašću prema stadu i ljubavnim jadima sve to zoofilno iskustvo prenio na ženu o kojoj je danima pod jarkim suncem bliskoistočnog prostranstva maštao. Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske. Kako si čovjek može predočiti ovu ženu? Oči su joj kao golubice i još svijetle ispod koprene. U antičko doba nije bilo letećih androida (neka istraživanja pokazuju da ih nema ni sada) nalik golubovima koji su svijetlili kad bi ih prekrio laganom ili kakvomgod tkaninom. Znači neko ekstraterestrijalno i SF objašnjenje ne vrijedi. «Oči su tvoje kao golubice». Hm. Ne budi lijen, mućkao sam glavurdom cijelu noć povremeno nabijajući ćelom o penis (noćne erekcije) kako bih u cik zore, kad sunce ipak nije razmaknulo oblačnu zavjesu, shvatio bit i aluziju ovog stiha. Što je pisac htio reći? Ljepotica je bila vjerojatno i lijepa, ali boga joj poljubim neurednog, vječito je nosila vlažne krmelje s obje strane kutaka očiju. I to kakve krmelje! Fosforescentne i ogromne ko svježi golubov drek. To smo riješili, a što sa silazećim stadom gileadskih ovaca aka kosom? Na što bi kosa morala ličiti kako bi je zamislili stadom? Na stado naravno. A kakva bi to kosa morala biti da je uspoređujemo sa stadom koza? U kurac, nemam pojma. Mućkajući još jednu bolnu noć, došao sam do nekih ne baš preciznih, ali znakovitih zaključaka. Pička je imala strašno neurednu i godinama nepočešljanu kosu. Zamislite stado mršavih koza koje se strmopižđuju niz padine gileadske (gdje je ispaša toliko bogata da koze jedna drugoj brsti dlaku), ostavljajući za sobom trag prašine, trupla i još uvijek žive voluharice koje koze koriste kao tampone. Mršave koze grudve su njene zapletene kose, trag prašine rijetke su ravne vlasi, trupla su prevelikom koncentracijom smrada ubijene muhe govnare, a preživjele voluharice su mali pediculusi iliti uši. Zubi su ti kao stado ovaca, što upravo izlaze iz kupala, kad se strižu: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta. Očito da je pjesnik i nedvojbeno pastir imao neke nerazriješene ljubavne i seksualne probleme sa svojim stadom. Godinama je krkao ovčice i kozice, a onda kad je gazda otkrio da mu stado daje malo mlijeka, razoružao je pastira svezavši mu kurac u mornarski čvor. Pastir se pogođen raskolom emotivnog srca preorijentirao na ljudske ženke. Kurcem svezanim u mornarski čvor nije mogao jebati, ali je nakrkan dubokom tugom mogao pjevati. Kakve je ta žena imala zube? Ostrižena ovčad s janjadi blizancima. Mora da su joj zubi bili poredani u formaciji jedan veliki pa dva mala, pa opet jedan veliki pa opet dva mala. O boji neću diskutirati jer ne znam jesu li u stadu egzistirale crne ovce. Sudeći prema pastirovom poimanju ljepote, vrlo i vjerojatno moguće. Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoružan, tisuće štitova vise na njemu, štitova od samih junaka. Ženo božja, a što su tebi u djetinjstvu radili? Vrat kao toranj Davidov. Prema ostacima utvrda iz tog doba, mogu zaključiti da joj je vrat bio četvrtasta oblika i prilično izdužen, okićen gomilom crknutih štakora koji su pogibali junački se boreći za zrno žita u njenom domu. Zašto baš četvrtasti izduženi vrat? Kad je bila mala propala je kroz rupu na dnu bornih kola te joj se glava ukliještila između dvije daske i tamo je visjela sve dok joj noge nisu narasle do tla. A onda je još malo ocu i konjima pomagala (poput Kremenka) pokretati ta kola. Barem zimi dok nisu htjela zapaliti. Bila je svojevrstan oblik antičkog čoka. Prsa tvoja: dva blizanca srnčeta, što pasu među ljiljanima Sise ko srne što pasu među ljiljanima. Iako već spolno zrela bila je u ranoj fazi adolescencije. Svud po svud prištevi boje ljiljana. Dvije sisice nakalemile su joj se u tom prsnom polju prišteva i toliko su joj visjele da se činilo kako joj bradavice pasu prišteve. Zašto srnčeta? Valjda zbog pastirove zoofilije. Eto, u par redaka pokušao sam dočarati što su pastiri onog vremena snatrili o svojim ljubavima i kako su ih zamišljali u svojim vinom nalijanim glavama. Za kraj prenosim zadnji stih ovog dijela koji govori sve o pastirovom fetišu: Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi |
- 11:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
