Eppur si muove – rekla je s istančanim smislom za talijanski, a više je zvučalo francuski.
U tom trenutku nisam shvatio da misli doslovno i da misli na auto. Auto u kojem smo bili goli, oznojeni i spremni za veliko finale. Mislio sam da cilja na početak njena orgazma nakon što sam uložio sav svoj pijani trud kako bi čuo barem jedno iskreno Ah!
Kad sam joj odlučio prići više nisam imao para za pivo.
- Oprosti – progurao sam se pokraj nje i stao joj polunamjerno, polupijano, slučajno i namjerno na obuću. Cipela je bila kožna, šteta nikakva.
Čekao sam zauzetog konobara i odustao od narudžbe. Znao sam da neće doći. Ljudi su ga sa svih strana napadali kao da su znali da nemam para za pivo.
Okrenuh se prema njoj i napravih onu simpatičnu grimasu kojom se daje do znanja da je život takav kakav jest i da zagaziti u govno znači živjeti isti taj život kakav on jest i to je to i ništa drugo osim toga ne postoji niti se može drugačije objasniti to stanje neminovnosti.
Ona uzvrati grimasom koja nedvojbeno pokazuje minimum kulture ophođenja koji je potreban da se druga strana ne uvrijedi i ne postane vulgarna pogotovo ako je pijana.
Da sad opisujem kako smo završili u mojem autu, pokvario bih čar finala jedne pijane večeri.
Čitatelj mora sudjelovati u piščevoj priči. Bez njegovog snatrenja i imaginacije priča može izazvati prazninu.
Pomogni mi čitaoče da zajedno zamislimo to uspješno barenje, svladamo sve prepreke koje mi pod noge bacaju piva i izbrišemo sve one kontraproduktivne grimase koje moje lice stvara tijekom zavođenja.
Sjeti se najgorih i najsramotnijih prilaženja koje u normalnom čovjeku izazivaju nelagodu poput one kada si s roditeljima na televiziji neočekivano gledao urnebesni seks i s neodoljivom željom čekao da to prestane.
Sada izbriši te slike i zamisli tako prokleto šarmantnog tipa koji bi i sa 150 kilograma na svojim nogama odveo i najumišljeniju pičku s najnevjerojatnijim tjelesnim atributima u haustor pokraj kafića i na prljavoj kanti za smeće mirisao joj vlažnu i odstranjenih latica ružu.
Sada priča mora ubrzano krenuti tamo gdje je i naprasno, zbog uputa i vašeg što boljeg doživljaja, stala.
Nogom je prebacila u ler Točka Auto je kliznuo prema naprijed Točka Zbacio sam je sa sebe i stao na kočnicu Točka Udarila je glavom o retrovizor Točka Prekinula mi krunicu Točka Spomenuo sam joj boga Točka Rasplakala se Točka Zapalio sam cigaretu Točka Gledao sam kroz bočni prozor Točka Ona se obukla i izašla napolje Točka Ni bok ni zbogom Trotočka.
Post je objavljen 16.10.2005. u 01:52 sati.