Kristina nije kao neke njene prijateljice izgubila nevinost na nekoj razrednoj pijanki ili na maturalnom putovanju. Nije bila takav tip djevojke. Iako je bila neprestano vesela i živahna, čekala je svog princa bez konja ili s konjem, kako vam se svidi.
Povremeno bi hodala s nekim dječacima, ali ni jedan od njih nije bio onaj pravi, tip s kojim bi izgubila cvijetak nevinosti.
Kada je upoznala Sinišu, znala je da neće dugo trebati da se u ljetnoj noći pokraj mirnog jezera dogodi razdjevičenje.
Bilo je loše i bilo je bolno. Baš onako kako je čitala u knjigama i gledala u filmovima. Siniša se nije nimalo potrudio da te trenutke učini barem malo posebnim. Iako su bili skupa već tri mjeseca, on nije pružio ni trun romantike.
Nedugo nakon zauvijek su prekinuli.
Kristina više nije htjela imati dečka niti spolno općiti s ikim. Razočaranje je bilo preveliko i ona je čvrsto odlučila da ponovno povrati svoju psihičku nevinost.
Prošlo je sedam godina. Završila je fakultet i zaposlila se kao profesorica biologije u jednom gradu. Nije izgubila ni trun veselja i razdraganosti i s učenicima je bila veliki prijatelj.
Živjela je s dijelom svog razreda u đačkom domu nedaleko od škole i često bi s njima izlazila van. Oni su je obožavali i promatrali i kao prijateljicu i kao seksualni objekt, ali nikada nisu imali dovoljno hrabrosti da poduzmu prvi korak.
I Kristina je njih promatrala kao prijatelje. Nikada nije ni pomislila da bi spavala s nekim od tih mladića iako su bili duhoviti, zgodni i već odavno sposobni za parenje.
A onda su jedne večeri svi popili malo više i Kristina je zabrijala s jednim od njih.
Bio je to seks nakon sedmogodišnje stanke.
Nije se uopće čudila što joj je bilo jednako loše kao i prvi puta. Opet se suočila s neiskustvom.
Nedugo potom, Kristina je dobila prijeteće pismo jednog od mladića s kojima se družila. Bio je to nezreo potez jednog ljubomornog prijatelja onog tipa s kojim je spavala. Neuzvraćena ljubav.
Mjesec dana kasnije nastavničko je viječe odlučilo da neće produljiti ugovor s profesoricom Kristinom B. Nitko joj nije dao obrazloženje niti razlog zbog čega su se odlučili na taj potez.
Nakon ljetnih obaveza spakirala je stvari i otišla: nitko nije znao gdje i kamo sve dok je nakon tri godine nisam spazio u Zagrebu u javnoj kuhinji kako dijeli hranu.
Prišao sam joj i pozdravio je. Iznenađeno me pogledala. U prvom sam trenutku osjetio njen prijezir i ljutnju, a onda onaj isti razdragani pogled kojim nas je neprestano obasipala.
Ja sam bio ta ljubomorna pizda.
Post je objavljen 04.10.2005. u 16:18 sati.