Marketing
sudba kleta
Kona, fire mountain , nestalo u Osijeku, Sjenjak 17
Da se vratim ovozemaljskim temama. Ja imam tu sreću, kakvu inače imaju samo oni koje meteor ubije u podrumu, da svaka tri do četiri mjeseca izgubim stvari koje koštaju pun kurac para. Da ne bi toga bilo život mi ne bi imao smisao, a blagostanje bi bilo dosadnostanje.
Kako bi mračna sudbina nastavila svoj rušilački pohod po mojoj imovini, prekjučer su mi ukrali bicikl. Moje prijevozno sredstvo, moja alfa i omega bržeg putovanja, moje zdravlje, moj drug i moja sreća. Platio sam ga 4 i pol milje kuna s nadom da ću ga jednog dana dostojno pokopati. Ta se nada rasprsnula poput kurtona u koji nije stalo 11 litara vode.
Sigurno ste barem jednom imali taj tupi osjećaj u glavi kad na mjestu gdje bi trebalo biti nešto što vam je drago, zateknete samo ono što je pirkalo ili bilo statično uz tu dragocjenost, a to je zrak.
Onda zatvorite oči, ne vjerujete im, i ponovno ih otvorite, iako znadete da ste pri sebi, da ne vjerujete u priviđenja i da ismijavate ukazanja.
I onda se vratim u stan. Sjednem, zapalim cigaretu, a prestao sam pušiti prije šest mjeseci (osim kad si popijem), duboko udahnem par dimova, otpuhnem i iz nosa iskopam trocentimetrenu smolenu trakavicu, buljeći u ornament na tepihu.
Jebiga, takav ti je život.
Idem dalje, hrabro i smjelo, u iščekivanju novog sretnog trenutka.
Post je objavljen 29.10.2005. u 12:35 sati.