Udarci su pekli. Koža mu je bila prošarana ljubičastim i crvenim tragovima biča.
«U galop đubre», još je jednom snažno zamahnula bičem, a onda ga odjednom lagano pomilovala po dupetu. Jeknuo je, a zatim ispustio uzdah zadovoljstva
«Tko je gazda? Jel' ti čuješ što te ja pitam? TKO JE GAZDA?»
«Pokazat ću ja tebi tko je gazda!», Knöting je snažno zamahnuo bičem i udario konja po slabini. Konj se propinjao od bola, a Knöting je i dalje udarao.
«Prokletniče, nitko nikada Knötingu nije odbio poslušnost, razumiješ mrcino životinjska?», urlao je kao lud. Nakon nekoliko trenutaka životinja se umirila. Oči su joj divlje kolutale. Bol je bila strašna.
Kad je stigao na imanje tamo su ga čekali odvjetnik Jakšić i gospodin trgovac Milić.
«E moj Franc, sprema se zlo. Prije dva dana u Sarajevu ubijen je prijestolonasljednik. Bit će rata. Već mjesecima u vojarnu pristižu novaci», govorio je vrlo ozbiljnim tonom gospodin trgovac Milić ispijajući vruću kavu.
«Na žalost, sve će ovo propasti. I ja sam dobio poziv da se javim u vojarnu.»
«Stoko jedna neobrazovana, gamadi prokleta, naučit ću ja vas izvršavati zapovijed bez pogovora!», Knöting je bičem mlatio sve oko sebe.
«Marš, naprijed, u napad, los, šnel!». Domobrani treće regimente padali su jedan preko drugog, gazili jedan drugom šinjele i pucali nasumce prema ukopanom neprijatelju. Prvi je red odmah bio pokošen rafalom mitraljeza. Zatim drugi, pa treći. Na kraju su zrakom letjeli zadnji ostaci preživjelih domobrana treće regimente.
Knöting je i dalje bićem tjerao ranjene domobrane.
«Marš stoko jedna kukavička, bando prokleta, izdajice i probisvijeti, pokazat ću ja vama tko je ovdje gazda!»
«Dat ću ja vama štrajk!», Matković je zamahnuo kožnim bićem, poklonom koji je prije deset godina dobio kao ostavštinu svojeg prijatelja Knötinga, koji je krajnjim naporom s pjenom na ustima, pred smrt predao svojem posilnom to oružje dominacije.
Radnici su se povukli u strahu od zapjenjenog vlasnika pilane.
«Dok god sam ja ovdje gazda, nitko meni neće naređivati kako i što će se raditi, jel' vam jasno kopiladi odrpana?»
Bivši radnik pilane iz Oštarija i predsjednik mjesnog komiteta, drug Petričević vitlao je bićem ispred zarobljenih Ustaša.
«Tko je sada gazda, majku vam jebem ustašku?», izderao se slavodobitno i prvog u vrsti udario bićem tako da mu je pukla koža na licu. Istog trena iz rane je obilato potekla krv.
«Čija sad mater crnu vunu prede, gamadi fašistička?», opet je udario prvog iz vrste, po istom mjestu, tako da je sada rana bila u znaku križa.
A onda je izvadio pištolj prislonio mu na krvavu glavu i upucao ga. Zatim ga je pospremio, ovlaš obrisao bič o truplo i naredio da pobiju ostale.
«Štovani gospodine predsjedniče, primite ovaj poklon kao znak zahvalnosti za sve što ste učinili za ovaj kraj i naš narod koji vam svim srcem zahvaljuje…», svečano je govorio Matija , sin bivšeg komunista Petričevića.
«Pitala sam TKO JE GAZDA?», sada se gromko proderala i snažno oplela njegova bedra.
«Vi ste gazda!»,
«Vi ste gazda… i što još?»
«Vi ste gazda gospođo predsjednice!», gotovo plačno promrmljao je profesor doktor Mate B. predsjednik mlade i napokon neovisne republike.
Post je objavljen 17.10.2005. u 15:42 sati.