STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - SHZ

29.12.2011., četvrtak


Kriminalne radnje i ugovori teški desetke milijuna eura?
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



Kriminalne radnje i ugovori teški desetke milijuna eura?

DANA 28. PROSINCA 2011. GODINE INTERNETSKI PORTAL VOX OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:

STANKO ZRILIĆ NAKON NAPISA U MEDIJIMA ZVAO VOX
„Vrše pritisak na mene da ne govorim o kriminalnim radnjama u Županiji!“
http://www.voxportal.hr/vijest/vrse-pritisak-na-mene-da-ne-govorim-o-kriminalnim-radnjama-u-zupaniji/19546.html

Nakon što je jedan lokalni dnevnik objavio da je zadarski dožupan Stanko Zrilić došao u sukob s djelatnicima Obale i lučica zbog nepropisnog parkiranja na nogostup pored zgrade Županije, kontaktirao nas je dožupan Zrilić tvrdeći:

Cijelu stvar režirali su iz Županije iz samo jednog razloga – da bi me ušutkali kako ne bih upozoravao na kriminalne radnje i ugovore teške desetke milijuna eura koji se potpisuju nelegalno.

Jasno mi je da je to pritisak na mene kako bih prestao pričati i upozoravati na nezakonitosti. No, ja ne odustajem, a ovaj pokušaj reketa im neće proći – kazao nam je Zrilić.

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA


Nabava roba i usluga nije provedena u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi


Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u poslovanju Zadarske županije za 2010. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je župan Stipe Zrilić.

Utvrđene su sljedeće nepravilnosti:

1. Županija je u travnju 2010. s pravnom osobom koja se bavi proizvodnjom povrća zaključila ugovor o sufinanciranju proizvodnje 1 031 160 komada presadnica u vrijednosti 2.383.378,00 kn za potrebe poljoprivrednika s područja Županije. Postupak nabave nije proveden. Navedeno nije u skladu s odredbom članka 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine 110/07 i 125/08) prema kojoj su naručitelji prilikom provođenja postupaka javne nabave iz navedenog Zakona obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastanka i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što je načelo tržišnog natjecanja, načelo učinkovitosti, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

2. Nabava utrošene električne energije u iznosu 139.911,00 kn provedena je izravnim ugovaranjem. Postupak nabave nije proveden u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi.
Prema odredbama članaka 128. i 129. Zakona o javnoj nabavi, naručitelj je za nabavu male vrijednosti obvezan primjenjivati odredbe navedenog Zakona ako procijenjena vrijednost nabave bez poreza na dodanu vrijednost, iznosi 300.000,00 kn i manje za robe i usluge, te 500.000,00 kn i manje za radove. Prilikom zaključenja ugovora o javnoj nabavi male vrijednosti, naručitelji koriste otvoreni postupak javne nabave, ograničeni postupak javne nabave, pregovarački postupak javne nabave, okvirni sporazum i elektroničku dražbu.

ŽUPANIJSKE KORUPTIVNE ISPLATE

U Hrvatskoj je sada na djelu korupcija koja se često javlja na lokalnim i područnim nivoima i u koju su uključeni uglavnom županijske koncesije i programi. Kroz te projekte i programe često se preko ugovora i koncesija omogućavaju velike financijske koristi određenim privatnim poduzećima, a dio koristi imaju i sami korumpirani službenici.

U takvoj atmosferi nedjelotvornosti, a naročito na nivou lokalne i područne (regionalne) samouprave došlo je do diskreditiranja RH kao države gdje je korupcija izrazito prisutna.

Koruptivne isplate za pribavljanje ugovora i koncesija predstavljaju znatan izdatak i imaju veliki utjecaj na županijski i državni proračun te perspektivu rasta RH. Odluke pripremaju i predlažu županijski čelnici, a iste pokrivaju županijskim odlukama.

Tako naprimjer ovih dana čelnici Zadarske županije pripremaju koncesiju na pomorskom dobru za uzgajalište tuna pokraj Lavdare na šest milijuna četvornih metara. Za županijsku skupštinu pripremaju odluku da se naplaćuje samo 300.000.- četvornih metara, što je vidljivo iz «aviona» da je na djelu korupcija. Na sličan način je već bilo više primjera u Zadarskoj županiji gdje se kriminalne koncesije pokrivaju županijskim odlukama kao što je bio slučaj na gradskoj plaži Kolovare o proširivanje koncesije za kafić Porthos. Profit koji je trebao ući u županijski i državni proračun završava kod korumpiranih službenika i privatnih ugovorača.

NERAD KOJI PLAĆAJU POREZNI OBVEZNICI


Zadarska županija je krahirala. Gospodarstvo više ne postoji. Sada je u Zadarskoj županiji nezaposleno 10.607 osoba.

Ugašena su sljedeća proizvodna radna mjesta:
Bagat (4.143 radnika), Jugoplastika - pogon Zadar (706 radnika), tekstilni kombinat Boris Kidrič (2.252 radnika), Vinilplastika (1.285 radnika), Mljekara (240 radnika), SAS (400 radnika), tvornica duhana Zadar (187 radnika), Otočanka (1.800 radnika), tvornica kože Zadar (245 radnika), Mesopromet ( 90 radnika), Elektronika (187 radnika), Zadranka (1.500 radnika), Kepol Benkovac (70 radnika) Poljoprivredni kombinat Zadar (1.989 radnika), Poljoprivredna zadruga Vukšić (300 radnika) i dr.

Hrvatskoj javnosti dostavljamo plaće čelnika Zadarske županije:
Stipe Zrilić, župan Zadarske županije – plaća 16.200,00 kuna
Stanko Zrilić, dožupan Zadarske županije – plaća 16.360,00 kuna.
Đani Bunja, dožupan Zadarske županije – plaća 14.656,93 kuna

Čelnike Zadarske županije to ne zabrinjava, oni imaju sredstava za trošenje koje plaćaju hrvatski porezni obveznici.Tako je izaslanstvo Zadarske županije u sklopu prezentacije županije boravilo u Kijevu u Ukrajini, od 22.do 25. ožujka 2011. godine.

U izaslanstvu su bili:
1. Stipe Zrilić, župan Zadarske županije
2. Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti
3. Milena Ikić, pročelnica Upravnog odjela za pravne i zajedničke poslove
4. Jerolim Uroda, pročelnik za turizam
5. Renata Kapitanović, zadužena za međunarodnu suradnju u Uredu župana

Tijekom njihova boravka u Ukrajini županija je potrošila 50 tisuća kuna, to jest 10 tisuća kuna po osobi. Vidljivo je da čelnici županije, nakon što su pronašli «zaštitni kišobran» od stranačkih dužnosnika, mogu nesmetano trošiti sredstva poreznih obveznika.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u

U Zadru, 29. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2011., srijeda


OPĆINA STARIGRAD
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


OPĆINA STARIGRAD


Na području općine Starigrad godinama su radili domjenke pojedini „političari“ Zadarske županije na čelu s Grgom Baturom, potpredsjednikom skupštine Zadarske županije, a povremeno bi im se pridruživao i bivši premijer Ivo Sanader kojega se sada tereti za slučaj Hypo banka gdje su smišljali kako sumnjivim poslovima zaraditi milijune eura i dr.

U općinu Starigrad Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ulagalo je značajna sredstva u sanaciju i modernizaciju cesta i drugih objekata na području općine Starigrad i to pred svake izbore, bilo parlamentarne ili lokalne. Tako je nekontrolirano uložilo u nekoliko godina u općinu Starigrad preko 30 milijuna kuna, a naročito su prenapuhali investiciju izgradnje nogostupa u dužini 6,5 kilometara od Selina do Starigrada, a kojeg su financirale Hrvatske ceste sa 17 milijuna kuna.


HOTEL «ALAN» STARIGRAD

Oštetili proračun RH za 18,6 milijuna kuna?

Hypo banka je umiješana i u privatizaciju hotela Alan u Starigradu u Zadarskoj županiji.

Naime, Hrvatski fond za privatizaciju na čelu s Krešimirom Starčevićem prodao je dionice hotela Hypo banci, koja je kupnju izvršila preko tvrtke «Splićanka tours» koju je kontrolirao splitski poduzetnik Stipe Latković, za 8,81 milijun kuna dok je nominalna vrijednost hotela bila 27,5 milijuna kuna.

Kupac se ugovorom obvezao da će ostatak vrijednosti tog hotela u iznosu 18.668.500 kuna uložiti u adaptaciju i rekonstrukciju hotela do 30. lipnja 2005. godine što uopće nije učinio. Važno je to da Hypo banka uopće nije uložila novac u adaptaciju hotela kako bi nadomjestila prejeftinu kupovinu.

Samo nekoliko mjeseci nakon toga Hypo banka na čelu s bivšim predsjednikom uprave Hypo banke Karl Heinzom Truskallerom prodaje 87.667 dionica Alan toursu.

Ljude umiješane u ovu privatizaciju - čelnike Hypo banke, hotela Alan te pojedine osobe iz ministarstava RH, državno odvjetništvo u ovom slučaju zbog navodnih zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnih ugovora tereti da su proračun RH oštetili za minimalno 18,6 milijuna kuna.

Poslano


1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. Državnom odvjetništvu RH



U Zadru, 28. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.12.2011., utorak


KONTINUIRANA RASPRODAJA IMOVINE PO POGODOVANIM UVJETIMA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


KONTINUIRANA RASPRODAJA IMOVINE PO POGODOVANIM UVJETIMA


Ovih dana načelnik općine Poličnik hvali se kako je rasprodao 22 tisuće četvornih metara terena slovenskom poduzeću «Lesnina» za samo 3,2 milijuna kuna u trećoj poslovnoj zoni «Murvica jug» koju općina uređuje i da će navedena tvrtka izgraditi proizvodno-prodajni centar u kojem će zaposliti preko 100 ljudi. Zemljište su rasprodali po cijeni cca 20 € za 1 m˛. Tržišna cijena zemljišta po sudskim vještacima i Poreznoj upravi Zadar za zone u Poličniku minimalno je 100 eura po m2.

Istom šablonom navedeni načelnik je i ranije obmanjivao javnost o velikom ulaganju u poslovne zone na području općine Poličnik, kada su rasprodali veliki dio svoje imovine pod pogodovanim uvjetima ne otvorivši u poslovnim zonama niti jedan proizvodni pogon već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Tako su i 2009. godine pogodovali pravnim i fizičkim osobama pri kupnji zemljišta u iznosu od preko 244. 990.312,00 kuna. Općina Poličnik je tada jeftino rasprodala zemljište za cijenu cca 15 €/m˛ koje je opremljeno komplet infrastrukturom, a čija se vrijednost cijeni preko 100 €/m˛. Država je već ranije uložila značajna sredstva u poslovne zone odnosno u opremanje zemljišta te ih ista ne potražuje natrag i nakon što općina proda to isto zemljište.


Prodaja imovine u iznosu 244.990.312, 00 kuna po pogodovanim uvjetima?


Tko je ovlastio općinu Poličnik da prodaje zemljište po cijeni od 15 eura po m2, te tko je utvrdio ovu cijenu? S kojom vrijednošću je knjiženo ovo zemljište kod primatelja?
Sada također postavljamo pitanje: kako je provedeno knjiženje razlike između tržišne i prodajne cijene? Ovo pitamo iz razloga što su veliki dio svoje imovine prodali pod pogodovanim uvjetima, a primatelji donacije istu nisu u svojim bilancama jednako knjižili.

Postavljamo i sljedeće pitanje: kakvom odlukom je općina Poličnik osnovala gospodarske zone i je li uopće osnovala gospodarske zone ili neke druge oblike pravnih osoba za poticanje gospodarstva, kao što je propisano Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva (članak 6. točka 9., NN 29/02 i 63/07) i jesu li poštivane sve ostale zakonske odredbe iz citiranog zakona?

Smatramo da općina Poličnik nije imala fiskalnog kapaciteta za 2009. godinu da pogoduje pravnim i fizičkim osobama pri kupnji zemljišta u iznosu od preko 244. 990.312,00 kuna.
Obrazloženje:
Cijenimo da je tržišna cijena zemljišta po sudskim vještacima i Poreznoj upravi Zadar za zone u Poličniku minimalno 100 eura po m2. Prodali su te godine cca 414.000 m2 i utržili 57.229.688,00 kuna. Ovo zemljište knjigovodstveno vrijedi 302.220.000,00 kuna. Pitanje je kako je ovaj pogodovani diskont knjižen u općinskoj bilanci, a kako kod primatelja.

Zbog gore navedenog upozoravamo na netransparentno, a može biti i protuzakonito raspolaganje i otuđenje državnog zemljišta putem lokalne samouprave. Država je prenijela pravo raspolaganja navedenog zemljišta na općinu Poličnik, ali sigurno ne kao bezvrijednu imovinu, već imovinu kojoj tek treba formirati pravu vrijednost radi ispravnog i transparentnog prijenosa pravih vrijednosti primateljeve donacije.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. Ministarstvu financija RH
4. Državnom odvjetništvu RH


U Poličniku, 27. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK

- 13:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2011., subota


ŽRTVOVANJE ILI ŽRTVE IZBOR JE HRVATSKOG NARODA
ŽRTVOVANJE ILI ŽRTVE IZBOR JE HRVATSKOG NARODA

Čovjeku, žrtvovanja ili nežrtvovanja određuju pravila i uvjete u vlastitoj zajednici. Prema očiglednom i prema spoznaji, pretpostavlja se da je čovjek odgovoran i ne bi se smio skrivati – biti parazit, jer baš tako najlakše postane žrtva. Najčešće je takvom ponašanju uzrok gola egzistencija koju treba pretpostaviti, jer puka osjetilnost svojstvo je životinje, a svojstvo čovjeka je razum, pa dok se radi kruha ima.

Samom golom egzistencijom čovjek nije zaštićen, naprotiv izopćen je po slobodnoj volji pa i ne vidi realno, ostane bez hrabrosti pa mu strah pomuti dušu. Tako i hrvatski narod zbog nežrtvovanja za opće dobro postaje žrtva.

Također i hipnotizirani, okamenjeni hrvatski „intelektualci“ vegetiraju, dok žive po akademijama. Očigledno, ne krasi ih hrabrost! Umišljeni, hrvatski „intelektualci“ naviknuti očekuju da ih netko drugi hrani i brani. Kao da ne znaju da znanstvenik polazi od promatranja, odlučan … dolazi do rješenja kao smisla koje potiče i unaprjeđuje uvjete životu narodu svom.

Hrvatski „intelektualci“ uglavnom naviknuti pod pritiscima, samo su „intelektualci“ zato i ne mogu biti realno samokritični, a niti kritičari. Nisu svjesni da kada u jednom narodu zakažu „intelektualci“ da je isti narod obezglavljen i najčešće žrtva.

Hrvatski „intelektualci“ i danas, uglavnom, su na raspolaganju kao servis okupatorima, ne žrtvuju se pa i zbog njihove pasivnosti narod trpi žrtve. A narod kada se oslanja i bira „vođe“ iz redova „intelektualaca“ završi tragično, jer bira po „djelima kvalitetne“ vođe.

Znakovito je i apsurdno što Hrvati više ne žele izlaziti na izbore i birati …. Zašto i što očekuju? Nisu svjesni da su robovi navika pod stoljetnim pritiscima od kojih se dodatnim angažiranjem moraju odviknuti, jer je u pitanju i biološki opstanak. Dakle, ispunio se dovoljan razlog jer su se Hrvati odvikli od žrtvovanja za život, život koji jest, pa su nesvjesno žrtve kao posljedica pasivnosti. Dakle, tko se ne žrtvuje dnevno živi u neizvjesnosti, samo vegetira.

Nema razloga da ovo štivo što drugo smjera osim da ukaže da se samo po žrtvovanju zasluži veselje - DOBRO.

Slavimo Božić! … kao poseban simbol koji potiče na dostojan život, na sva pravila, kako pojedinca, obitelj i jedan narod da ne bi bili žrtve, a sve nas upućuje na žrtvovanje, što znači da se Božić – Život treba slaviti svakog dana.

Posrtanje čovjeka, posljedica je življenja po prividu: kada laž, lopovluk i neradnici dominiraju kao stil. Naročito kada u institucijama zakažu redari – čuvari pravila, vrijednosti kao garancije za opstanak naroda. Jer kvalitetan pojedinac odraz je i institucija, zdrave sredine u kojoj se svaki pojedinac navikava kako se žrtvovati u društvu i svojim obolom doprinijeti općem dobru.

A žrtvovanje za zajednicu razmjerno je i hijerarhijskoj poziciji u društvu, pojedinac je odgovoran ukoliko zbog nežrtvovanja postane žrtva. Dakle, nadahnuti Božićem, Život se živi, pomoću žrtvovanja ne dozvoliti da Hrvatska bude zemlja žrtava.

A čovjek samo žrtvovanjem život slavi na beskonačnom putu.

Veselimo se u ime Božića

U Zagrebu, prosinac, 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić

U ime
POKRETA AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA
REPUBLIKE HRVATSKE
ŽELI VAM SRETAN BOŽIĆ

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.12.2011., petak


GRGUROVIĆEVI MENTORI VELIČAJU I SLAVE FAŠISTIČKOG DIKTATORA BENITA MUSSOLINIJA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


GRGUROVIĆEVI MENTORI VELIČAJU I SLAVE FAŠISTIČKOG DIKTATORA BENITA MUSSOLINIJA

U GRADSKOJ VIJEĆNICI OBILJEŽAVAJU 60. OBLJETNICU DOLASKA MUSSOLINIJEVEG HIDROAVIONA U ZADAR
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010915/zadar.htm


DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OTVORENO PISMO BIVŠEG ZASTUPNIKA U HRVATSKOM SABORU, prof. VICE PROFACE KOJE JE DOSTAVIO ZADARSKOM LISTU DANA 23.12.2011. GODINE KOJIM ODGOVARA DRAŽENU GRGUROVIĆU, ZAMJENIKU GRADONAČELNIKA GRADA ZADRA DA NJEGOVI MENTORI VELIČAJU I SLAVE FAŠISTIČKOG DIKTATORA BENITA MUSSOLINIJA I DA SU 2001. GODINE U GRADSKOJ VIJEĆNICI OBILJEŽAVALI 60. OBLJETNICU DOLASKA MUSSOLINIJEVEG HIDROAVIONA U ZADAR.

OTVORENO PISMO BIVŠEG ZASTUPNIKA U HRVATSKOM SABORU prof. VICE PROFACE DRAŽENU GRGUROVIĆU, ZAMJENIKU GRADONAČELNIKA GRADA ZADRA

Branit ću svoje dijete – HDZ od svih švercera, lopova i kriminalaca

Poštovani gospodine Grguroviću, nisam uopće namjeravao odgovarati na Vaše insinuacije, jer to zbilja nema nikakva smisla. Rasprava s Vama je bespredmetna i ne može dati nikakva rezultata. Ali me na to ponukalo nešto što sam jutros doživio dolazeći u grad.

Naime, na oglasnoj ploči za osmrtnice osvanula je i osmrtnica HDZ-u. Bez obzira što Vi o tome mislili to mene pogađa daleko više nego Vas. Zbog toga, jer je HDZ moje dijete. To dijete sam stvarao ja s mnoštvom mojih prijatelja. Vi s time nemate nikakve veze zato to Vas ne pogađa ni najmanje. Dapače Vi o tome ništa ni ne znate, jer Vi u tome niste sudjelovali.
Ovo pismo Vam pišem kao poduku, jer Vam je ona neophodna, ako i dalje želite sudjelovati u hrvatskoj politici.

I daje ostajem kod tvrdnje da sam ja s mnoštvom svojih prijatelja uveo HDZ u Hrvatski sabor. To su stvari, o kojima Vi nemate pojma. Vjerojatno ste čuli za 18. ožujka 1990.g. i skup HDZ-a u Benkovcu.
To je skup koji je doveo do pobjede na prvim parlamentarnim izborima. Stoga držim da svi koji su sudjelovali na tom skupu su uveli HDZ-e u Hrvatski sabor. Osobno sam na tom skupu bio prepoznat, što je rezultat moga dugogodišnjeg rada poznatog u Zadru i Hrvatskoj kao «hrvatski profesor». Kao takav sam desetljećima odgajao hrvatske domoljube. Skupu je bilo nazočno 7-8.000 ljudi, koji su skandirali moje ime: - Vice, Vice!

Bili su to mahom moji učenici, njihovi roditelji, prijatelji i znanci. Bili su to oni koje sam desetljećima poučavao hrvatskom domoljublju. Ja to nikada ne naglašavam, jer držim da smo mi svi zaslužni za taj uspjeh HDZ-a. Ali upamtite na tom skupu su se spominjala samo dva imena, skandiralo se: - Franjo, Franjo; - Vice, Vice! O tome postoji i filmski zapis (VHS snimka). Budući da tamo niste bili potrudite se pronaći snimku i to pogledati. Hrvatski domoljub se postaje marljivim, strpljivim dugogodišnjim radom. Ja sam u to uložio desetljeća marljivog i strpljivoga rada.

Vama je to potpuno nepoznato, jer Vi ste u hrvatsku politiku ušli uz pomoć nekoliko kašeta srdela. Sjetite se toga još jednom. Mnogim je građanima grada Zadra još uvijek u sjećanju prizor s Branimirove obale sa sjeverne strane mosta kada ste u predizbornoj kampanji dijelili srdele. Podjelom nekoliko kašeta srdela dobili ste nekoliko stotina glasova, koji su Vas odveli u Gradsko vijeće grada Zadra, a potom i u gradsku upravu. Sada se postavlja pitanje: Je li nekoliko kašeta srdela dovoljno da se postane hrvatski domoljub?

Što se tiče hrvatske himne Vice Profaca s velikim zadovoljstvom sluša hrvatsku himnu, a slušao je i onda kada se mnogi to nisu usudili, niti su ju znali, niti slušali. S indignacijom odbacujem i osuđujem sve one, koji slušaju hrvatsku himnu s rukom na srcu, a pritom kradu hrvatsku imovinu i tako ruše Hrvatsku državu.

Dalje upamtite da su mi jako odbojni, oni koji slušaju hrvatsku himnu s rukom na srcu, a istovremeno veličaju i slave fašističkog diktatora Benita Mussolinija. To su vjerojatno Vaši mentori, koji su Vam napisali ova pisma ili Vas potakli da ih napišete. To su vjerojatno oni koji su 2001.g. u gradskoj vijećnici obilježavali 60. obljetnicu dolaska Mussolinijevog hidroaviona u Zadar.

Zbog svega toga obećavam da ću kao i do sada i ubuduće braniti svoje dijete Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) od svih švercera, lopova i kriminalaca.

S poštovanjem

Vice Profaca.



Poslano
1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u


U Zadru, 23. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.12.2011., četvrtak


ZADARSKA ŽUPANIJA:Nabava roba i usluga nije provedena u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


ZADARSKA ŽUPANIJA

Nabava roba i usluga nije provedena u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi


Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u poslovanju Zadarske županije za 2010. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je župan Stipe Zrilić.

Utvrđene su sljedeće nepravilnosti:

1. Županija je u travnju 2010. s pravnom osobom koja se bavi proizvodnjom povrća zaključila ugovor o sufinanciranju proizvodnje 1 031 160 komada presadnica u vrijednosti 2.383.378,00 kn za potrebe poljoprivrednika s područja Županije. Postupak nabave nije proveden. Navedeno nije u skladu s odredbom članka 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine 110/07 i 125/08) prema kojoj su naručitelji prilikom provođenja postupaka javne nabave iz navedenog Zakona obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastanka i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što je načelo tržišnog natjecanja, načelo učinkovitosti, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

2. Nabava utrošene električne energije u iznosu 139.911,00 kn provedena je izravnim ugovaranjem. Postupak nabave nije proveden u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi.
Prema odredbama članaka 128. i 129. Zakona o javnoj nabavi, naručitelj je za nabavu male vrijednosti obvezan primjenjivati odredbe navedenog Zakona ako procijenjena vrijednost nabave bez poreza na dodanu vrijednost, iznosi 300.000,00 kn i manje za robe i usluge, te 500.000,00 kn i manje za radove. Prilikom zaključenja ugovora o javnoj nabavi male vrijednosti, naručitelji koriste otvoreni postupak javne nabave, ograničeni postupak javne nabave, pregovarački postupak javne nabave, okvirni sporazum i elektroničku dražbu.


Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. Državno odvjetništvo RH


U Zadru, 22. prosinca 2011. godine





STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.12.2011., srijeda


NOVA OPTEREĆENJA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


NOVA OPTEREĆENJA

Umjesto da nova Vlada RH stvara uvjete kako da hrvatskim građanima osigura gospodarski oporavak kako bi se otvarala nova radna mjesta, ista ovih dana pušta probne izjave hrvatskim sredstvima priopćavanja da će povisiti PDV na 25 posto. Navedenim povisivanjem PDV-a Hrvatska bi se zadržala pri vrhu europskih zemalja prema poreznom opterećenju potrošnje. Sa situacijom kakva je trenutno, od nas veći PDV bilježe samo bogatije zemlje, Skandinavija te Mađarska, s tim da skandinavske zemlje nemaju druga opterećenja te se ne možemo po tim pitanjima uspoređivati s njima.

Vidljivo je da nova Vlada sada pušta takve izjave kada je u Hrvatskoj sve umorno, poniženo, potišteno i opljačkano. Više će za hrvatski narod napraviti ako budu otvarali nova radna mjesta u proizvodnji te poticali izgradnju tvornica u raznim dijelovima Hrvatske, a ne samo opterećivali građane novim nametima.

Stanje je takvo isključivo zbog zbunjenosti i neodgovornosti državne administracije te nepostojanja nacionalne razvojne strategije u gospodarstvu, poljoprivredi i dr.


Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Hrvatske


U Zadru, 21. prosinca 2011. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

LAŽIMA JOŠ JEDNOM GRUBO NAPADNUT PREDSJEDNIK POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT
LAŽIMA JOŠ JEDNOM GRUBO NAPADNUT PREDSJEDNIK POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT

ZATO SVIM MEDIJIMA KOJI SU OBJAVILI LAŽI I SUGERIRALI PRESUDU NA ZNANJE…

PREMA ZAKONU O TISKU MOLIM OBJAVITE … ODGOVOR - ISPRAVAK TEKSTA KOJEG STE KAO NAIVNI HRVATI SROČILI POMOĆU SVOJIH MENTORA IZ ŠKOLA BIVŠOG SRPSKOG OKUPATORA I DRUGIH POTENCIJALNIH, A PROTIV SEBE I HRVATSKOG NARODA

Nakon moga povratka iz Australije 1971. godine, i izgrađenog motela Adriatik 1973. godine. … sporni poslovni prostor u centru Zadra, Pavlinovićeva 5, trebao je poslužiti kao agencija u funkciji motela Adriatik.

Pored velikog izbora poslovnih prostora odlučio sam se za dotični, vlasnik prostora i krojačke radnje Nikola Štefulić objasnio mi je kako je prostor dobio u zamjenu za veći preko puta i to po zahtjevu JNA (isto bih bio stradao da sam kupio i neki drugi).

Sigurnosti radi, prilikom kupovine, sve sam provjerio i u upravi tvornice V. Bagat, znajući da je ista pod kontrom armije, a u kojoj je stolovala UDB- a i KOS … Sve stambene prostore u Zadru tada je kontrolirao Stambeni fond Zadra. Sporni poslovni prostor kao poslovni prostori u prizemlju, Pavlinovićeva br. 5, nisu pripadali tvornici V. Bagat zato jer su oni samo dogradili stanove iznad spornog prostora.

Svejedno, tražio sam i njihovu suglasnost, a nakon i službenog pristanka rukovodstva tvornice V. Bagat i potvrde koju su mi dali da mogu imati tu prostoriju, ukoliko se usuglasim s vlasnikom prostora, a što je praktički značilo da platim vlasniku Nikoli Štefulić, koliko se dogovorimo.

Dogovoreno je da mu isplatim u devizama u vrijednosti dva dvosobna stana … , napominjem da je onda takav bio način da se uđe u posjed prostora kojeg je kontrolirao Stambeni fond u Zadru.

Međutim, nakon „Karađorđeva“ za povratnike Hrvate bilo je svake godine gore i gore. Povratnici Hrvati, koji su se vratili iz emigracije, mahom su stradavali.

Znali su tadašnji okupatori Hrvatske da je raseljeni narod izgubljeni narod.

Nakon potvrde koju sam dobio u tvornici V. Bagat i isplate dogovorene svote novca Nikoli Štefuliću, započeo sam uređivanje zapuštenog prostora. Prema planovima uređivalo se ekskluzivno, što je iziskivalo velika materijalna sredstva. Kompletnu dokumentaciju agencije i kafića, dok sam bio u zatvoru, UDB – a je uzela iz Arhiva u Zadru, pod brojem S. 01/309/1974. godine, uzela i nije vratila samo da bi zamela tragove radi konstrukcija protiv mene.

Dok sam studirao i gradio motel tadašnji srpski okupator pripremao je moje hapšenje s ostalim Hrvatima iz grupe HORA.

Između ostalog teretili su me da je grupa HORA održavala sastanke baš i u ovom spornom prostoru. Optužen sam bio prema dva članka zakona tadašnjeg okupatora, a svaki je prijetio smrtnom kaznom, da bi na kraju bio osuđen na šest godina zatvora. Ovo je samo uvod kojim se pokazuje zlo kako stoljećima razara hrvatsko biće.

Motel Adriatik u Zadru bio je kao ogledno mjesto, gdje se bez ikakvog straha izražavalo i svjedočilo hrvatstvo i briga za budućnost i život Hrvata, utoliko, branio sam dostojanstvo i slobodu Hrvata, što je i za moju obitelj bilo pogubno … U zadarskoj bolnici brat Tomo umro je pod nerazjašnjenim okolnostima, u istoj bolnici samo šest mjeseci prije i otac je umro zbog predozirane narkoze. Šef odjela tada bio je liječnik koji je nakon osamostaljenja Hrvatske pobjegao u Knin i bio upravitelj bolnice u Kninu.

Eto koliko je motel Adriatik smetao ondašnjem okupatoru koji i danas pomoću svojih repova pokušava policijom, držanim odvjetništvom i sudovima nanositi mi svakojake štete. Tako da još od 1971. godine do danas traju sudovi oko motela Adriatik i zemlje koju smo, zarađenim novcem u Australiji, kupili od crkve sv. Šime u Zadru.

Nakon političkog suđenja 1974. konfiscirana je moja polovica motela Adriatik polovica koja do danas službeno nije vraćena, zbog čega je prije nekoliko godina pokrenut spor na Upravnom sudu, a sud još nije zakazao ročište …

Te noći 14. 6. 1974. godine, radi ilustracije hapsilo me je 40 „milicajaca“. Nakon mojeg hapšenja uslijedio je toliki pritisak na članove moje obitelji, da je moja baka štrajkala glađu do smrti, a da ja nisam ni znao, dok sam bio u pritvoru, kada je umrla.

Istog dana kada sam uhapšen pored motela Adriatik minirali su i tako porušili nam pomoćni objekt - kuću, a „milicija“ je fizički ozlijedila moga brata Tomu. Također na ulici, ispred spornog poslovnoga prostora, ponovo su fizički nasrnuli na moga brata Tomu, razbili vrata poslovnog prostora i tako ga praktički oteli.

Poslovni prostor je bio prazan i na sudovima predmet spora sve do osamostaljenja Hrvatske. Čudno za naivne Hrvate 1994. godine, kada se očekivalo da će se spor okončati i taj prostor od 20m2 vratiti meni, igra UDB-e, tek je otpočela. Uprava tvornice V. Bagat nakon što se tek protupravno uknjižila u zemljišne knjige 1994. godine, oglasila je da iznajmljuje sporni prostor, što sam doznao od odvjetnika Branka Zrilića, koji mi je savjetovao da se i ja pojavim kao zainteresirana stranka dok mi se prostor pomoću institucija ne vrati, da on poznaje ljude iz uprave tvornice V. Bagat i aktualne političare Šimu Prtenjaču, Kraljića i dr., koji su baš stasali u tvornici V, Bagat. Prema dogovoru otišao sam u porušenu tvornicu V. Bagat po ugovor, koji je dogovaran između Ive Vodopije i odvjetnika Branka Zrilića …

Pozadina svega jest, da je naročito Tvornica V. Bagat nadzirana od UDB-e i KOS-a kao vojna tvornica.

Tvornica V. Bagat lako se mogla transformirati - proizvoditi oružje … i evo odgovora, istaknuti Hrvati su praćeni kroz cijeli rat, jedne noći dok sam bio u autu, rafalno se pucalo po autu … Tvornica V. Bagat prva je srušena u Zadru – Hrvatskoj … nema ekonomije nema države.

Motel Adriatik novinarke Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr, tendenciozno opisuju kao neki disko klub, samo što nisu napisali da je bio središte za drogu, asociraju ih današnji disko klubovi i kafići u kojima umiru mladi Hrvati … Adriatik je poslužio kao prvi operativni štab u Zadru treće bojne, splitske 4 brigade, a prvi je kao hrvatska kuća porušen u Zadru, topovima i avionima armije srpske …, nikakvu odštetu nisam dobio i pored naloga Vrhovnog suda Hrvatske da mi se isplati simbolična svota, što sudovi u Zadru odbijaju.

Poslije rata tek pomoću suinvestitora zgrada bivši Adriatik je obnovljena.
Borba se nastavlja koja iziskuje … , Predsjednik sam pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT. … situacija i stanje u Hrvatskoj nalažu mi i veće zalaganje.

Očito je, tendenciozno prozivanje Pokreta … zato ovo i pišem, a o ukupnoj šteti tek slijedi …

Posebno je za istaći tužiteljicu s predzadnjeg ročišta Branku Rukavinu koja svjedoka dok svjedoči istinito a ne po njezinoj tendenciji naziva ludim i zrelim za psihijatriju.

Ispred zgrade (bivši Adriatik) gdje je privremeni i ured Pokreta … 2008. godine bačena je bomba, a do danas nisu otkriveni počinitelji, što tendenciozno novinari Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr. ističu kao prilog tužbi, a ne nesreću da se to u slobodnoj Hrvatskoj događa.

Pokretu zlo pokušava naštetiti, a mi ćemo žrtvovanjem Pokret i više unapređivati i tako u Hrvatskoj čuvati život. Nakon ovih grubih nasrtaja na pokret, Pokretu sam odgovorno na raspolaganju.

Poslano:

1. Svim medijima koji su objavili članak
2. Australian Embassy
Centar Kaptol, Nova Ves 11. 10000 Zagreb, Republika Hrvatska
3. Amnesty International Hrvatske
Praška 2, 10000 Zagreb

U Zadru, rujan 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.12.2011., utorak


ZAJEDNIČKA PODJELA NOVCA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

DANA 20. PROSINCA 2011. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:
Ingprojekt u stečaju, Tehnička škola neće vidjeti ni kune!
Nekadašnji župan Šime Prtenjača, kojeg je Čačić u javnosti "častio" ne baš biranim riječima, kaže da ni jedna dosadašnja gradska vlast u Zadru nije tužila Čačića zbog TŠC-a. Da je to učinila, kaže Prtenjača, do sada bi Grad Zadar sigurno dobio svoj novac
http://www.zadarskilist.hr/clanci/20122011/ingprojekt-u-stecaju-tehnicka-skola-nece-vidjeti-ni-kune

ZAJEDNIČKA PODJELA NOVCA

SVIMA JE U ZADRU JASNO DA SE SADA BIVŠI ŽUPAN ŠIME PRTENJAČA I ČAČIĆ PREPUCAVAJU PREKO SREDSTAVA INFORMIRANJA IZ RAZLOGA DA PREKRIJU ZAJEDNIČKU PODJELU 11 MILIJUNA MARAKA KOJA JE ISPLAĆENA UNAPRIJED ZA IZGRADNJU TEHNIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA U ZADRU. NOVAC NESTAO, A ISTI NEĆE DA ODGOVORE GDJE JE 11 MILIJUNA DM.
NADAMO SE DA NEĆE NA KRIVI «TRAG» USMJERITI I HRVATSKE DRŽAVNE INSTITICIJE KOJE SU NADLEŽNE ZA OTKRIVANJE I PROGON POČINITELJA KAZNENIH DJELA.


DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

MILIJUNI DOLARA ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU


Žitelji Zadarske županije sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog uplate milijuna dolara u inozemstvu za oružje i opremu HV, a koje nije nikad stiglo u RH.

Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za otuđenu transakciju uplate milijuna dolara u inozemstvu za oružje i opremu HV.

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OTVORENO PISMO BIVŠEG DIREKTORA TANKERSKE PLOVIDBE, STANKA BANIĆA KOJE JE DOSTAVIO SLOBODNOJ DALMACIJI DANA 19.05.2005. O MILIJUNIMA ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU.

Piše: Stanko Banić

OTVORENO PISMO BIVŠI DIREKTOR TANKERSKE PLOVIDBE STANKO BANIĆ BIVŠEM ZADARSKOM ŽUPANU ŠIMI PRTENJAČI

DAVAO SAM TI MILIJUNE ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU

OSVJEŽAVANJE MEMORIJE

Sjeti se samo uplate od 1.812.000 dolara koju sam po tvom nalogu uplatio u inozemstvu, a nije stigao niti jedan metak ili dalekozor – piše Banić koji nije dočekao da Prtenjača posvjedoči kako nekadašnji čelnik Tankerske plovidbe nije lagao u polemici s Kalmetom


Sad kad su izbori završili, da se vratimo našoj priči o istini i lašcima. Naravno, ne bih trošio riječi na politikantske ocjene da sam se javio u javnosti pred izbore jer me je Kalmeta tri puta na izborima pobijedio – svi u Zadru, a vjerujem i šire, znaju da se nikad na izborima nisam natjecao, a zna se i koga je i kako Kalmeta pobjeđivao. Moglo bi se reći da sam pri tom i dobro prošao jer sam dobio kompliment da sam ljevičar, a prije su me zvali starom komunjarom.

Nisam se iznenadio što mi se, Šime, nisi javljao, nije prvi put da se skrivaš kada zagusti. A htio sam te zamoliti da javno posvjedočiš u polemici Banić-Kalmeta kako Stanko nije lagao.

Ogovarao si Kalmetu

Zašto baš ti, Šime? Iako nisi bio nazočan sastanku, ti si čovjek koji o ovome najviše zna. Žao mi je što te je u ovo uvalio gospodin Kalmeta svojim nesmotrenim izjavama. Sjećaš se da sam mu dao priliku da se naknadno ogradi od izjave da sam lažac, nije poslušao. A da jeste, sada tebe ne bih trebao gnjaviti.

Vidiš, Šime, odavno sam pročitao da u životu napredujemo do stupnja vlastite nesposobnosti. Što ne bismo danas dali da smo taj stupanj na vrijeme prepoznali i stali. Imovinska kartica bi nam bila nešto tanja, ali zato duše puno ispunjenije i noći mirnije. Ti bi vjerojatno i danas bio šef financija u zadarskoj bolnici, Kalmeta bi bio šef proizvodnje u Maraski, a ja umirovljenik s mjesta komercijalnog direktora u Tankerskoj plovidbi gdje sam vjerojatno preskočio svoj stupanj nesposobnosti. Divota. Ali eto, bili smo samo ljudi, nismo znali ili htjeli stati, zato sad plaćamo. A cijena je viša svakim udaljavanjem od stupnja nesposobnosti.

Tvoje ponašanje, to da si mi se javio tek preko posrednika iako smo godinama surađivali, dokazuje da nisi različit od svih dvorskih spletkaroša – zamuti i nestani. Predugo smo skupa igrali boće da ne bih znao koliko malo voliš gubiti. Stoga se nadam da si složio dobru obranu za ovo što slijedi.

Pred svake izbore dolazio si kod mene osigurati odstupnicu (čitaj egzistenciju) za slučaj neuspjeha na izborima. Svaki put sam ti odgovorio: «Šime, ljudi smo!» Tada sam bio uvjeren da to i jesmo obojica. U više sam navrata Kalmeti pod nos stavljao gospođu Peroš, a nije to možda ni zaslužio jer si mi se u više navrata hvalio da si pored gospodina Šileša morao ispregovarati i gospođu Peroš, jer da je Kalmeta bio nesposoban za to pored ostalih stvari. I tako je tvoja stranka nakon prošlih lokalnih izbora ostala na vlasti.

Sadašnjeg ministra Kalmetu često si znao ogovarati u mom uredu i to vrlo ružno. To nisam nikad nikome prenio jer sam vjerovao da si čovjek kojem je lakše ako olakša dušu ili svoju muku s nekim podijeliš.

Prekasno sam shvatio da je sve to plod tvoje ovisnosti za ogovaranjem i spletkama. Tako sam morao slušati kako te Kalmeta znojnih dlanova došao moliti da se ne kandidiraš za predsjednika Županijskog odbora HDZ-a, a da ti se takvi ljudi naprosto gade. Ne znam zašto, usput si mi nabrojio i njegovi imovinsku karticu otkad je u politici – te nova kuća u Arbanasima, te kuća na Lavdari, te veliki stan u Zagrebu, stan za prijateljicu, itd. Nikada nisam od tebe čuo lijepu riječ o tvojim suradnicima i članovima Županijskog poglavarstva. Svi su oni po tebi lijenčine i neznalice, a znaju da ih nitko ne plaća tako dobro kao ti.

U želji da ti pokažem da je Tankerska plovidba prerasla mentalne sklopove podneblja iz kojeg djeluje, vodio sam te u London, Beč, itd. što te i pripadalo kao predsjednika Nadzornog odbora. Nažalost, ta su putovanja bila uzaludna jer tebi i takvima ne odgovara tvrtka svjetskog renomea u Zadru, već balkanska krčma kojom možete manipulirati.

Dokaz tome je i svečani potpis ugovora s Japancima iz 1999.godine o gradnji dvaju brodova. U gospodarskom smislu to je sigurno bio najvažniji događaj u Zadarskoj županiji od početka Domovinskog rata. Iako su pozivnice poslane tjednima unaprijed, gradonačelnik se ispričao i nije došao, ti si, Šime, izdržao do pola ručka i ispričao se, a predsjednik Gospodarske komore je došao u crnoj majici bez kravate.

Vrijedni darovi koje su vam donijeli Japanci još su u skladištu Tankerske plovidbe. Eto, koliko vi cijenite Tankersku, posebice kad joj je na čelu jedan ljevičar. Ipak mislim da je pravi razlog takvog ponašanja bio strah da vas netko ne pita za zdravlje na engleskom jeziku.

Mogao bi mi, Šime, reći i par riječi što si kao član povjerenstva za Viktor Lenac našao za Tankersku jer ste, kako je javnost izviješćena, nešto tražili, a ne zna se jeste li što intrigantno našli.

Siguran sam da je tvojoj uspješnoj političkoj karijeri pridonijela i uspješna obrana grada u Domovinskom ratu, odnosno nabava oružja i ratne opreme. Što se Tankerske plovidbe tiče, koja je plaćala sve nabave, nalog za plaćanje u inozemstvo sam dobivao ili od tebe, Šime, ili Bože Jusupa kao šefa logistike HV-a Zadar.

Činjenica je da su pošiljke uplaćene preko Jusupa stizale na vrijeme i u cijelosti, a što god je plaćeno u inozemstvu po tvom nalogu ili nikada nije stiglo ili je stigao samo dio uplaćene robe. Sjeti se samo uplate od 1.812.000 dolara koju sam po tvom nalogu uplatio u inozemstvu, a nije stigao niti jedan metak ili dalekozor.

Previd u spletkarenju

Podsjećam te na razgovor, dok si još bio predsjednik NO-a Tankerske plovidbe, kada sam ti rekao da se jedan od direktora sektora spetljao sa svojom službenicom, da namještaju službena putovanja i da je sve to prešlo mjeru dobrog ukusa. Budući da nam se radilo o zajedničkom prijatelju, zamolio sam te da mu skreneš pozornost na to da u kući ozbiljno bruji o njegovoj «aferi» i da mu više neću potpisivati službena putovanja.

Glatko si to odbio učiniti. Međutim, u travnju 2003.godine, kada više nisi bio ni predsjednik ni član NO-a, energično interveniraš, i to u mojoj odsutnosti (bio sam na putu), lobirajući za prohadezeovsku struju u Tankerskoj plovidbi, oko ustroja uprave nakon mog umirovljenja. Da si bio učinkovit, pokazuje sadašnji sastav Nadzornog odbora. Tako se nije ponašao ni Komitet. Ovo što si, Šime, u svom spletkarenju previdio jest da Stanko Banić nije ni Renata Peroš ni Mirko Šileš.

Eto, moj Šime, malo sam se previše raspričao, a za svaki slučaj ponešto i zadržao za sebe. Da se razumijemo, Šime, nisam ni ja anđeo, ali ne ogovaram, ne spletkarim, a najmanje od svega ne pokušavam lagati cijeli narod cijelo vrijeme.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u

U Zadru, 20. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.12.2011., ponedjeljak


NERAD KOJI PLAĆAJU POREZNI OBVEZNICI
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



NERAD KOJI PLAĆAJU POREZNI OBVEZNICI

Zadarska županija je krahirala. Gospodarstvo više ne postoji. Sada je u Zadarskoj županiji nezaposleno 10.607 osoba.

Ugašena su sljedeća proizvodna radna mjesta:
Bagat (4.143 radnika), Jugoplastika - pogon Zadar (706 radnika), tekstilni kombinat Boris Kidrič (2.252 radnika), Vinilplastika (1.285 radnika), Mljekara (240 radnika), SAS (400 radnika), tvornica duhana Zadar (187 radnika), Otočanka (1.800 radnika), tvornica kože Zadar (245 radnika), Mesopromet ( 90 radnika), Elektronika (187 radnika), Zadranka (1.500 radnika), Kepol Benkovac (70 radnika) Poljoprivredni kombinat Zadar (1.989 radnika), Poljoprivredna zadruga Vukšić (300 radnika) i dr.

Hrvatskoj javnosti dostavljamo plaće čelnika Zadarske županije:
Stipe Zrilić, župan Zadarske županije – plaća 16.200,00 kuna
Stanko Zrilić, dožupan Zadarske županije – plaća 16.360,00 kuna.
Đani Bunja, dožupan Zadarske županije – plaća 14.656,93 kuna

Čelnike Zadarske županije to ne zabrinjava, oni imaju sredstava za trošenje koje plaćaju hrvatski porezni obveznici.Tako je izaslanstvo Zadarske županije u sklopu prezentacije županije boravilo u Kijevu u Ukrajini, od 22.do 25. ožujka 2011. godine.

U izaslanstvu su bili:
1. Stipe Zrilić, župan Zadarske županije
2. Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti
3. Milena Ikić, pročelnica Upravnog odjela za pravne i zajedničke poslove
4. Jerolim Uroda, pročelnik za turizam
5. Renata Kapitanović, zadužena za međunarodnu suradnju u Uredu župana

Tijekom njihova boravka u Ukrajini županija je potrošila 50 tisuća kuna, to jest 10 tisuća kuna po osobi. Vidljivo je da čelnici županije, nakon što su pronašli «zaštitni kišobran» od stranačkih dužnosnika, mogu nesmetano trošiti sredstva poreznih obveznika.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u


U Zadru, 19. prosinca 2011. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.12.2011., subota


ŽUPANIJSKE KORUPTIVNE ISPLATE
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


ŽUPANIJSKE KORUPTIVNE ISPLATE

U Hrvatskoj je sada na djelu korupcija koja se često javlja na lokalnim i područnim nivoima i u koju su uključeni uglavnom županijske koncesije i programi. Kroz te projekte i programe često se preko ugovora i koncesija omogućavaju velike financijske koristi određenim privatnim poduzećima, a dio koristi imaju i sami korumpirani službenici.

U takvoj atmosferi nedjelotvornosti, a naročito na nivou lokalne i područne (regionalne) samouprave došlo je do diskreditiranja RH kao države gdje je korupcija izrazito prisutna.

Koruptivne isplate za pribavljanje ugovora i koncesija predstavljaju znatan izdatak i imaju veliki utjecaj na županijski i državni proračun te perspektivu rasta RH. Odluke pripremaju i predlažu županijski čelnici, a iste pokrivaju županijskim odlukama.

Tako naprimjer ovih dana čelnici Zadarske županije pripremaju koncesiju na pomorskom dobru za uzgajalište tuna pokraj Lavdare na šest milijuna četvornih metara. Za županijsku skupštinu pripremaju odluku da se naplaćuje samo 300.000.- četvornih metara, što je vidljivo iz «aviona» da je na djelu korupcija. Na sličan način je već bilo više primjera u Zadarskoj županiji gdje se kriminalne koncesije pokrivaju županijskim odlukama kao što je bio slučaj na gradskoj plaži Kolovare o proširivanje koncesije za kafić Porthos. Profit koji je trebao ući u županijski i državni proračun završava kod korumpiranih službenika i privatnih ugovorača.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. Ministarstvu financija RH
4. USKOK-u



Zagreb-Zadar, 17. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.12.2011., petak


HRVATSKI TRAGIČARI - JANJIČARI
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

HRVATSKI TRAGIČARI - JANJIČARI

Nesvjesni, Željko Lončar i Davor Lončar, kao i njihovi mentori, potakli su nas u pravi čas da rekapituliramo HDZ-ovu mutljevinu, i da napokon zabetoniramo da … Koliko štete od strane HDZ-e hrvatski narod trpi … za nevjerovati …

Hrvatsko urušavanje posljedica je kvalitete Željka Lončara, tj. HDZ-e kao stranke čiji je on operativac u Zadarskoj županiji. Utoliko, Željko će poslužiti kao figura preko koje ćemo pokazati stil kojim oni plaše narod, koji je naviknut, a nije još spoznao da je zlo slabost bez snage i samo blefira.

Napokon, Hrvati su prepoznali snagu u zajedništvu, kao garanciju da više neće biti obezglavljivanja hrvatskog naroda. Hrvate su otrijeznile patnje i zamke pa lako prepoznaju Željka i njemu slične, koji bi, s nezavršenom osnovnom školom, držali lekcije znanstvenicima i k tomu još ih plašili. Eto koliko je on po sudbini svojoj u mraku … dok pokušava klevetati pojedince kako bi skrenuo pažnju sa svojih nedjela …

Jarci, janjičari u paklu vrište, jer se protive ideji – misli – Bogu – Stvoritelju … Zato nećemo polemizirati sa Željkom Lončarom, utoliko pokazat ćemo ga hrvatskom narodu kao opomenu. Njegovi hirovi, skupa s njegovim rođakom Davorom Lončarom, načelnikom Općine Poličnik, posljedica su njihova neuredna življenja što svaki vrabac u Poličniku i Zadarskoj županiji zna.

Svi okupatori Hrvatske su imali institucije u Hrvatskoj radi svojih ciljeva, a da bi ih ostvarili pomagali su im hrvatski tragičari – janjičari - komesarčići.
Poznato je da naročito takvim kipovima vlast pomrači um, pa više ne mogu lagati drugima, a ni sebi. Stvorili su sebi agoniju, zbog koje kao pojedinci neće istrajati, maske im više nisu u funkciji i sada su prozrijeti prezreni, pa se ljute i vrište. Svojom formom i sadržajem su tragični, ironično njima i njihovim mentorima dajemo na znanje da su prošla vremena kada se Hrvate moglo zastrašivati.

Samo zato što im je hrvatska policija na tragu oni policiji diktiraju kako će raditi jer ih ometaju. Željka Lončara dijagnoze su poznate, što je trebalo davno prije imati u vidu da se njemu i njegovim mentorima otrovne strijele vrate kao bumerang, jer nerazumno vrši pritisak na institucije u Hrvatskoj.

Željko Lončar s nezavršenom osnovnom školom, također bez argumenata mrmlja protiv dr. sc. Ilije Barjašića, ne zna da bi netko doktorirao treba prije završiti fakultet, potom magistrirati, a nakon svega i doktorirati. Dakle dr. sc. Ilija Barjašić je prvi fakultet upisao davne 1972. godine, drugi kada se vratio s robije 1979. godine, a doktorirao je 1996. godine, u uvjetima na „slobodi“ koji su mu bili teži nego na robiji, čemu su doprinijeli slični Željku.

Kada je riječ o križu koji će mu biti najveći teret, on i njegov rođak Davor načelnik Općine Poličnik, su nesvjesno poticali da se sruši raspelo, betonski zid kojim su suzili put za cc 20m Željku i Davoru ne smeta ( slike, katastarski izvadci, svjedoci, peticije mještana, odaslana pošta u Vatikan, kardinalu Bozaniću, nadbiskupiji zadarskoj i svećeniku župe u Poličniku).

Na prostoru gdje je bio križ Poličani planiraju sagraditi kapelicu. Pitamo zašto je smetalo raspelo, a sada ne smeta tri puta uži put s betonskim zidom, na kojem se ne mogu razmijeniti vozila?

Dakle, Željko je izrekao laž i teško uvrijedio Poličane i ostale katolike … on apelira da se nadležne službe konačno pozabave dr. sc. Ilijom Barjašić i mr.sc. Mljenkom Marićem jer se navodno, sukobio s Ilijom oko križa, Ilijom, koji je u Zadarskoj županiji živi politički uznik s najvećim brojem godina robije, koje je odrobijao u najzloglasnijem zatvoru u svijetu Stara gradiška, a također je dragovoljac u Domovinskom ratu.

Kako Stranka hrvatskog zajedništva, tako i Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT, samo javno obznanjuju, a svi su tekstovi na internetu, zapravo hrvatski narod potiču da svjedoči istinu i da se po spoznaji, nakon toliko stoljeća, više ne boji crvotočina.

Željko bi i njegovi mentori da mi zato odgovaramo, istina imamo nekoliko montiranih optužbi po šabloni prošlog okupatora ali ... Smatra da je sramotno da koristimo podatke do kojih smo došli radeći u tajnim hrvatskim službama … i da tome treba stati na kraj. Istina je da smo samokritični i kritični, a ne osvetoljubljivi težimo da bi svakog dana kao novi bili bolji.

U svim civiliziranim državama vlast potiče pojedinca na budnost i samoinicijativu, ali samo nosioci vlasti kao Željko, zaustavljao bi strahom osvjećivanje napaćenog hrvatskog naroda.

Znamo da je Željko kao pionir, s nezavršenom osnovnom školom, ipak bio u vatrogasnom društvu u Zadru u saveza komunista komesarčić, a Davor u Luci Zadar komesarćić također.

Dakle, oni funkcioniraju i danas po rutini i stilu mračne Jugoslavije, razlikom da se tada nisu smjele rušiti tvornice kako je Željko porušio Vinilplastiku u Zadru. Olako kleveću znanstvenike, jer se danas lako postane inženjer prometa ….?

Dr. sc. Ilija Barjašić nije uzurpirao državno zemljište već je po diobi djedovine dobio cc 5000m2 na kojoj su posađene voćke prije 60. godina, od svih susjeda ima najmanje zemlje, po istim kriterijima posjedovanja.

Dr. sc Ilija Barjašić predsjednik je Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - Život, nadstranačkog pokreta koji je na usluzi svim strankama u Hrvatskoj, a nas članove SHZ potiče svojim žrtvovanjem za Hrvatsku. Preporučujemo Hrvatima tekstove, dr. sc Ilije Barjašića i da dođu na predavanja, Hrvata kozmopolite. Mogu se pročitati na portalima njegove misli koje citiraju ugledni ljudi u svijetu.

Dakle, dr. sc Ilija Barjašić na usluzi je čovjeku i cijeni zajedništvo, ali zato ga kleveću i napadaju bivši i potencijalni okupatori Hrvatske, jer je beskompromisan borac za opće dobro, jer zagovara red, rad i disciplinu, što Hrvatima manjka, a zlu smeta.

Smatra da se Hrvate navikava milom i silom na neuredan život u Hrvatskoj i zato je osnovan Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život, kako bi zaštitio u Hrvatskoj život i bio u službi Hrvata, a ne poput nekih kreatura koje bi po prividu obezglavljivali narod i život u Hrvatskoj, što oni ne mogu shvatiti, jer su se svojevoljno usmjerili u mrak.

Očajni, pokušavaju svoj slabijim argumentom suprotstaviti se životu, zapravo oni u kocku nemaju više što uložiti, jer su već svoju dušu prokockali, a sada bi se kockali dušama Hrvata, pa da na kraju pobijedi okupator za kojeg se priprema teren.

Zato, ubuduće, Željko Lončar i njemu slični u Hrvatskoj nemaju šanse, jer SHZ ujedinjena je snaga Hrvata. Škude po cijenu duše nas ne zanimaju kao Željka Lončara, jer mi dok radimo golu egzistenciju pretpostavljamo.

U Zadru, 16. prosinca 2011. godine.


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 19:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.12.2011., četvrtak


OBJAVLJENI KOMENTARI ZA OBNOVOM HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


OBJAVLJENI KOMENTARI ZA OBNOVOM HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

I

Mr.sci. Dragan Hazler


Ne samo to, gospodine Miljenko Mariću, što ste Vi naveli za SPC, nego je po općem sudu, kojemu pridružujem i svoj sud:

1. Srbska pravoslavna crkva je politička institucija, koja je čak nacionalna sramota Srbije i Srba jer im je nametnulu suludu ideju ostvarenja Velike Srbije do zadnjeg srbskog groba.
Dakle to političko ludilo SPC-a zahvaća cijeli svijet jer su Srbi iz socijalnih i drugih problema odlazili u čitav svijet "trbuhom za kruhom" i u svijetu su ostajali njihovi grobovi.
Dakle Svijete veliki spremaj se da postaneš Velika Srbija.

2. Imperijalizam Srbske pravoslavne crkve se širi iz Zagreba na Sloveniju i vascelu Italiju. Zašto to dozvoli a) Hrvatska vlast, b) Kaptol i c) Slovenija i Italija, da im se nameće imperijalizam srbskog političkog pravoslavla iz Zagreba.

3. Srbska pravoslavna crkva sa svojim nametljivim političkim pravilima prevodi silom vjernike drugih vjerskih sljedbi u SPC, odnosno u srbstvo. Naime, tko se vjenča u SPC-u taj mora postati Srbin, Srbkinja.
"Sve što je pravoslavno jest srbsko!"

4. Povijesno se znade da su svi stanovnici Bosne i Hercegovine bili Hrvati, katolici i kristjani (Bogumili). Dolazkom Turaka došlo je do islamiziranja katolika i kristjana. U Turskome carstvu je uz muslimanstvo jedino slobodno djalovalo pravoslčavlje. SPC je pratila Turke u Bosni i vršila silom i milom prijelaz Hrvata katolika radije na pravoslavlje, nego na islam.

5. Već je pečki patrijarh Makarije (brat od Mehmada paše Sokolovića) odredio granice srbskog pravoslavnog carstva ovako: Jadranom do Trsta, od Trsta na Budim, od BNudima na Temišvar, od Temišvara preko Vidina na Soplun sa srbskim pravom na Carigrad. Od toga srbskog pravoslavnog ludila nisu ni danas Srbi odustali, nego se bora za Veliku Srbiju metodama politike i metodama masakra ljudi (nersba) po metodi Miloševića, Pupovca, Karadžiža, Šešelja,Mladića Šljivančanina, Stanimirovića i ostalih monstuoznih srbskih zločinaca.

Toliko kao mala dopuna.


Mr.sci. Dragan Hazler

Basel, 11. srpnja 2011.
Na obljetnički dan vrhunca srbskog žločinstva u Srebrenici 1995. predvođenog krvnikom Ratkom Mladićem uz nazočnost publike Nizozemskih "Plavih kaciga".



II

SVI RAZLOZI SU ISPUNJENI DA SE GLAVNI GRAD REPUBLIKE HRVATSKE PREMJESTI NA NOVU LOKACIJU NADMORSKE VISINE OD 500 DO 900 METARA


Je li netko nešto obavio po preuzetoj dužnosti, bio u funkciji po čemu je i odgovoran, pokaže se čovjeku i narodu kao očigledno, po logici zdravog razuma. O tom nema pogađanja ako se tendenciozni ne uključe propagandom, prema pravilima psihologije za mase, da odrade kako bi se ušutkala logika zdravog razuma. Ma tko god je zastupnik slabijeg argumenta – jest sofist a to čini kao egoist, dakako iz neznanja.

S razlogom i ova tema kao poticajna zastupa bitno. U skladu sa Životom pokušava iznaći mogućnosti za uredno življenje hrvatskog naroda na ovim prostorima, jer samo čisti zemaljski uvjeti su garancija čovjeku. Koliko sela i gradovi služe kao uzori, naročito glavni grad Hrvatske, može se realno sagledati. Ali štetu na račun općeg dobra hrvatskog naroda ne treba tolerirati nikada i nikomu.

Do sada Zagreb kao glavni grad Hrvatske, kada uspoređujemo s glavnim gradovima vitalnih naroda na Zemlji, nije u funkciji koja mu je namijenjena i uzor – što pokazuje zadovoljstvo i osmjeh na licu Hrvata.

Posljedica je zabrinutost naroda zbog bitnog i budućnosti dok je, posrćući, očigledno u krivom pravcu usmjeravan. Ma bilo o kojem se pojedincu ili mjestu radilo, uključujući i glavni grad po lokaciji, sa svojom ulogom ne mogu bit sami sebi svrha.

Smatramo, prema očiglednom, da su se već davno ispunili razlozi da hrvatski narod dobro promisli o ovoj temi (problemu) pa da ovu ideju i podrže u ime općeg dobra - zadovoljstva – života - Hrvata u Hrvatskoj, zbog dostojanstva kojim će poticati na red i rad.

Koliko su kroz povijest pojedini glavni gradovi opravdali svoju ulogu to se pokazalo, što je posebna tema koja bi trebala pomoći ovom razmišljanju kao sintezi kojoj je namjera da pomogne Hrvatima u odabiranju najadekvatnijeg mjesta za prijestolnicu.

Lokaciju za prijestolnicu Australije Canberru odabrali su mudraci, potom su se uključili znanstvenici koji su materijalno-tehničko rješavali, što je bio manji posao. Od tad u Canberri, čistoj lokaciji, vlada Australije služi svojim urednim funkcioniranjem svim građanima; na zadovoljstvo sela i gradova neprestano potiče Australce na uredno ponašanje.

Ova ideja Hrvatima više nameće i izaziva samo tehničko - materijalne probleme, koji uopće i nisu problemi kada je riječ o životu, o biti ili ne biti Hrvatima. U Hrvatskoj postoje prostori za ovu ideju, tj. dugoročno rješenje, gledano iz znanstvenog kuta a prema statistikama najadekvatnije je tamo gdje je nadmorska visina od 500 do 900 metara, gdje je atmosferski pritisak manji.

Do sada, kroz povijest, kada su bili ispunjeni dovoljni razlozi puno naroda je mijenjalo mjesta za prijestolnicu, tj. glavni grad, i nisu se dvoumili kad je u pitanju bitno. Spoznali su i nisu oklijevali, a što se pozitivno odrazilo, npr. Australija, Brazil, . . . i dr.

Ova tema je toliko ozbiljna pa zahtijeva da se uključe svi Hrvati i dobronamjerni građani Hrvatske, kako smo naglasili u ime dobra, tj. života – da odgovorno i uz pomoć znanosti odaberu lokaciju kako su to učinili narodi koji su mijenjali lokacije za svoje prijestolnice.

Već duže vrijeme Zagreb je stvarana rupa, mjesto koje usisava iz svih krajeva Hrvatske preostale najvitalnije Hrvate kojima se ništa ne nudi osim dekadentnog šarenila i ulice, što po prividu zavarava i ništi duše.

Već uhodani dekadentni stil privlači u Zagreb zbog „kruha bez rada“, a uzori su im ostaci „elita“okupatora koji u Zagrebu žive od najamnina i smišljanja da tako u Zagrebu bude i dalje, po cijenu općeg dobra. Dakle, inspiriraju oni iz „vrha“ Zagreba mjesto da su opomena, nas opominje očigledno i dalje zbog općeg dobra.

Danas jedna četvrtina stanovništva Hrvatske je u Zagrebu, bez dovoljno tvornica uglavnom je na ulici, i živi od socijale – od kredita zaduženih u inozemstvu . . . bez perspektive, jer ih se u takvim sredinama ne potiče na rad i jer šarenilo ulice i tvorci nisu u stanju ništa poduzeti bez poticanja adekvatnim stilom – brižnih Hrvata. Dakle, u ovom slučaju sada su odgovorni oni koji znaju i vide.

I Australcima, po logici zdravog razuma, nametnulo se očigledno na koje su adekvatno reagirali u ime općeg, tj. dobra. Znajući pravila kako se iz stvorene rupe i mraka ne može realno djelovati, što i jest tendencija zla koje je zamutilo čistu vodu. Australci su napustili Sydney i za glavni grad za svoju prijestolnicu, odredili Canberru, spoznavši da istina kakva god jest najbolje se vidi dok se promatra sa strane, a što se potvrđuje u svakom slučaju. I nakon što je Sydney prestao biti glavnim gradom Australije stanovnici Sydneya svojim radom više su u funkciji za opće dobro.

Shvativši da je rad odraz reda kao i život – reda kojim se potiče, a ne želja za nekom egoističkom autonomijom po anarhičnoj volji u pravcu nerada. Spoznavši kako se neradom, nesvjesno, tvori mrak dok se urednim življenjem jača život. Danas su Australci uzoran narod. Tim više za naglasiti je Australiju jer u Australiji ima puno Hrvata koji mogu poticati na uredno djelovanje i življenje u Hrvatskoj.

Treba spoznati da egoizam ruši osobno i opće, dok živjeti za opće je najveća nagrada u svakom pozitivnom pravcu života, jer je opće uvjet za dobro koje pojedinac svojim očima i dušom treba vidjeti i osjetiti kao bitno i uvjet vlastitom životu.

Dakle, očito Zagreb kao uzrok demonstrira negativne posljedice za život, što je očigledno – počevši od nataliteta kao posljedice duhovnog stanja u Hrvatskoj. Zato je jasno zašto nisu dovoljni zakoni napisani, na toj lokaciji, po nekim tendenciozno - umišljenim kipovima bez ideja (zakonodavcima) čiji zakoni „reda“ne pomažu da bi se živjelo dobro.

Zato svi građani Zagreba i Hrvatske trebaju shvatiti da je raditi jednako živjeti, a ne po Zagrebu kao rupi (kantama) tražiti otpatke.

Eto što je šarenilo i što danas ulice Zagreba grada nude, dakle, ne oslanjati se na „stručnjake“ koji mute čistu vodu, i rade u kućama za propagandu…. . Čiji mediji? Proizlazi da je s nove lokacije ponajprije u ime bitnog – općeg, pomoću reda potrebna pomoć Zagrebu.

Danas stanovnici Sydneya višemilijunskog grada radeći oslanjaju se na sebe, a što zapravo znači aktivno živjeti - pomažući i drugima. Nije im ni na kraj pameti živjeti na račun drugoga, što bi bilo po navici direktno protiv njih samih. Evo još jednog poticajnog primjera koji se potvrđuje kao dobro.

Glavni grad jedne države, po stvorenim uvjetima, treba funkcionirati kao uzorno uređeno mjesto toliko koliko je potrebno za uredan život.

Vlada iz glavnog grada, po dužnostima, odgovorna je poticati na rad, tj. otvarati radna mjesta a ne oslanjati se na turizam što je kod kulturnih naroda samo sekundarna, usputna djelatnost. Gdje nema proizvodnje nema reda, nema progresa, a na kraju niti život.

Dakle, Hrvati iz svih gradova i sela trebaju shvatiti, i prije svega živjeti prema zakonima života a ne po zakonima privida, koji uglavnom služe onima koji ih izmišljaju. Upravo takvi zakoni su Zagreb stvorili rupom iz koje su Zagrepčane i ostale Hrvate doveli pred provaliju.


Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT




Zagreb-Zadar, 15. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2011., srijeda


Povijest nasrtaja Pravoslavne crkve na katolike u Bosni i Hercegovini
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA



PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI TEKST prof. dr. fra Andrije Nikića KOJI JE DOSTAVIO STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA POD NASLOVOM: POVIJEST NASRTAJA PRAVOSLAVNE CRKVE NA KATOLIKE U BOSNI I HERCEGOVINI


Povijest nasrtaja Pravoslavne crkve na katolike u Bosni i Hercegovini


Na temelju arhivskih podataka što sam ih pronašao u crkvenim i civilnim pismohranama na području Bosne i Hercegovine, te Hrvatske i grada Rima došao sam do podataka: da je prvi do sada poznati dokument kojim sultan zaštićuje katolike od pravoslavnih crkveno dostojanstvenika datiran u Carigradu 17. kolovoza 1498. godine. Tom dokumentu prethodila je terenska akcija pravoslavnih crkveno dostojanstvenika da podvrgnu katolike pod svoju jurisdikciju. Nakon toga je uslijedila zamolba s popratnim darovima. Umilostivljen vidljivim znakovima odanosti sultan je odobrio pisanje traženog fermana kako bi Pravoslavna crkva podvrgla katolike i u Bosni i Hercegovini pod svoju jurisdikciju.[1][1] Prije izdavanja tog dokumenta prethodila je zamolba, a prije molbe plan da Pravoslavna crkva proširi svoju jurisdikciju na sve katolike na području osmanske okupacijske vlasti. Ili obratno, od plana i ideje o širenju pravoslavlja, odnosno Srbije i Srpske pravoslavne crkve išlo se preko molbe, dobivanja fermana na akciju. Tekstovi u sultanovim dokumentima su slični. Iako gotovo svaki od tih dokumenata ima posebne povode i adresante, ipak njihov bitni dio je gotovo nepromjenljiv.


1. Sadržaj traženog fermana


Sadržaj prvog fermana o podjarmljivanju katolika pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve i ubiranje odgovarajućih poreza nije mi poznat. Međutim, poznat mi je njegov sadržaj iz 1693. godine. Uz neznatne izmjene, po svoj prilici, sadržaj starijeg fermana mogao bi glasiti kao i ovaj mlađi. To potvrđuje ferman iz 1693. koji pripada manastiru u Dužima (Hercegovina). Evo što, uz ispuštanje imena sultana i patrijarhe, stoji u tom fermanu:

"…Hercegovački, mostarski, gabeoski, doljanski itd. kadije, Bog vas višim znanjem podario.

Sa ovim veličanstvenim pismom koje će Vam prispjeti stavlja Vam se do znanja da je … (taj i taj patrijarha i metropolita) mome veličanstvu s tužbom se obratio, u kojoj se pritužuje kako u istim kotarima stanujući: Latini (katolici), Madžari, Šokci, Gardijani, Lužani, Arnauti i ostali kristijanski narodi i svećenici, koji su od pamtivijeka državne daće u njemu spadajuće milostinje, skupštine i za vjenčanja Mitropolitu upućivali, sada se tomu protive i plaćanju ustručavaju govoreći: 'mi tebi ne damo, mi ćemo papi i Rimu plaćati i dati', te ujedno zamolio, da bi se koga bi se u smislu postojećih zakona postupati imalo.

Usljed koje zamolbe, nalažem Vam da u istim kotarima stanujući Latini (katolici), Mađari, Šokci, Arnauti i ostali drugi krstijanski narod moraju godišnje dažbe daće i Patriki i Mitropolitu i spadajuće milostinje i za vjenčanja i sve ostale male i goleme pristojbine Mitropolitu uplaćivati i po običaju i ustanovljenom zakonu davati, ako bi se koji od svećenika tomu protivio i opirao imade Mitropolit po svojem običaju njega urediti, pokoriti se da mu tkogod tomu na put stane…"[2][2]

Nisam uspio pronaći čime je tužitelj dokazao da su latini (katolici) "od pamtivijeka državne daće u njemu spadajuće milostinje, skupštine (vjerojatno redovinu?) i za vjenčanje (takse) Mitropoliji i manastiru spadajuće pristojbine mitropolitu upućivali…" a "sada se tomu protive…" Patrijarha, želeći dobiti svoju naklonost, naglašava nepovjerenje Porte prema katolicima koji su povezani tajnim kanalima s papom i planiraju organizirati rat protiv osvajača. Međutim, na temelju tužbe sultan daje meritorno rješenje. Naređuje da se pristojbe i takse godišnje isplaćuju patrijarhi i metropolitima. Za izvršitelja naredbe, prema znanju pokrajinskih kadija kojima slijedi posebna nagrada, sultan ovdje ovlašćuje mitropolite – tužitelje. Konačno, dobivanje dokumenata s navedenim odredbama stajalo je dosta mita i "potplaćivanja". Sve se to isplatilo jer su tužitelji bili sigurni da će to stostruko naplatiti na terenu.

U pozadini navedenog stoje svjedočanstva pravoslavnih povjesničara koji ističu da je njihova Crkva priznala Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i sklopila neki pakt, a vjerojatno dobila u prilog i koji sultanov dokument.[3][3] Već od samog početka osmanskog vladanja, ističu i srpski povjesničari, njihova se Crkva proglasila "caput nationis" i preko svojih crkvenih predstavnika vršila zadaću ne samo da štiti pripadnike srpskog naroda gdje god se oni nalazili nego i da katolike pridruži svojoj zajednici. Nadalje, pravoslavno svećenstvo koristi svaki neuspjeh katoličke vojske pa čak i njihov uspjeh u daljem zaustavljanju osmanskog nadiranja, da na osvojenom području podjarmi katolike pod svoju jurisdikciju. Postojanje "pakta između Pravoslavne crkve i Osmanlija" potvrđuje mučenje franjevaca i rušenje franjevačkih samostana s jedne, a doseljavanje pravoslavaca i osnivanje njihovih manastira s druge strane.[4][4] Konkretno, u Hercegovini se od starih sedam franjevačkih samostana na području zapadne (Novi, Ljubuški, Imotski, Bišće, Mostar, Konjic, Duvno, a vjerojatno još u Čerinu i na Policama) i bar četiri na području istočen Hercegovine, tijekom XVI. stoljeća ruše i posljednji, a osnivaju novi pravoslavni manastiri. Čini se da su se poznate naredbe i propisi – Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovčaki, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak iz 1516… i slijedećih godina o zabrani popravljnja i podizanja ne samo samostana nego i križeva odnosile samo na franjevce, a ne i na pravoslavne.[5][5] Neće biti iznenađenje kad se sazna da su neki pravoslavni crkveni dostojanstvenici umiješani u akciju franjevačkih stradanja Bosne Srebrene tijekom četiri stoljeća turske uprave.[6][6] Nadalje, iz izloženoga je vidljivo da Porta ima posebnu taktiku i odnose prema pravoslavnima, a posebnu prema katolicima još od početka svog okupacijskog upravljanja na Balkanu.

Brojni su izvori tijekom narednih stoljeća za navedene akcije.

Na temelju pronađenih dokumenata upada u oči grupiranje tih dokumenata uz vojne akcije, bez obzira na uspjehe i poraze. Tako onaj prvi poznati slučaj slijedi nakon bitke na Krbavskom polju (1493.), drugi nakon tursko-mletačkog rata (1499.-1502.) a treći nakon 1509. u vrijeme trajanja ugarsko-turskog primirja, a onaj iz 1514. nakon uspjelog pohoda Petra Berislavića u Dubici, slijedeći pokušaji kao da su pratili uspjehe ratova između hrvatskih banova i Turaka.

Za pedeset godina (1498.-1548.) Porta je izdala jedanaest dokumenata kako bi zaštitila katolike i franjevce Bosne Srebrene od ponavljanih nasrtaja Pravoslavne crkve.

U carigradskim pismohranama, kao i pismohranama Pravoslavne crkve, otkrit će se po svoj prilici najraniji dokumenti što ih je njihova Crkva dobila da bi ozakonila i dobila blagonaklonost Porte u svojim akcijama na podjarmljivanju i stavljanju katolika pod njihovu jurisdikciju.[7][7]


2. Zaštićivanje katolika


Prvi dosada poznati dokument kojim sultan zaštićuje katolike od nasrtaja pravoslavnih crkvenih dostojanstvenika datiran je 17. kolovoza 1498. godine. Ferman u cijelosti glasi: "On – Bog (u turgi) Bajazit sin Mehmed-hanov, vazda pobjedonosan! Ponosu kadija i sudaca, majdanima šerijata i odredaba, kadijama Novog brda i Srebrenice – da bi im vrline trajne bile!

Kada stigne uzvišeni carski biljeg, primite na znanje da su sada stanovnici Novog Brda i Srebrenice poslali na moju Portu svoga čovjeka koji je ovako izvijestio: "Do sada patrijarsi i mitropoliti nisu običavali da se miješaju (u prava) naših svećenika (franjevaca). 'Do sada su, međutim, došli, pobirati svoj prinos i vršili nasilja i nepravdu. To (tako) ranije nije bilo. Dalje je izvijestio ovako: 'Njihova vjera i vjerski obredi ne vrijede među nama'.

Sada naređujem da ove slučajeve kako treba ispitate i izvidite pa nastojte da i od sada bude onako kako je prije bilo i da nikako ne postupite drukčije, a ako su protivno običaju pobirali njihove prinose, preduzmite da se odmah natrag vrati, one koji se budu protivili i opirali ukorite, one pak koji ne poslušaju popišite i ovamo dostavite, i nakon što pregledate ovaj carski ferman, ostavite ga u rukama stanovnika Srebrenice. Vi pak oslonite se na uzvišeni znak". [8][8]

Upada u oči da je prvi poznati protest protiv akcije Pravoslavne crkve potekao iz Srebrenice. Srebrenica je, između ostalog, utisnula takav pečat franjevačkoj zajednici na Balkanu da je njihova zajednica dobila – a djelomično još i danas nosi . ime Bosna Srebrena. Tu je dugo vremena bilo sjedište uprave iste provincije, a franjevci koji su, nakon dobivene Ahdname,[9][9] jedini ostali među katoličkim pučanstvom pod Turcima, nastavili svoju pastirsku službu ne samo pastoriziranja katolika nego su bili kulturni i gospodarski djelatnici, te njihovi čuvari i zagovornici.

Čini se da je potrebno upozoriti da je izdavanju tog fermana prethodila terenska akcija pravoslavnih crkvenih visokih dostojanstvenika da podvrgnu katolike pod svoju jurisdikciju. Prije te akcije dobiven je odgovarajući sultanov dokument. Prije izdavanja tog dokumenta prethodila je molba, a prije molbe plan da Pravoslavna crkva proširi svoju jurisdikciju na sve podanike dokle god se proširi osmanska vlast. Ili obrnuto, od plana, preko molbe, dobivanja fermana na akciju. To potvrđuje ferman što se čuvao u pravoslavnom manastiru u Dužima.

Nasuprot izjavama pravoslavaca da je katolička i pravoslavna vjera ista, u fermanu je zapisana tvrdnja katoličke strane. Da je osmanska vlast shvatila plan pravoslavlja, proizlazi iz naredbe: "da ove slučajeve kako treba ispitate i izvidite..…" Tako crkvenim vlastima jedne i druge vjeroispovijedi Porta priznaje pravo da pobiru prinose vjernika po starom običajnom pravu, ali pravo odlučivanja u konkretnom slučaju zadržava za sebe. Iza te prakse možda se krije plan Osmanlija da se u svojim osvajačkim ciljevima drže dvoličnog odnosa s podanicima i da uz pomoć provoslavaca pridobije njihove snage za dalje osvajanje, a isto tako da u planu prema osvajanju katolika, dajući im slobodu vjeroispovijesti, ne uznemiri i digne katolički Zapad ujedinjen protiv Osmanlija koji su nadirali. Nadalje, moguće je da su se Osmanlije htjele poslužiti pravoslavcima da bi islamizirali katolike.

Potrebno je upozoriti da se u fermanu ne dokazuje da su katolici "od pamtivjeka državne daće u njemu spadajuće milostinje i (takse) za vjenčanje mitropoliti i manastiru upućivali. A poznato je kako se "sad tome protive". Međutim, patrijarha naglašava nepovjerenje Porte prema katolicima koji su, navodno, povezani tajnim kanalima s papom i 'planiraju' organizirati rat protiv osvajača. U fermanu se daje meritorno rješenje. Naređuje se da se pristojbe i takse godišnje isplaćuju patrijarhu i mitropolitima. Za izvršitelje naredbe, prema znanju kadija, sultan ovlašćuje mitropolite – tužitelje. Dobivanje ovakvih dokumenata stajalo je dosta mita i potplaćivanja. Isplatilo se, jer su tužitelji bili sigurni da će to stostruko naplatili od podjarmljenih katolika.

Sultanova zaštita katolika u Srebrenici i Novom Brdu skrenula je, čini se, pravoslavne crkvenodostojanstvenike na Bosnu Srebrenu, odnosno Bosnu i Hercegovinu. Koncem lipnja 1504. uslijedio je novi ferman o sporu franjevaca s pravoslavcima u Hercegovini. Za pedeset godina (1498.-1548.) Porta je izdala jedanaest dokumenata kojim se zaštićuju katolici i franjevci od nasrtaja Pravoslavne crkve. Po svoj prilici tako toliko fermana je izdano i crkvenim dostojanstvenicima Pravoslavne crkve. Sve se to moralo skupo plaćati, ali za franjevce ništa nije bilo preskupo jer se radilo o biti ili ne biti na svom teritoriju i sa svojom vjerom.


3. Obnova Pećke patrijaršije 1557.


Kako je Pećka patrijaršija obnovljena uz pomoć, zagovorom a možda i na inicijativu obitelji Sokolović, od 1555. do 1597. grupiraju se i ubrzavaju akcije na podvrgavanju katolika pod jurisdikciju Pravoslavne crkve. Odlučujući događaj za uspon i budućnost Srpske pravoslavne crkve povezan je uz politički uspon, prema Su'dlandu, islamiziranog bivšeg pravoslavnog kapelana iz istočne Hercegovine, poznatog pod imenom Mehmed Sokolović. Brat se islamizirao da bi Srpska pravoslavna crkva dobila nezavisnost, a po toj nezavisnosti da bi postala jedina snaga koja će ujediniti narod. Pod nazivom srpski narod krije se za dvojicu bez ikakve sumnje, sav kršćanski puk pod osmanskom vlašću. Da uskrisi pravoslavlje Mehmed je "žrtvovao" pravoslavlje i "prigrlio" islam. Kakvi su sve planovi i dogovori postojali između velikog vezira Mehmeda i patrijarha Makarija donekle se mogu razotkriti iz dokumenata što su uslijedili i akcija koje su se zbivale na štetu katoličanstva a na korist pravoslavlja na području Bosne i Hercegovine i gotovo cijelog Balkana.

Godine 1557. on sam obnavlja Pećku patrijaršiju i kad je to uspio tada na stolicu postavlja svoga brata Makarija. Tako se u rukama dvojice rođene braće nalazi duhovna i politička vlast na ovom dijelu okupiranog Balkana. Dva brata – po imenu bi se reklo jedan pravoslavac, a drugi musliman (što u duši ne mora biti) usmjeruju povijest Turskog Carstva te srpskog naroda i Crkve novim smjerom. Pod vlast Pećke patrijaršije potpadoše sve "srpske" zemlje koje su bile pod turskim zulumom.[10][10] Osim crkvene jurisdikcije patrijarh dobiva i sudačku vlast i to ne samo u crkvenim stvarima. Uz to Pravoslavna crkva je raspolagala ogromnim materijalnim dobrima od Pešte do ispod Skopja. Makarija je na patrijaršijskoj stolici naslijedio Antonije, a posljednjeg Gerasim – sva trojica iz plemena Sokolovića. I u tome se nastavlja tradicionalna politika Pravoslavne crkve, da u svojim rukama skupi što je moguće više vlasti, oslanjajući se po mogućnosti što jače na državnu vlast. Tako se državna vlast koja je bila u to doba u rukama velikog vezira, izjednačila s vlašću patrijarhe, a njihove rodbinske veze imale su za cilj da se pod plaštem turske vlasti proširi pravoslavlje.

Slijedećih pedesetak godina susreću se, prema turskim dokumentima, dvadeset i dva ponovljena pokušaja od strane Pravoslavne crkve i isto toliko franjevačkih obrana.

Na izgled bezopasne prepiske uz značajne novčane izdatke kriju iza sebe i velike štete. Kroz isti vremenski period dolazi do rušenja svih pet katoličkih samostana u Hercegovini, a djelomično i po Bosni i podizanje pravoslavnih na područjima gdje prije nisu postojali. Istočna Hercegovina polagano, ali ustrajno prelazi na pravoslavlje. Razlozi za to su:

1. uzurpiranje biskupskog sjedišta sa strane mrkanjskih biskupa,

2. nepohađanje vjernika koji su pod turskom upravom,

3. protjerivanje franjevaca koji su služili te duše već gotovo 350 godina i

4. manjak drugih svećenika.[11][11]

Stvaranje pakta između Srpske crkve i Turskog Carstva u to vrijeme imalo je okončati živost Vlaha koji su se raspršili po Balkanu i uništavati feudalne slavenske pokrajine. Državi je trebala usluga: treba preteći Vlahe da ne asimiliraju ostale narod. Pravoslavna crkva je preuzela na sebe ulogu da riješi taj problem. To je ona izvela vrlo uspješno: nestadoše oni kao takvi i žive još i danas u obliku srpstva. Na koncu konca patrijarh je bio država u državi, srpska država u osmanskoj carevini. Svoju Crkvu srpski je narod takvom osjećao i smatrao. Iz te duhovne sile povremeno se razvija regionalna vlast pojedinih vladika i mitropolita što će s vremenom dovesti do "vladičanstva" Crne Gore. Kao potvrdu dobro je prisjetiti se suda Sime Milutinovića koji u svojoj knjizi ističe: "Preuzvišeni mitropolit Rufim (vjerojatno Rufim I. 1593.-1639.) iskazao je pravoslavnoj vjeri posebnu uslugu, i ujedno je znatno unaprijedio srpstvo time, što je iz rimske vjere povratio na istočno pravoslavlje plemena Kučći, Bratonožiće i Drekaloviće. Ovi su malo prije toga od svećenika iz Albanije primamljeni na prijelaz u njihovu vjeru. Oni su naime susjedi Albanaca, a i sad se još sjedinjuju s njima po ženidbi, ali po nauci i zakletvi istoga mitropolite, na pametniji način nego prije; uzimaju naime njihove žene i danas još, ali im ne daju svoje; i tako je svaka muka rimske propagande uzalud."[12][12]

Nakon obnove Pećke patrijaršije sve su učestaliji i žešći napadi pravoslavaca na katolike. Slijedećih četrdesetak godina poznato je preko četrdeset (48) dokumenata – i prema tome vjerojatno na toliko progona, koji se odnose na iste akcije, ali na različitim područjima. Samo u pismohrani franjevačkog samostana u Zaostrogu čuvaju se četiri fermana sa sličnim sadržajem.

U fermanu Selima III. iz 1567. stoji: "sandžak-bezima bosanskog, kliškog, hercegovačkog i zvorničkog sandžaka i kadijama u tim sanžacima. Ranije su kadije Mostara i Skradina uputili mojoj Visokoj Porti pismo u kome su izvijestili slijedeće: 'Na šerijatski sud dolaze svećenici, koji stanuju u crkvama Ljubuški, Zaostrog, Makarska, Srebrenica i Hlevne (Livna) i ostali kršćani. pa su se potužili ovako: 'Od carskog osvojenja do ovog današnjeg dana patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu uzimali od nas poreze, niti su ni na koji način miješali se u naše crkve. Sada, međutim suprotno ranijem postupku traže od nas poreze, i suprotno šerijatu ulaze u naše crkve i posižu za njima, te nam vrše razna nasilja. Unatoč tome što mi u rukama imamo brojne fermane, kojim se to zabranjuje, oni to nisu poslušali, nego i dalje suprotno šerijatu i ustaljenom običaju miješaju se u to'.

Moj pokojni otac, da mu je laka zemlja, bio je izdao ferman ( u kome se kaže): 'Ako patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu od starine običavali, da uzimaju poreze od navedenih svećenika naroda katoličke vjere (frenk taifa), i ako nisu imali nikakvog prava, da se miješaju u njihove crkve, te ako je istina, da oni sada, suprotno šerijatu, ustaljenom običaju i fermanima, koje ovi imaju u rukama, traže od navedenih svećenika poreze, i upadaju u njihove crkve i posižu za njima, te ih na taj način zlostavljaju, to spriječi, i ne dopusti, da nitko ništa ne radi suprotno šerijatu, ustaljenom običaju i starom kanunu.'

Sada je na moju Portu poslan čovjek, koji moli, da se (taj ferman) obnovi. Stoga naređujem slijedeće: 'Kad stigne ovaj ferman, izvidite, pa ako oni posižu suprotno fermanima, koji su i ranije izdati, to zabranite, i ne dopustite, da nitko ne radi ništa, što je suprotno šerijatu i, starom ustaljenom običaju, i ranije izdatom carskom fermanu. One koji ne poslušaju, prekorite, a koji se budu suprotstavljali, zapišite i ovamo javite. Nemojte dozvoliti, da mi se ovi ponovno žale. Oslonite se na, moj časni znak…'"[13][13]

U prosincu 1575. sud mostarskog kadije opisuje nasilje mitropolite Savatina prema katolicima u zapadnoj Hercegovini. Savatin je silom utjerivao novčane pristojbe i činio nasilja. Fratri su, uz znatne novčane izdatke i tom prigodom uspjeli zaštiti katolike.[14][14]

U 17. stoljeću već poodavno započeta i uhodana praksa širenja jurisdikcije nad katoličkim pučanstvom nastavlja se. Samo prema podatcima iz arhiva Franjevačkog samostana u Fojnici sačuvani su fermani sa sličnim sadržajem iz godina: 1610., 1614., 1615., 1618.,1619., 1623., 1626., 1627., 1629., 1635., 1662., 1665., 1668., 1679. i 1689.[15][15] Taj popis se dopunja s hatišerifima i fermanima u korist katolika a proti pravoslavnima bijahu izdani u godinama: 1604., 1613., 1622., 1648., 1653., 1661., 1667., 1672., 1675., 1692., 1693., i 1697. Akcije se, češće ili rjeđe, susreće sve do 1870. godine.[16][16]

Godine 1660. makarski biskup fra Marijan Lišnjić opisuje osobne poteškoće s carigradskim patrijarhom i skupini Turaka koji su ga napadali i optuživali da priječi katolicima provođenje fermana da carigradskom patrijarhu priječi plaćanje poreza (bradarine). I to ne samo da brani katolicima, nego i svećenicima, fratrima i biskupima, koji odbijaju da se podlože carigradskom patrijarhu i da prihvate istočnjački obred. Biskup je naveo dvanaest svjedoka poimenično. Oni su jamčili za biskupa jednako kao i za svotu novca koja se mora platiti. Uza sveto bili su batinani skupa s biskupom i svaki je od njih, nakon što je bio batinan morao platiti po 3 škude po glavi. «Kako je dobro poznato vašim Uzoritostima, piše biskup Propagandi u Rim, da nije bilo njegove rodbine i ovih dobrih kršćana, ovaj put biskup sigurno ne bi izvukao živu glavu.»[17][17] Ovaj primjer što ga je doživio biskup koji je došao iz Makarske postavlja pitanje, kakvo li je onda bio odnos protivnika prema fratrima koji su sa svojim katolicima ovdje trajno živjeli.

Osim pritisaka i potražnji od katolika u Rami, u rujnu 1673. patrijarha traži i od biskupa da prizna njegovu jurisdikciju. "Uz to javljaju tužnu vijest, stoji u dokumentu od 8. rujna 1673. da se Gabela podložila, a imotski samostan je izgubio 80.000 baiachi (jaspri) tekućeg novca", a isto toliko su izgubili i duvanjski katolici. Da se zaštite od poteškoća, koje su se ponavljale "svake godine" franjevcima su pomagali dubrovački veleposlanici u Carigradu. Iz sedamnaestoga stoljeća poznato je 29 turskih dokumenata koji brane katolike od novih nasrtaja pravoslavnih crkvenih veledostojnika.

U drugoj polovici XVII. stoljeća u unutrašnjosti Crne Gore nema više ni traga katolicizmu. Bez svojih svećenika, napadani i proganjani, katolici su silom prigrlili pravoslavlje ili, što se dogodilo u manjem broju islam. Nije isključeno da je maleni dio ovih "Turaka" kasnije prešao na pravoslavlje kad im je za vrijeme mitropolita Danila 1707. ili 1709. godine ostavljen izbor između sigurno smrti ili krst.[18][18]


4. Daljnje navale


U tom stoljeću spominje se i pokušaj "unije" Pravoslavne crkve iz Hercegovine s katoličkom. Primjerice prije 7. ožujka 1661. iguman manastira Tvrdoš stigao je u Rim s pismom svoga brata mitropolite Vasilija. Priznali su jedinstvo.[19][19] Iguman je zatražio:

1. kakav nabožni dar s odgovorom na Vasilijevo pismo

2. preporuku kršćanskim vladarima

3. novčanu pomoć za putne troškove

4. predlaže da dvojica njihovih studenata budu primljena u rimski kolegij na daljnji studij.[20][20]

Biskup Ogramić je oko 1670. godine razotkrio Propagandi namjere pravoslavnih monaha i upozorio da njihov dolazak u Rim nema za cilj izraz poslušnosti papi, nego da dobiju novčanu pomoć i darove od istog pape. Kaleže zatim prodaju Turcima pa istim Turcima govore isto što i drugim rečenim našim katolicima, to jest da im papa daje porez kao podložnik njihova patrijarha, i da još više, isti papa zapovijeda, da isto to činimo i mi ostali latini (katolici). S novcem što ga dobiju zatim idu u Carigrad i kupuju od Porte fermane protiv bijednih katolika. Oni tvrde da papini skudi (novac) više mogu, nego sav ostali novac, na primjer "da više mogu učiniti protiv istih katolika s deset papinih skudi, nego s tisuću drugih". Biskup Ogramić, konačno, je naglasio da navedena akcija ide na "veliku sablazan i štetu među onim pobožnim vjernicima".[21][21]

I u 18. stoljeću se uhodana praksa Pravoslavne crkve nastavlja. Budući da pravoslavnoj hijerarhiji nije uspjelo katolike potčiniti, ona je uvijek iznovice nastojala barem im naškoditi, pri čemu zloća igraše svoju gadljivu ulogu. U pastirskom pismu od 17. veljače 1777. biskup fra Marko Dobretić piše: "Budući u ovoj tužnoj provinciji živimo, među nevjernicima i, što je još daleko gore, među raskolnicima koji nas pred sudovima tako kleveću da svojim napadima nadmašuju i samoga đavla, htijući nas podjarmiti i naša svetišta uvaliti u svakovrstan jad, spremni da nas globama i pljenidbama pozivaju na odgovornost".[22][22]

Fra Filip Lastrić je naveo četiri slučaja.[23][23] U posljednjem i sam je branio katolike i, uz ogromne novčane izdatke, uspio ih obraniti. Tragove ovoga nastojanja Grčke i Srpske crkve moguće je uvijek iznovice otkriti čak i u službenim dokumentima što ih je, kako u korist pravoslavaca tako i radi zaštite katolika, izdavala Visoka Porta.[24][24]

Tako 1779. godine hercegovački mitropolita pokušava podložiti katolike kadiluka Trebinje, Blagaj, Mostar, Ljbuški i Duvno pod jurisdikciju Pravoslavne crkve. Zahvaljujući franjevačkoj budnosti, novčanim izdatcima ali i podmićivanjem mitropolita, kao i mostarski vladika su odbijeni.[25][25]

Pravoslavci su željeli isposlovati odobrenje, koje bi im dopuštalo slaviti svoje bogoslužje u katoličkim crkvama, u njima propovijedati katoličkome puku itd. [26][26]


Z a k l j u č a k


Srpska država, narod i crkva bili su jedan organizam koji je od boja na Kosovu (1389.) počeo proživljavati odvojenost. Nakon boja na Kosovu južni Slaveni su osjećali da im se radi o glavi, stoga je Tvrtko poslao jači odred vojske u pomoć Srbima, a i Hrvati sa sjevera priskaču u pomoć odredom vojske. Međutim, ta pomoć je bila uzaludna. Srpska se država raspala na državice, a one su se postepeno rastvarale i pretvarale u turske pokrajine. Padom Smedereva 1459. zamrla je nada u skoro oživljavanje i ujedinjenje države, a osvajanjem Zete 1499. i posljednji ostatak nekadašnje države dođe pod osmansku vlast. Srpski narod s vjerom i crkvenim ustrojstvom primljenim od Bizanta, rastakao se na razne strane. Kad se ima na umu da je srpski narod potpao pod osmansku vlast prije nego hrvatski narod, i u većem dijelu ostao dalje pod istom vlašću, mogli bismo pomisliti da su Osmanlije više tlačili Srbe nego Hrvate. Sudeći po povijesnim izvorima i samim događajima, stvari stoje drukčije. Dok su Hrvati stalno i dosljedno provodili politiku nepopustljivog otpora, dotle su Srbi vrlo rano započeli s oportunom politikom kolebanja. Prije svega pada na pamet ona njihova politika ženidbe: Olivera, kći pokojnog cara Lazara, udaje se za sultana Bajazita, a Mara, kći despota Đorđa Lazarevića, udaje se za sultana Murata. Zatim slijedi politika vjernih vazala i crkvena politika koja je dobila neku naklonost, privilegije i prešla u inicijativu. Prema svjedočanstvima srpskih povjesničara njihova je Crkva priznala Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i sklopila neki pakt, a vjerojatno dobila u prilog i koji sultanov dokument. Pravoslavna crkva je sa svom ozbiljnošću nastojala obilno iskoristiti svoj pravno i stvarno povoljni položaj u osmanskome carstvu napadajući katoličke interese.[27][27] Ona je trajno, posebno nakon obnove Pećke patrijaršije nastojala prisiliti katolike da im plaćaju crkvene namete. Provedbu tog pothvata omogućavali su joj sultanovi iskazi (fermani i berati), zatim turski sudovi – kao i fizička prisila osmanskog državnog aparata.

Osmanska bujica vrlo brzo se razlila preko ruševina srpske države i stala nadirati kroz sve pukotine u Bosansku državu. Stanovništvo je žrtvovalo nezavisnost i slobodu. Godine 1463. pade Bosna, a 1482. i posljednji predjeli Hercegovine pod turski zulum. Crkva u Bosni i Hercegovini, napuštena od biskupa koji se već skloniše izvan njezinih granica, ostala je na franjevcima koji su uspjeli pravno – na temelju ahdname utemeljiti svoju nazočnost.

Generalni pohoditelj fra Ivan de Vietri, nakon što je obišao područje koje su pastorizirali franjevci Bosne Srebrene 1708. pismeno je obavijestio Propagandu: "Neću opisivati patnje, koje su kroz navedeno vrijeme trpjeli redovnici (sv. Franje) u službi Boga i sv. vjere, jer nažalost ne bih imao snage pisati, nego radije plakati i suze roniti. Ali, kao svećenik, premda nedostojan, kažem istinito da u tim krajevima nema pedlja zemlje, koji nije natopljen krvlju siromašnih fratara. Tu istinu potvrđuju ne samo ljetopisi spomenute provincije (Bosne Srebrene), nego to dokazuju oni oronuli starci, od kojih je jedan hrom zbog batina, drugi pun rana što ih je primio od Turaka, a treći čvrsto uz krevet privezan. Nju dokazuju i sami samostani, koji su bili ne samo jedanput, nego i više puta od Turaka paljeni, a s njima mnogi redovnici ranjeni…. Hoću reći samo Bog i onaj , tko je bio u ovim zemljama, zna znoj koji pada s čela redovnika sv. Franje…"[28][28] Provincijal fra Bone Benić napisao je 1768. Propagandi slijedeće: "Mi smo u Bosni (i Hercegovini) među dvije vatre, koje uvijek gore: s jedne strane Turci, a s druge Grci pravoslavni. Prvi govore: Da nema fratara u našoj državi, sav bi ovaj narod bio muhamedanski; a drugi tvrde: Da nema ovdje fratara, sav bi ovaj narod, koji je danas latinski (katolički), bio grčki (pravoslavni)."[29][29]

Lastrić otvoreno kaže: "Mi u njima imamo ljuće dušmane nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi na tome, da nas sprave pod svoju vlast"[30][30]

Bogu hvala, ni jednima ni drugima se planovi nisu ispunili ni tijekom osamnaestoga stoljeća. Nažalost, katolici su u pojedinim područjima gubili teren i crkvene objekte u korist pravoslavaca. Tako priraštaj pravoslavaca u Bosni i Hercegovini nakon turske okupacije, a posebno nakon obnove Pećke patrijaršije bijaše stalno sve više i više pospješivan. Turcima se to moglo činiti pogodnim, a ponekad oni su se ponašali i posve indiferentnim.

[31][1] Opširnije usp. Andrija Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 9.-18.; Andrija Nikić, Specifičnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14. VIII. 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47. i Isti, Franjevci u Hercegovini u doba fra Matije Divkovića (1563.-1631.). Mostar 1985. – prijevod fermana na str. 41.-45.

[32][2] "Pisano dne 15. šabana 1104. (1693.) godine u logoru polja Bilegrada." Arhiv Hercegovine u Mostaru, Acta Turcarum, br. 2/73. Preslik u Franjevačkom arhivu u Mostaru god. 1693.

[33][3] Tu misao preuzima Ivo Pilar pod pseudonimom: L. von Su'dland, Južnoslavensko pitanje. Izd. Matice hrvatske, 1943., od povjesničara Stanoja Stanojevića, str. 273.

[34][4] O franjevačkim mučenicima usp.: Andrija Nikić, Mučenici Franjevačke provincije Bosne Srebrene između 1513. i 1613. Tavelić, 21/1981., br. 2., str. 38.-41. i Isti, Mučenici Franjevačke provincije Bosne Srebrene između god. 1617. i 1878. Tavelić, 22/1982., br. 1., str. 9.-12. i Isti, Hercegovački franjevački mučenici (1524.-1945.). Mostar 1992.

[35][5] Izd. Orijentalni Institut, Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovčaki, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak .. . Sarajevo 1957.

[36][6] Andrija Nikić, Hercegovački franjevački mučenici (1524.-1945.). Mostar, 1992.

[37][7] Očekivat je objavljivanje dokumenata s takvom tematikom iz pismohrana Pravoslavne crkve i pismohrana pojedinih sultana.

[38][8] H. Šabanović, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine 15. stoljeća. Istorijsko-pravni zbornik, sv,.2 (1949.), str. 198. i A. Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 14.-18.

[39][9] Već odavno se sumnja u autentičnost glasovite Ahdname što se čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici. Tim pitanjem posebno su se bavili povjesničari: H. Šabanović, Josip Matasović, Dominik Mandić i Vančo Boškov. Na koncu se može reći: Fojnička ahdnama je nestala vrlo rano. Najvažnije odredbe iz te ahd-name sačuvane su u jednom fermanu sultana Bajazita II, iz 1483. godine. Taj tekst fermana poslužio je kao podloga za izradu sadašnje ahd-name. Prema tome današnja Fojnička ahd-nama je falsifikat koji je nastao u XVI. stoljeću – upravo u vrijeme kada je stanje franjevaca i katolika bilo gotovo neizdrživo jer su se našli između dvije vatre – muslimana i pravoslavaca - koje trajno gore. Usp. V. Boškov. Pitanje autentičnosti Fojničke Ahd-name Mehmeda II iz 1463, godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, XXVIII-XXX/1979., str. 87.-103.

[40][10] Prema Stanojeviću, pod Pećku patrijaršiju su potpale sve srpske zemlje, a to su: veći dio Srbije, čitava Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slavonija, veći dio Hrvatske i čitava južna i srednja Ugarska – sve do iznad Pešte.

[41][11] Arhiv Propagande, Scritture originali riferite nelle Congregazioni Generali, sv. 262., ff. 189r-192v i sv. 152., f. 205rv. Primjerice biskup Andrijašević izvještava Kongregaciju De propagande fide 1627. da je u Popovu bilo "nema ni 50 godina 380 (katoličkih) kuća, i jer nisu imali svoga pastira biskupa prešli su na pravoslavlje. A od 12 (katoličkih) crkava 4 su prisvojili i zauzeli pravoslavci…" SOCG, sv. 46., f 263r.

[42][12] Andrija Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika…, str. 17. O prelasku na pravoslavlje pisali su Krunoslav Draganović, Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog područja u vrijeme vladavine Turaka. Mostar 1991. i Dominik Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Rim 1968. Na propuste kod dr. Krunoslava Draganovića upozorio je: Andrija Nikić, Prešućeni uzrok u knjizi 'Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje'… Mostariensia, br. 6 (Mostar, 1997.), str. 93.-107.

[43][13] Arhiv Franjevačkog samostana u Zaostrogu, Acta Turcarum, br. 54. Na poleđini je zapisno: "Ovo e hućum po četiri sandžaka za patriarku, za fratre i za… paša cara Selima." Noviji zapis: "Emre da frattrrio nisu podložni vladici i biskupom romskom, onostranskim". Ostala tri fermanu su arhivirani: br. 52., 62., i 63. U fermanu iz 1575. (br. 62.) poimenično se spominje Duvno, te knezovi:Pavao sin Stipanov iz sela Duvno, Nikola sin Žuje iz Vinac i Petar sin Matije iz sela Grude, zatim knezovi iz Mostarskog kadiluka. Među protivnicima spominje se "… kaluđer po imenu Salvatije, koji je mitropolit, ide po carevoj zemlji sa 12 konjanika i uzima od nas i od svakoga sela po 15, po 20, pa i više (do 30) groša, a mnoge od nas i na muke stavljaju… Navedeni je kaluđer objesio o konopac redovnika po imenu fra Ivan" , a nevjernici koji su uz njega… udaraju žene u trbuh kladeći se da će biti muško dijete. Oni su prisilili ženu iz sela Uzarići, u župi Blato da pobaci sina i oteli joj robu.

[44][14] D. Mandić, Acta franciscana…, Mostar, 1934., str.32.-34.

[45][15] Josip Matasović, Fojnička regesta…, br. 13., 17.,20.,22., 34.,39.,41.,44.-46., 50.,52.,te 208., 233., 238., 267., 296… Krunoslav Draganović, Masovni prijelazi… str. 98. Usp. Andrija Nikić, Prešućeni uzrok... u knjizi Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje. Mostariensia, br. 6. (1991.), str. 93.-107. i Isti, Specifičnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik … u Subotici 12.-14. VIII. 1986., str. 39.-43.

[46][16] Isto, str. 99. Uz podatke iz fojničog arhiva Draganović navodi i nove izvore.

[47][17] Arhiv Propagande, SOCG, sv. 436., ff.498r.-499v.

[48][18] Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika …, str. 18. citirano kod Draganovića, str. 54.

[49][19] Arhiv Propagande, SOCG, sv. 125., ff. 330r- 353r. Tu se nalaze originali i prijevod odgovarajućih dopisa i ispovijesti vjere. Usp. ff. 344r i 345v, te Acta, sv. 29.,ff. 58r-59r. Kaluđeri iz Mileševa su odlučili izraziti poslušnost Papi (SOCG., sv. 474., f. 523rv). A kaluđeri iz Žitomislića su 1682. poslali svoga igumana da izrazi poslušnost (Acta, sv. 55., ff. 17v-18r i SOCG, sv. 492., f. 85r.

[50][20] Arhiv Propagande, Acta, sv. 29, ff. 58r-59r; sv. 30, f. 23v. Sažetak slijedi iz zapisanih odgovora.

[51][21] Arhiv Propagande, SOCG., sv. 459., f. 127rv. Usp. SOCG, sv. 436., ff. 188rv i 186+188r prijevod. Preporuka biskupa Primia (Prvića?) nalazi se na ff 183rv i 184rv.

[52][22] Julijan Jelenić, Izvori za kulturnu povijest franjevaca Bosne Srebreničke. Sarajevo 1912., str. 50.-51. citirano prema Draganioviću, str. 104.

[53][23] Filip Lastrić, Pregled povijesti Bosanske provincije. Sarajevo 1977. priredio dr. fra Andrija Zirdum. Odgovarajuće poglavlje fra Filip je naslovio: Nevolje pretrpljene zbog bezdušnosti i spletkarenja Grka, , str. 91-92.

[54][24] Usp. A. Nikić, Lastrićev opis obrane katolika od pretenzija Pravoslavne crkve, Zbornik o fra Filipu Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice rođenja, Mostar, 2000., str. 157.-178.Fojnička regesta, br. 172., 233 i 546.; Dominik Mandić, Acta Hercegovinae… Mostar 1934., br. 209. i K. Draganović, Masovni prijelazi.., str. 105.

[55][25] Usp. Ćiro Truhelka, Studije o podrijetlu (etnološka razmatranja iz BiH), Zagreb, 1941., str. 39.-40.

[56][26] Arhiv propagande, SC, Bosnia, sv. 2., f. 97r.

[57][27] Posebice je zanimljivo pismo carigradskoga patrijarha Genadija II. (1454.-1457.) sinajskom monahu Maksimu, svjetovnim imenom Sofijanu (Migne, Patrologia Graeca, sv. 160., str. 304.). U tome pismu patrijarh izvješćuje "de episcopo Bosniae, qui multos ex latinae religionis hominibus ad fidem Ecclesiae Graece adducebat; de Chartzrega (Herceg Stjepan Vukčić – Kosača u Hercegovini) principe, quem ad eandem adducere idem episcopus conabatur…" Tako je već davno Pravoslavna crkva počela s promićbom među našim katolicima.

[58][28] Arhiv Propagande, SC, Bosnia, sv. 5., f.2

[59][29] Isto, sv. 6., f. 210r. To je simbolično izrazio Krunoslav Draganović riječima: "Ujaci su tada sv. misu slavili s kaležom od drveta, a ujaci su bili od zlata!"

[60][30] Usp. D. Farlati, Illyricum sacrum, sv. IV., str. 87.






Prof. dr. fra Andrija Nikić

- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.12.2011., ponedjeljak


Kaznena prijava protiv nadležnih institucija grada Zadra zbog nemogućnosti prolaskom ulicom?
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Kaznena prijava protiv nadležnih institucija grada Zadra zbog nemogućnosti prolaskom ulicom?


Već duže vremensko razdoblje stanovništvo ulice Đure Basaričeka ne može fizički prelaziti ulicu zbog kišnih oborina, a naročito djeca ne mogu u školu.

Institucije koje su zadužene za navedeni problem izbjegavaju ga riješiti. Isti nisu zainteresirani za problem i ponašaju se kao da će ga netko drugi riješiti, a ne oni koji su zaduženi za to. Poplavljenu ulicu, dana 12. prosinca 2011. godine smo fotografirali gdje se automobili gase i dr., te sliku dostavljamo sredstvima javnog priopćavanja koje govore više od riječi.

Održavanje gradskih prometnica je u nadležnosti grada Zadra kao i ulica Đure Basaričeka zbog čega su se građani već obraćali gradonačelniku i Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti da se riješe oborinske vode u ulici Đure Basaričeka, ali do danas nije riješen navedeni problem.

Naročito zbog nemogućnosti djece da idu u školu građani ulice Đure Basaričeka u narednom razdoblju sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, drugim zakonima, posebnim propisima i odlukama Gradskog vijeća podnijet će kaznenu prijavu protiv nadležnih institucija grada Zadra zbog nemogućnosti prolaskom ulicom.




U Zadru, 12. prosinca 2011. godina



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.12.2011., subota


Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE

- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

DANA 7. PROSINCA 2011. GODINE ZADARSKI REGIONAL OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA PREKO EPARHIJE DALMATINSKE ZATRAŽILA JE POVRAT VLASNIŠTVA NACIONALIZIRANE IMOVINE
PAROH JOVANOVIĆ: GRADONAČELNIK VRANČIĆ NAM NIJE POMOGAO!

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA


Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE


Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva.

Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje.

Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi.

Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena.


HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA


Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske.

Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj.


HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU


Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče.

Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu.

Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske.

Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost.

Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno.

Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest.

Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine.
Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate.


POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO

Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima.

Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve.

Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna.


HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA

Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja.

Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije).
Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan.

Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju.
Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija.

Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija.

Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve.

Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba.

Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine.

Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju.

Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije.

Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu.
Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve.

Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara.
Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države.

DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE


Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije.

Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu.

Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara.
Pomoću volova Srbi ostvarili san . . .

Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom.

Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati.
Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama.

Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih.
Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . .

Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav.
Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . .


HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE


Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra.

Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni.

Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro.

U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest.

Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka.

Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije.
Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti.
Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.

Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno.

Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve.

I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji.

Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ).

Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska.

Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji.

Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa.

Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske.


Zagreb-Zadar, 10. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2011., petak


NUŽNO NAM TREBA STO DVADESET DVIJE MILIJARDE AMERIČKIH DOLARA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


NUŽNO NAM TREBA STO DVADESET DVIJE MILIJARDE AMERIČKIH DOLARA


Godine 1990. nova vlast, izvršila je pretvorbu društvenog vlasništva u državno na štetu gospodarskih subjekata koji su ovim potezom ostali bez vlastite imovine i prava tvrtke te dotadašnjeg menadžmenta da istom upravlja. Država je time preuzela sudbinu tvrtki i zaposlenika u svoje ruke, kao svojinu. Dakle, država je postala vlasnik sveukupne aktive i svih osnovnih sredstava gospodarstva.

Nakon toga slijedi mrak i nepoznato, kako državi kao novom vlasniku tako i dotadašnjim vlasnicima i uposlenicima – tvrtki.

Tvrtke bez vlastite imovine isto su što i ženidba bez neke stvari. Dakle, sva aktiva i sva stvorena društvena vrijednost i imovina od 1945. do 1990. preko noći su prešli u ruke oligarhije koja se time nije znala nositi, te je pod hitno ozakonila procese da bi se toga riješila i nešto zaradila. Ništa čudno za naše podneblje!

Očekivalo se da će se država kao novi vlasnik resursa ponašati i upravljati pažnjom i odgovornošću dobrog gospodara. Uposlenici, a naročito menadžment, nikako se nisu mogli snaći – tko je čiji i tko kome odgovara. Dobar gospodar se nije dogodio. Prevladala je politika 200 bogatih. Kako ih obogatiti? Zakonima loše pisanim i još lošije provodivim. Tako su neki postali vlasnici i preko 200 tvrtki , a da u džepu i hrvatskoj lisnici nisu imali ni škude.

Ovim je završila privatizacija. Da bi postali stvarni vlasnici, koristili su se Stečajnim zakonom. Kako?
Proces je tekao tako da su gospodarske subjekte iz privatizacije zaduživali nekoliko puta više od stvarne vrijednosti tvrtki kod banaka koje su vrlo brzo vidjele način lakog stjecanja.

Sredstva banaka koja su opteretila tvrtke u većini slučajeva nisu ni sjela na račune zaduženih tvrtki već su nestala ZNA SE gdje. Potom nelikvidna poduzeća u stečaj! Tijekom trajanja stečajnih procesa vrijednost tvrtki se urušava do granice bezvrijednosti.

Nakon svega propalu tvrtku kupuju «našim» novcem, koji su ranije spremili ZNA SE gdje. Ovakvi procesi traju do potpunog uništenja imovine stvorene do 1990. godine. Neki stečajevi traju čitav ovaj period od dvadesetak godina.
Na sve ovo nijemo gledaju Sabor, saborski zastupnici, Vlada i sve institucije zadužene za nadzor i zaštitu državne i privatne imovine.

Približimo redoslijed i veličine uništenog:
godine 1990. RH je imala 1.968.000 (milijun devetsto šezdeset osam tisuća) zaposlenih i 656.000 (šesto pedeset šest tisuća) umirovljenih građana.
godine 2010. RH ima 1.425.000 (milijun četiristo dvadeset pet tisuća) zaposlenih i 1.187.000 (milijun sto osamdeset sedam tisuća) umirovljenih građana.
Dakle, u dvadeset godina stečajnih i stjecajnih procesa u Republici Hrvatskoj uništeno je 543.000 radnih mjesta (uposlenih) i prevedeno u mirovinski korpus 531.000 radno sposobnih građana.

Kad je pak u pitanju aktiva vrijednosti poslovnih subjekata uništena u ovom razdoblju cifra se penje na fantastičnih 122.000.000.000 američkih dolara. Ovaj bi nam iznos danas trebao u keš investiciji da zaposlimo 543.000 radno sposobnog stanovništva koje smo izgubili stečajnim ili stjecajnim procesima.

Dakle, nužno nam treba 122.000.000.000.- američkih dolara da bismo se u idućih četiri - pet godina vratili na pozicije iz 1990. godine.
Sve ostalo je lupetanje i puste tlapnje očajne oligarhije vlasti i bespomoćnih građana o gospodarskom oporavku i mjerama za izlazak iz krize, demagogija politikanata kojima je samo stalo do vlasti.

Svih smo se ovih priča o štednji i uštedama naslušali u ranom socrealizmu. Kao da noge može štedjeti onaj tko ih nema.

Zagreb-Zadar, 9. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 16:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.12.2011., četvrtak


IZGRADNJA ZADARSKOG MEHANIČKO-BIOLOŠKOG PROČIŠĆIVAČA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR



PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


DANA 7. PROSINCA 2011. GODINE ZADARSKI INTERNETSKI PORTAL EZADAR OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:
Žitelji Smiljevca: Dosta nam je plaćanja za pročiščivač otpadnih voda
Žitelji Smiljevca prikupili su potpise za peticiju protiv plaćanja dijela računa za vodu kojim se financiraju uređaji za pročišćavanje otpadnih voda.
http://www.ezadar.hr/clanak/zitelji-smiljevca-dosta-nam-je-placanja-za-prociscivac-otpadnih-voda

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICE ZADAR GDJE SU ULOŽENA VELIKA FINANCIJSKA SREDSTVA U IZGRADNJU ZADARSKOG MEHANIČKO-BIOLOŠKOG PROČIŠĆIVAČA.



IZGRADNJA ZADARSKOG MEHANIČKO-BIOLOŠKOG PROČIŠĆIVAČA


Mnogi projekti u gradu Zadru su loše zaključeni i precjenjeni te ne mogu opravdati velika uložena financijska sredstva osim što su bili pogodni za potkupljivanje. Takav je slučaj s izgradnjom zadarskog mehaničko-biološkog pročišćivača čija investicija stoji oko 700.000.000 kuna sa PDV-om i zemljištem (sedamsto milijuna kuna.).

Ugovori koji su sklapani za izgradnju navedenog pročišćivača predstavljaju znatan izdatak za grad Zadar i državni proračun Republike Hrvatske. Prema procjeni stručnih vještaka i stajališta dobavljača oprema, vrijednost navedene investicije je trebala biti za 50 posto manja.

Potkupljivost i pranje novca kroz izgrađeni pročišćivač najbolje potvrđuju stanovnici gradskog naselja Smiljevac i Ričine koji učestalo prosvjeduju zbog nesnošljivog smrada od strane istog. Da bi se prikrila «napuhana» investicija, sada direktor gradskog javnog poduzeća Odvodnja smiruje stanovnike grada Zadra da vrše testiranje i pojačana mjerenja, a sve kako bi uvjerio građane u opravdanost investicije. Može se reći da ih isti ne smiruje zbog smrada već zbog prenapuhane izgrađene investicije pročišćivača, a sve da ne bi hrvatska javnost postavljala pitanja u svezi velikih financijskih sredstava investicije pročišćivača.


U Zadru, 8. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.12.2011., srijeda


GRAD ZADAR, GRADONAČELNIK
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
ZADARSKE ŽUPANIJE

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI DOPIS STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA KORIŠTENJE ADEKVATNOG GRADSKOG PROSTORA ZA RAD SHZ-a. U DVIJE GODINE RADA ZAHTJEV GRADONAČELNIKU GRADA ZADRA I UPRAVNOM ODJELU ZA GOSPODARENJE GRADSKOM IMOVINOM DOSTAVLJEN JE DESETAK PUTA. GRAD ZADAR JOŠ NIJE ODGOVORIO NI NA JEDAN ZAHTJEV SHZ-A. POJEDINE STRANKE I UDRUGE KOJE SU POSLIJE SHZ-a PODNOSILE ZAHTJEVE PRIJE SU DOBILE PROSTOR NA KORIŠTENJE OD STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA.


GRAD ZADAR
GRADONAČELNIK
dr. Zvonimir Vrančić


Poštovani gospodine gradonačelniče, obraćamo Vam se sa zahtjevom za korištenje adekvatnog gradskog prostora za rad Stranke hrvatskog zajedništva - podružnice Zadar.

Stranka hrvatskog zajedništva djeluje na hrvatskoj političkoj sceni dvije godine. U dvije godine djelovanja stranke više puta smo podnosili zahtjev Upravnom odjelu za gospodarenje gradskom imovinom za korištenje gradskog prostora za rad SHZ-a, ali do danas nismo dobili prostor. Pojedine stranke i udruge koje su poslije SHZ-a podnosile zahtjeve prije su dobile prostor na korištenje od Stranke hrvatskog zajedništva.

Nadamo se, gradonačelniče, da ćete svojim autoritetom potaknuti nadležne službe da i SHZ dobije na korištenje gradski prostor za rad SHZ-a.

Srdačan pozdrav



Predsjednik SHZ-a Zadarske županije
Mr.sc. Miljenko Marić

- 18:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2011., utorak


DESNE I LIJEVE STRANKE (STRANE) TVOREVINE SU SVJETOVNIH ELITA NAROČITO U HRVATSKOM DRUŠTVU
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

DESNE I LIJEVE STRANKE (STRANE) TVOREVINE SU SVJETOVNIH ELITA NAROČITO U HRVATSKOM DRUŠTVU


Stvorena navika pogodna je i danas za «političko djelovanje» s Hrvatima u Hrvatskoj što je jednako korištenje opranih mozgova za ciljeve svjetovnih elita kao i do sada.

Pod nazivom, u okrilju lijeve stranke (strane) u Hrvatskoj već stoljećima okupljali su se eksploatatori i okupatori zbog hrvatskih materijalnih dobara, stvorivši tako kod eksploatiranih revolt, iste nazivaju opozicija ili desna stranka (strana).Uvijek zbog koristi po zakonima, za one koji ih pišu, uvijek samo tendenciozno - uvjeravanje da opozicija (masa) počne vjerovati kako su eksploatatori i njihovi zakonodavci u pravu. Ukoliko . . ., a prema pozitivnim zakonima obezglavljivat će se svi oni koji se ne svrstaju na stranu vladajućih – svjetovnih elita.

U Hrvatskoj konkretno, demistificirajući misterij kroz prošla stoljeća, i to uzorkom od 1918. godine do danas, vidjet će se da su u sadržaju isti (elite) i uvijek samo zbog materijalnih dobara devastirale hrvatska ognjišta, tj. ognjišta radnika koji nevino - naivno uglavnom u postvarenom svijetu smatraju da je normalno u ime života živjeti, raditi i veseliti se u vlastitom dvorištu.

Čistim – nevinima i naivnima nije niti na kraj pameti da bi kao takvi mogli biti teške žrtve nekih uljeza s kojekakvim kombinacijama i . . . . .
Kako god, i jugoslavenska tvorevina odraz je dovoljna razloga koji je posljedica hrvatske naivnosti, tj. pospanosti. Razgovijetno se to vidi u disertaciji Stjepana Radića, što je uzrok i njegovu ubojstvu u Beogradu. Od 1918. godine do atentata na Stjepana Radića 1929. godine pa do 1941. godine stvaran je otpor i pripreman rat protiv Srbije sve kao odraz dovoljna razloga. Rat protiv Srbije, je izgubljen po dovoljnu razlogu kao posljedica hrvatske naivnosti. Potom od 1945. godine do 1971.godine stvoren je dovoljan razlog za agoniju već dosta iscrpljenom hrvatskom narodu. Slijedi tortura od 1971.godine do 1990. godine obezglavljivanje i raseljavanje hrvatskog naroda, opet kao posljedica dovoljna razloga, kulminacija ponižavanja i rušenja dostojanstva hrvatskom narodu.

U Hrvatskoj 1990. godine narod, uglavnom nije se dijelio na lijeve i desne a ipak je buknuo rat na hrvatskom teritoriju. Što je u sadržaju tog razloga? A očito je ispunjen i uzrok ratu i ponovnim stradanjima hrvatskoga naroda. Zašto? Svjedoci smo naročito od 1990. godine do 2009. godine po složenim premisama slijedi zaključak koji se zdravom razumu potvrđuje kao očigledno, a ljude zdravog razuma nitko ne može uvjeriti u nešto drugo, bilo da je riječ o svjetovnoj vlasti ili pak o nekoj tendenciji od religija.

Što je sada uzrok i to dok vlada desna orijentacija kojoj tobože smetaju desni i lijevi nacionalisti i to sada kada vlada desna stranka. Što je to sada? Kao da je na vlasti lijeva stranka iz 2003. godine kada je vladala.

Dakle, svjetovne elite preko stranaka masama odrede lopticu i pravila za igru, zapravo pravila za iscrpljivanja – po pukom prividu nedostojna čovjeku. Da bi elite radile što rade što se istaknulo, da bi radile što odgovara njihovom perverzno hedonističkom uživanju. Od 2000. godine do 2003. godine lijeva stranka uzela je dužnosti bez odgovornosti, napravila štete koje je pripisala nekim nacionalistima, istina u Hrvatskoj samo Hrvati su (nacionalisti) i dežurni krivci, prekrivajući tako odgovornost za preuzete dužnosti.

Dakle, elite koje jednako preko lijevih i desnih stranaka iscrpljuju narod (a produžene ruke okupatoru – eksploatatoru ne vide da su i same žrtve dok se poigravaju vlastitom zajednicom) preko poreza i raznih nameta samo zbog orgijanja koje im se toliko omililo.

Po patnji jedan narod ili pojedinac zasluži milost ili po prokletstvu ispuni se dovoljan razlog za opstanak ili propast jednog pojedinca ili jednog naroda u cjelini. Izbor!? U najtežim (stvaranim) stvorenim situacijama jednu zajednicu mogu spasiti samo duhovno jaki pojedinci koji su odraz patnji. Zašto je sve skupa tako? Eksploatatori nisu desni ili lijevi već samo eksploatatori, to je istina kojoj ne treba ništa dodati.

Tom problematikom i raznim konstrukcijama mišljenja bavi se i psihologija kao znanost, posebno njen dio o porobljavanju tj. porobljenim – eksploatiranim masama, zbog prepoznavanja, tendencioznog ponašanja, nastanka kasta, staleža, elita . . . .

Sačuvaj Bože od budala, tj. zla kada im pođe za rukom, kada se domognu velikih materijalnih dobara, pa kao odraz prokletstva svojim perverzijama postanu nesnošljivi, dok nište čovjeka tj. život.

Proizlazi da se zbog nekih lijevih stvari stvara i desna stranka koja se pokriva svojim lijevim zakonima i legalizira eksploatiranje, u slučaju otpora ušutkava, obezglavljuje bombaškim stilom. Tu su paralelno i mediji zbog blaćenja pojedinaca, ukoliko se slučajno pojave na mjesnim izborima da ne bi od naroda dobili više glasova.

Ovim stilom iste elite uglavnom od 1918. godine vladaju na ovim prostorima, kontroliraju mase i materijalna dobra. Činjenica je, kada god treba, svjetovne elite zbog svojih potreba ujedine lijeve i desne stranke.

Dakle lukavo iskristalizirani virusi (elite) su pritajeno inertni, ali djeluju kada im se ukaže prilika na terenu. Zato Hrvati koji drže do dostojanstva i časti odgovorni su i danas, uzorni ljudi su uvijek nesebični i poticajni u pravcu dobra.

Dakle, narod se treba oslanjati samo na pojedince po djelima i biografiji koji hoće biti odgovorni za preuzete dužnosti.

Danas hrvatski narod brojčano relativno je mali narod što treba imati na umu, zato nesebično u ime općeg – hrvatska emigracija i Hrvati u domovini moraju djelovati skupa, predvođeni izrazitim pojedincima koji su se iskazali po svom žrtvovanju za opće dobro.

Sljedeći izbori su od iznimne važnosti zato se treba organizirati i svi skupa izići na izbore kako bi se spriječilo daljnje urušavanje života u Hrvatskoj. Zbog tradicionalnog poimanja mase su lijevu stranu (stranku) poistovjetile s grubom materijom, jer okupatorima je tako prikladnije s napomenom da to nije pravilo. Jer kada treba i kada je prikladno zlo, tj. okupatori i eksploatatori u janjećoj koži koriste se i desnom strankom.

Dakle, poimanje i praktično djelovanje na terenu zastupat će čovjek što je odraz mudrosti. Loša iskustva koja su i danas kao opomena pokazuju da na hrvatskoj političkoj sceni elite kada izližu jareću kožu uzimaju janjeću ili obrnuto prema potrebi, a čime se želi pokriti lijeva ili desna stranka. Sve u ime stvari kao smisla tragičarima koji umjesto da suportiraju život siju po trnju beznađe.

U Hrvatskoj lijeva i desna stranka su sredstvo zbog cilja elita, svrha kastama staležima i elitama W. Mills kaže da se elite vrte u krugu i prema potrebi samo međusobno zamjenjuju uloge u vlasti.

Stranke kada je narod manje osviješćen samo su mamac i podrška elitama koje su uvijek u vrhu po statusu i materijalnim bogatstvima. Utoliko mase između sebe mogu umišljati dok galame kao desni ili lijevi tragikomičari (folklor) uz glazbu - heavy metal, dok elite organiziraju i prebrojavaju glasove nezasitne u raskoši i trošenju materijalnih dobara Hrvata, kojih je brojčano otprilike osrednjeg grada u svijetu s razlikom da npr. Milano ima silnu industriju – proizvodnju, a svejedno gradonačelnik nema službeni avion, brodove, tisuće birokrata za osobnu upotrebu i još toliko gradonačelnika. Razlika je i što Hrvatska u odnosu na Milano više proizvoda uvozi nego izvozi.

Za uočiti je u zadnjih 20 godina da se elite brojčano povećavaju i sve raskošnije žive dok se hrvatska država u inozemstvu sve više zadužuje. Utoliko, hrvatske elite su silno angažirane oko rasprodaje preostale nacionalne imovine. Hrvatska jest u Europi, kada bi Hrvatsku i htjeli u EU imala bi status bez imovine što znači robovlasnički. Kada bi se tako dogodilo hrvatske elite s osobnim bogatstvom dobro bi došle u Švicarsku i Ameriku.

Hrvatske duhovne elite desetkovane kroz povijest i zatečene burnim događajima od 1990. godine nisu ispunile svoju zadaću kako je narod očekivao, u svakom slučaju najodgovornije su za loše stanje u Hrvatskoj.


Zagreb - Zadar, 6. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 20:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MOGUĆE POSLJEDICE ULASKA HRVATSKE U EU
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


MOGUĆE POSLJEDICE ULASKA HRVATSKE U EU


Prema Ustavu Republike Hrvatske suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.

Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

Orginal prijevoda lisabonskog ugovora s engleskog na hrvatski

Na samom početku Lisabonskog ugovora, u članku 3 (2), buduća Europska unija definira se kao politička država "..bez unutarnjih granica... u kojoj će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca..."

Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njezinih unutarnjih granica ne provjeravaju, i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica'.

Članak 69, stavak 2a, također kaže da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo ne će podvrgavati bilo kakvoj kontroli:

Implikacije za Hrvatsku su katastrofalne jer znači da ako Hrvatska uđe u EU, gotovo pola milijarde nehrvata steći će zajamčeno pravo nesmetano se naseliti na hrvatski teritorij, gdje god žele.

Budući da Lisabonski ugovor Uniju jasno definira kao prostor "bez unutarnjih granica" Hrvatska će, ulaskom u Europsku uniju, izgubiti kontrolu nad svojim sadašnjim vanjskim granicama. Hrvatske vanjske granice postat će unutarnje administrativne granice, a u konačnici i te će granice nestati kada se s vremenom u potpunosti ostvari ta jasna namjera Lisabonskog sporazuma za stvaranje "prostora bez unutarnjih granica":

To je dakle ključna razlika između država koje su samostalne i suvereno vladaju svojim teritorijem i svojim vanjskim granicama, i administrativnih pokrajina koje to suvereno pravo nemaju.

Gubitkom kontrole nad svojim vanjskim granicama ili, bolje rečeno, brisanjem vanjskih državnih granica, Hrvatska gubi jednu od najvažnijih sastavnica svoga suvereniteta i svoje državnosti.

Od suverene i samostalne države Hrvatska postaje obična pokrajina, i to mala pokrajina, unutar jedne goleme države jer upravo Europska unija preuzima najvažnije elemente državnosti od svojih unutarnjih pokrajina.

Kada je Hrvatska istupala iz jugoslavenske države, da bi mogla biti priznata kao suverena država, morala je dokazati da ima sve atribute suvereniteta, a to su jasno definirane vanjske granice, jasno definirano državno područje, jasno definirana populacija i efektivna vlast nad svojom populacijom i svojim državnim teritorijem.

A neka su mjerila efektivne vlasti vlastite oružane snage, vlastiti novac i sposobnost upravljanja i primjene zakonodavne i izvršne vlasti na svom jasno definiranom teritoriju.

One države koje na svojem teritoriju nemaju ekskluzivnu i vrhovnu vlast nego su podložne jurisdikciji drugih država ili tuđe vlasti, s međunarodnog aspekta nisu de facto suverene, pa prema tome nisu ni de iure. Da je Hrvatska 1991. imala one državnopravne atribute koje će imati u Europskoj uniji, vjerojatno ne bi po tadašnjim kriterijima Badinterove komisije uopće ni mogla biti priznata kao neovisna država.

Ulazak u političko područje bez unutarnjih granica za sobom povlači ozbiljne dugoročne posljedice, jer, kao što je već rečeno, Hrvatska će unutar Europske unije efektivno imati status obične unutarnje pokrajine bez vanjskih državnih granica, na čije će područje sasvim slobodno moći ulaziti i izlaziti svi ostali državljani EU-a i zadržavati se koliko žele.
Oni koji se žele trajno nastaniti, moći će slobodno birati u kojem dijelu svoje nove europske pokrajine žele živjeti.

A što će biti s hrvatskim narodom u toj budućoj europskoj megadržavi? Kakva će biti njegova sudbina?

Ako se uzme u obzir činjenica da je ukupan broj Hrvata u Republici Hrvatskoj i BiH oko pet milijuna, a da je pučanstvo Europske unije već sada dosegnulo pola milijarde, a s daljnjim će proširivanjem opet porasti, onda je jasno da će Hrvati u svojoj budućoj državi činiti manje od jedan posto ukupnog pučanstva.

Dugoročna sudbina hrvatskog naroda u Europskoj uniji je katastrofalna jer je neizbježno da će se daleko mnogobrojniji Europljani naseljavati na hrvatsko područje, a neizbježno je da će se i hrvatsko pučanstvo, pogotovo mladi, s vremenom raseljavati po cijeloj Europskoj uniji.

Miješanje pučanstva "...na području bez unutarnjih granica... u kojem će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca" neizbježno je.
Dapače, to je jedno od temeljnih načela i ciljeva nove europske države jer da nije, ne bi bilo tako jasno definirano već na samom početku Lisabonskog ugovora.

No svi koji možda misle da je članak 3(2) Lisabonskog ugovora malo preoštro i nepravedno protumačen, i da možda ne sadržava sve opasnosti koje mu se ovdje pripisuju, trebali bi pogledati članak 17b(2) koji ne samo potvrđuje članak 3(2) nego ga još jasnije definira pa čak i proširuje.

Prema članku 17b(2) Lisabonskog ugovora građani Unije imat će (ovo je doslovni prijevod):

a) pravo slobodno se kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica,
b) pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje.

Dakle, prema članku 17b(2) europski kolonisti imat će ne samo pravo kolonizirati Hrvatsku, nego će automatski dobiti i ustavom zajamčena politička prava među kojima je i pravo glasovati i biti kandidat na lokalnim izborima pod istim uvjetima kao i domicilno hrvatsko pučanstvo.

Stranci koji se dosele u Hrvatsku imat će i gospodarsku moć i politička prava koja će im omogućiti da s vremenom preuzmu lokalnu vlast u onim sredinama u kojima budu koncentrirani. To će u prvom redu biti atraktivni, ali slabo naseljeni jadranski otoci te manje općine u Istri i Dalmaciji, a s vremenom i drugi, pogotovo pogranični dijelovi sadašnje Hrvatske.

Žalosna je činjenica, ali je ipak činjenica, da većina Europljana, a pogotovo pripadnika velikih i gospodarski snažnih naroda, ima više novaca od nas Hrvata i veću kupovnu moć. Ta veća kupovna moć omogućava im da po Hrvatskoj kupuju ono što je najatraktivnije i najpoželjnije.
To već sada vidimo u pojedinim dijelovima Hrvatske, poput Dubrovnika, Hvara i Opatije, gdje su strani kupci toliko digli cijene da su domaći Hrvati, sa svojim skromnim primanjima i skromnom kupovnom moći, gotovo isključeni s tržišta.
U Dubrovniku je gotovo cijeli Stradun već sada u rukama stranaca.

Unija preuzima politiku useljavanja i azila

Članak 61(2) Lisabonskog ugovora potvrđuje da Unija preuzima ovlasti na području useljavanja, azila i kontrole vanjskih granica.
Prema tom članku,Unija će osigurati da za pojedince nema kontrole na unutarnjim granicama i izgradit će zajedničku politiku azila, useljeništva i nadzora vanjskih granica.
To se ponovo potvrđuje u članku 69(a) ( 1 ) koji kaže "Unija će razviti zajedničku politiku azila..."

Dakle, osim gubitka prava nadzora nad svojim vanjskim granicama, što smo već razotkrili, i što uostalom i ovaj članak (61 (2)) još jednom potvrđuje, Hrvatska će izgubiti i pravo da određuje svoju politiku useljavanja i prihvaćanja ili neprihvaćanja azilanata.

Kao samostalna i suverena država, Hrvatska je do sada imala pravo odlučivati tko smije, a tko ne smije živjeti na njezinu teritoriju.
To se pravo odnosilo i na sprječavanje nekontroliranog ulaska azilanata. Prema dosadašnjim hrvatskim zakonima, koji su bili u skladu s međunarodnim normama, Hrvatska je većinu izbjeglica i azilanata mogla vratiti u tranzitne i druge zemlje iz kojih su azilanti došli u Hrvatsku.

Ako uđe u Uniju, Hrvatska više ne će moći suvereno odlučivati ni o azilantima jer će svi izbjeglice i svi azilanti koji su ušli u EU, bez obzira preko koje granice, moći po načelu slobodnog kretanja unutar cjelokupnog teritorija Unije, doći i u Hrvatsku, i ovdje se trajno naseliti kad im Unija regulira status.

To je još jedan gubitak hrvatskog suvereniteta nad svojim teritorijem. Ni o tome nema rasprave u javnosti.

Neravnopravnost na Sudu pravde

Europski sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali sudska vijeća sastoje se od tri ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može zasjedati u proširenom sastavu od 13 sudaca, pa čak i punom sastavu od svih 27 sudaca.
Odluke moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda troje sudaca, a u svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom.

Prema sadašnjem ustroju Europskog suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko sudjelovao u njegovu radu, a kada bi i sudjelovao, veću bi ulogu imao jedino u tročlanim vijećima, jer bi u svim drugima bio podložan preglasavanju većine.

Osim sudaca, Sud pravde ima i jedanaest nezavisnih odvjetnika (Advocates General) koji sucima pružaju vrlo važnu savjetničku pomoć.

Šest članica imat će svoje stalne "nezavisne" odvjetnike, a to su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Engleska i Poljska.
Ostalih pet mjesta popunjavat će ostale 22 članice po načelu rotacije. I ovdje se jasno vidi da sve članice nisu ravnopravne te da su favorizirane velike članice koje će, svaka, imati pravo na svog 'nezavisnog' odvjetnika, dok će male članice morati svoje međusobno dijeliti.
I ovdje su neke članice ravnopravnije od drugih.

S obzirom na to da mandat nezavisnih odvjetnika traje šest godina i da pet mjesta popunjavaju 22 članice, Hrvatska bi imala pravo imenovati svog "nezavisnog" odvjetnika svakih 26 godina. Ako se EU proširi na nove članice, taj će se vremenski razmak vjerojatno još povećavati.

Europska policija mjerodavna i u Hrvatskoj

Lisabonski ugovor odobrava uspostavu neke vrste Europske federalne policije te uspostavu Europskog ureda javnog tužiteljstva (EUJT) koji bi imali ovlasti na cijelom području Unije, pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom te bi se ovlasti proširivale, odlukom Vijeća ministara.

Pogotovo su zabrinjavajuće za nas Hrvate ovlasti po kojima bi EUJT mogao u Hrvatskoj provoditi istrage i obavljati ulogu tužitelja pred hrvatskim sudovima, i to po pravilima koja on odredi.

Prema članku 69(i) (2), "Europski ured javnog tužiteljstva (European Public Prosecutor's Office) bit će odgovoran za istraživanje, podizanje optužnica i dovođenje do suđenja, gdje je potrebno i u suradnji s Europolom, počinitelje, i njihove suradnike u povredama protiv financijskih interesa Unije".
Europski ured javnog tužiteljstva će također "...obavljati ulogu tužitelja u kompetentnim sudovima zemalja članica...".

Lisabonski ugovor u ostatku teksta članka 69(i) daje široke ovlasti Vijeću ministara, da odredi po kojim će pravilima i zakonima djelovati Ured javnog tužitelja i po kojim će zakonima biti iznošeni dokazni materijali (rules of evidence).

Vijeće ministara ovlašteno je u budućnosti proširivati ulogu i ovlasti Europskog ureda javnog tužiteljstva i na područje "ozbiljnih kaznenih djela" koja se odnose na više od jedne zemlje članice.

Temeljne dokumente treba dobro proučiti

Kada se dobro prouči što zapravo piše u Lisabonskom ugovoru i u drugim temeljnim dokumentima Europske unije, postaje jasno da Europska unija nije onakva kakvom ju prikazuju političke elite i mediji u Hrvatskoj.


Zagreb-Zadar, 6. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2011., petak


IX IZBORNA JEDINICA ZAOKRUŽITE BROJ: 24
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

IZAĐITE NA IZBORE ! ZAOKRUŽITE BROJ:

24

SNAGA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
IX IZBORNA JEDINICA

Nositelj liste: ŽELJKO VINSKI, ing.grad., rođ. 29.07.1957., JARČE POLJE, JARČE POLJE 23 D

Kandidatkinje/kandidati:
1. mr.sc. MILJENKO MARIĆ, rođ. 29.06.1959., ZADAR, ĐURE BASARIČEKA 12
2. JOSIP JOVIĆ, mag.ing., rođ. 16.07.1942., JOVIĆI, JOVIĆI 19 F
3. GORAN MARINOVIĆ, rođ. 01.03.1976., POLIČNIK, POLIČNIK 12
4. MIRO KLARIĆ, rođ. 28.04.1964., ŠIBENIK, 113.ŠIBENSKE BRIGADE HV-A 26
5. LJILJANA DRAŽENOVIĆ,bacc.ing., rođ. 23.05.1961., ZADAR, ROBERTA FRANGEŠA-MIHANOVIĆA 69
6. MARIN OLJICA, bacc.med., rođ. 13.06.1984., ZADAR, VUKOVARSKA 10 E
7. ROSANDA MLADENOVSKI, mag.oec., rođ. 30.08.1953., SUKOŠAN, SUKOŠAN 13
8. IVAN PETROV, rođ. 09.03.1981., GRAČAC, HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE 18
9. JURE JURICA, rođ. 08.12.1985., ZADAR, IŠKA 7
10. ZORAN ŠPALETA, rođ. 06.03.1966., ZADAR, KREŠIMIROVA OBALA 148
11. MARIA KARDUM TOMAŽIN, rođ. 21.09.1982., PROVIĆ, PROVIĆ 18
12. GAŠPAR BILIĆ, rođ. 10.01.1940., ZADAR, MARINA GETALDIĆA 14 A
13. KREŠIMIR MAJICA, rođ. 12.03.1982., SVETI FILIP I JAKOV, ANTE STARČEVIĆA 40
14. MARIN KLANAC, rođ. 06.01.1966., POSEDARJE, ANTE STARČEVIĆA 14

- 21:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SHZ pobjeđuje u 9. izbornoj jedinici

SHZ pobjeđuje u 9. izbornoj jedinici

http://www.ezadar.hr/clanak/shz-pobjeduje-u-9-izbornoj-jedinici

27.11.2011

Neodgovornost vladajućih stranaka za preuzete dužnosti zbog opstanka Hrvata u Republici Hrvatskoj, posebno zadnjih deset godina, razlog je osnivanja SHZ-a.

SHZ je definirala 5 osnovnih hrvatskih problema: opadanje nataliteta, uništenje industrijske i poljoprivredne proizvodnje, droga kojom potencijalni porobljivači truju djecu Hrvatske, destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu i nezaposlenost. Hrvatski narod navedene posljedice mora vidjeti kao najveće probleme i više ne dozvoljavati ponižavanje i gašenje života u Hrvatskoj.

Sve to trebalo bi se riješiti implementacijom gospodarskog programa koji bi trebao privući preko 55 milijardi eura i otvaranjem 300.000 novih radnih mjesta. Autor programa, akademik Ivan Miloš, predviđa godišnje povećanje BDP-a od 5 do 7 posto, bez jednog jedinog eura i prodaje makar kvadrata zemlje u vlasništvu RH.

Zbog rješavanja najvećeg problema - nezaposlenosti SHZ pobjeđuje u 9. izbornoj jedinici gdje ima preko 70 ogranaka.

SHZ/eZd

- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

GDJE JE NESTALO PREKO 4 MILIJARDE KUNA?
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


GDJE JE NESTALO PREKO 4 MILIJARDE KUNA?

KALMETA - LIVAKOVIĆ

Razlika stvarnih i ugovorenih troškova na tehničkoj jedinici Dugopolje – Ploče iznosi 4 milijarde 638 milijuna 255 tisuća 313,81 kuna

Za tehničku jedinicu Dugopolje – Ploče HAC je sa partnerima ugovorio radove u ukupnoj vrijednosti od 8 milijarda 252 milijuna 273 tisuće 489,23 kuna.

Prema paralelnoj evidenciji HAC-a, stvarna vrijednost troškova radova na ovoj tehničkoj jedinici iznosila je 3 milijarde 19 milijuna 317 tisuća 389,37 kuna, dok razlika između ugovorenih i stvarnih troškova iznosi 3 milijarde 812 milijuna 283 tisuće 512,36 kuna, odnosno razlika ugovorenih i stvarnih troškova s PDV-om iznosi 4 milijarde 638 milijuna 255 tisuća 313,81 kuna.


Zagreb-Zadar, 2. prosinca 2011. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2011., četvrtak


Milinovića i Kalmete nema na plakatima, ali djeluju kao kumovi stilom mafije
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA : Milinovića i Kalmete nema na plakatima, ali djeluju kao kumovi stilom mafije

29.11.2011 17:10:48

Darko Milinović Dado zanešen (opijen) vlašću vrši pritisak na žitelje Gospića da ne glasuju za Stranku hrvatskog zajedništva nakon što je uvidio da SHZ pobjeđuje sa gospodarskim programom u 9. izbornoj jedinici gdje ima preko 70 ogranaka.

Na plakatima, spotovima i novinama nema u javnosti puno Darka Milinovića i Božidara Kalmete koji su stranci donosili rekordan broj glasova. Međutim to njih puno ne brine jer se kao «kumovi» (stilom mafije) sastaju se u tajnosti po zadarskom arhipelagu i smišljaju kako da opet prevare hrvatski narod, priopćeno je iz stranke HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA.

www.slobodnalika.com

- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #