Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shzzadar

Marketing

OBJAVLJENI KOMENTARI ZA OBNOVOM HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


OBJAVLJENI KOMENTARI ZA OBNOVOM HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

I

Mr.sci. Dragan Hazler


Ne samo to, gospodine Miljenko Mariću, što ste Vi naveli za SPC, nego je po općem sudu, kojemu pridružujem i svoj sud:

1. Srbska pravoslavna crkva je politička institucija, koja je čak nacionalna sramota Srbije i Srba jer im je nametnulu suludu ideju ostvarenja Velike Srbije do zadnjeg srbskog groba.
Dakle to političko ludilo SPC-a zahvaća cijeli svijet jer su Srbi iz socijalnih i drugih problema odlazili u čitav svijet "trbuhom za kruhom" i u svijetu su ostajali njihovi grobovi.
Dakle Svijete veliki spremaj se da postaneš Velika Srbija.

2. Imperijalizam Srbske pravoslavne crkve se širi iz Zagreba na Sloveniju i vascelu Italiju. Zašto to dozvoli a) Hrvatska vlast, b) Kaptol i c) Slovenija i Italija, da im se nameće imperijalizam srbskog političkog pravoslavla iz Zagreba.

3. Srbska pravoslavna crkva sa svojim nametljivim političkim pravilima prevodi silom vjernike drugih vjerskih sljedbi u SPC, odnosno u srbstvo. Naime, tko se vjenča u SPC-u taj mora postati Srbin, Srbkinja.
"Sve što je pravoslavno jest srbsko!"

4. Povijesno se znade da su svi stanovnici Bosne i Hercegovine bili Hrvati, katolici i kristjani (Bogumili). Dolazkom Turaka došlo je do islamiziranja katolika i kristjana. U Turskome carstvu je uz muslimanstvo jedino slobodno djalovalo pravoslčavlje. SPC je pratila Turke u Bosni i vršila silom i milom prijelaz Hrvata katolika radije na pravoslavlje, nego na islam.

5. Već je pečki patrijarh Makarije (brat od Mehmada paše Sokolovića) odredio granice srbskog pravoslavnog carstva ovako: Jadranom do Trsta, od Trsta na Budim, od BNudima na Temišvar, od Temišvara preko Vidina na Soplun sa srbskim pravom na Carigrad. Od toga srbskog pravoslavnog ludila nisu ni danas Srbi odustali, nego se bora za Veliku Srbiju metodama politike i metodama masakra ljudi (nersba) po metodi Miloševića, Pupovca, Karadžiža, Šešelja,Mladića Šljivančanina, Stanimirovića i ostalih monstuoznih srbskih zločinaca.

Toliko kao mala dopuna.


Mr.sci. Dragan Hazler

Basel, 11. srpnja 2011.
Na obljetnički dan vrhunca srbskog žločinstva u Srebrenici 1995. predvođenog krvnikom Ratkom Mladićem uz nazočnost publike Nizozemskih "Plavih kaciga".



II

SVI RAZLOZI SU ISPUNJENI DA SE GLAVNI GRAD REPUBLIKE HRVATSKE PREMJESTI NA NOVU LOKACIJU NADMORSKE VISINE OD 500 DO 900 METARA


Je li netko nešto obavio po preuzetoj dužnosti, bio u funkciji po čemu je i odgovoran, pokaže se čovjeku i narodu kao očigledno, po logici zdravog razuma. O tom nema pogađanja ako se tendenciozni ne uključe propagandom, prema pravilima psihologije za mase, da odrade kako bi se ušutkala logika zdravog razuma. Ma tko god je zastupnik slabijeg argumenta – jest sofist a to čini kao egoist, dakako iz neznanja.

S razlogom i ova tema kao poticajna zastupa bitno. U skladu sa Životom pokušava iznaći mogućnosti za uredno življenje hrvatskog naroda na ovim prostorima, jer samo čisti zemaljski uvjeti su garancija čovjeku. Koliko sela i gradovi služe kao uzori, naročito glavni grad Hrvatske, može se realno sagledati. Ali štetu na račun općeg dobra hrvatskog naroda ne treba tolerirati nikada i nikomu.

Do sada Zagreb kao glavni grad Hrvatske, kada uspoređujemo s glavnim gradovima vitalnih naroda na Zemlji, nije u funkciji koja mu je namijenjena i uzor – što pokazuje zadovoljstvo i osmjeh na licu Hrvata.

Posljedica je zabrinutost naroda zbog bitnog i budućnosti dok je, posrćući, očigledno u krivom pravcu usmjeravan. Ma bilo o kojem se pojedincu ili mjestu radilo, uključujući i glavni grad po lokaciji, sa svojom ulogom ne mogu bit sami sebi svrha.

Smatramo, prema očiglednom, da su se već davno ispunili razlozi da hrvatski narod dobro promisli o ovoj temi (problemu) pa da ovu ideju i podrže u ime općeg dobra - zadovoljstva – života - Hrvata u Hrvatskoj, zbog dostojanstva kojim će poticati na red i rad.

Koliko su kroz povijest pojedini glavni gradovi opravdali svoju ulogu to se pokazalo, što je posebna tema koja bi trebala pomoći ovom razmišljanju kao sintezi kojoj je namjera da pomogne Hrvatima u odabiranju najadekvatnijeg mjesta za prijestolnicu.

Lokaciju za prijestolnicu Australije Canberru odabrali su mudraci, potom su se uključili znanstvenici koji su materijalno-tehničko rješavali, što je bio manji posao. Od tad u Canberri, čistoj lokaciji, vlada Australije služi svojim urednim funkcioniranjem svim građanima; na zadovoljstvo sela i gradova neprestano potiče Australce na uredno ponašanje.

Ova ideja Hrvatima više nameće i izaziva samo tehničko - materijalne probleme, koji uopće i nisu problemi kada je riječ o životu, o biti ili ne biti Hrvatima. U Hrvatskoj postoje prostori za ovu ideju, tj. dugoročno rješenje, gledano iz znanstvenog kuta a prema statistikama najadekvatnije je tamo gdje je nadmorska visina od 500 do 900 metara, gdje je atmosferski pritisak manji.

Do sada, kroz povijest, kada su bili ispunjeni dovoljni razlozi puno naroda je mijenjalo mjesta za prijestolnicu, tj. glavni grad, i nisu se dvoumili kad je u pitanju bitno. Spoznali su i nisu oklijevali, a što se pozitivno odrazilo, npr. Australija, Brazil, . . . i dr.

Ova tema je toliko ozbiljna pa zahtijeva da se uključe svi Hrvati i dobronamjerni građani Hrvatske, kako smo naglasili u ime dobra, tj. života – da odgovorno i uz pomoć znanosti odaberu lokaciju kako su to učinili narodi koji su mijenjali lokacije za svoje prijestolnice.

Već duže vrijeme Zagreb je stvarana rupa, mjesto koje usisava iz svih krajeva Hrvatske preostale najvitalnije Hrvate kojima se ništa ne nudi osim dekadentnog šarenila i ulice, što po prividu zavarava i ništi duše.

Već uhodani dekadentni stil privlači u Zagreb zbog „kruha bez rada“, a uzori su im ostaci „elita“okupatora koji u Zagrebu žive od najamnina i smišljanja da tako u Zagrebu bude i dalje, po cijenu općeg dobra. Dakle, inspiriraju oni iz „vrha“ Zagreba mjesto da su opomena, nas opominje očigledno i dalje zbog općeg dobra.

Danas jedna četvrtina stanovništva Hrvatske je u Zagrebu, bez dovoljno tvornica uglavnom je na ulici, i živi od socijale – od kredita zaduženih u inozemstvu . . . bez perspektive, jer ih se u takvim sredinama ne potiče na rad i jer šarenilo ulice i tvorci nisu u stanju ništa poduzeti bez poticanja adekvatnim stilom – brižnih Hrvata. Dakle, u ovom slučaju sada su odgovorni oni koji znaju i vide.

I Australcima, po logici zdravog razuma, nametnulo se očigledno na koje su adekvatno reagirali u ime općeg, tj. dobra. Znajući pravila kako se iz stvorene rupe i mraka ne može realno djelovati, što i jest tendencija zla koje je zamutilo čistu vodu. Australci su napustili Sydney i za glavni grad za svoju prijestolnicu, odredili Canberru, spoznavši da istina kakva god jest najbolje se vidi dok se promatra sa strane, a što se potvrđuje u svakom slučaju. I nakon što je Sydney prestao biti glavnim gradom Australije stanovnici Sydneya svojim radom više su u funkciji za opće dobro.

Shvativši da je rad odraz reda kao i život – reda kojim se potiče, a ne želja za nekom egoističkom autonomijom po anarhičnoj volji u pravcu nerada. Spoznavši kako se neradom, nesvjesno, tvori mrak dok se urednim življenjem jača život. Danas su Australci uzoran narod. Tim više za naglasiti je Australiju jer u Australiji ima puno Hrvata koji mogu poticati na uredno djelovanje i življenje u Hrvatskoj.

Treba spoznati da egoizam ruši osobno i opće, dok živjeti za opće je najveća nagrada u svakom pozitivnom pravcu života, jer je opće uvjet za dobro koje pojedinac svojim očima i dušom treba vidjeti i osjetiti kao bitno i uvjet vlastitom životu.

Dakle, očito Zagreb kao uzrok demonstrira negativne posljedice za život, što je očigledno – počevši od nataliteta kao posljedice duhovnog stanja u Hrvatskoj. Zato je jasno zašto nisu dovoljni zakoni napisani, na toj lokaciji, po nekim tendenciozno - umišljenim kipovima bez ideja (zakonodavcima) čiji zakoni „reda“ne pomažu da bi se živjelo dobro.

Zato svi građani Zagreba i Hrvatske trebaju shvatiti da je raditi jednako živjeti, a ne po Zagrebu kao rupi (kantama) tražiti otpatke.

Eto što je šarenilo i što danas ulice Zagreba grada nude, dakle, ne oslanjati se na „stručnjake“ koji mute čistu vodu, i rade u kućama za propagandu…. . Čiji mediji? Proizlazi da je s nove lokacije ponajprije u ime bitnog – općeg, pomoću reda potrebna pomoć Zagrebu.

Danas stanovnici Sydneya višemilijunskog grada radeći oslanjaju se na sebe, a što zapravo znači aktivno živjeti - pomažući i drugima. Nije im ni na kraj pameti živjeti na račun drugoga, što bi bilo po navici direktno protiv njih samih. Evo još jednog poticajnog primjera koji se potvrđuje kao dobro.

Glavni grad jedne države, po stvorenim uvjetima, treba funkcionirati kao uzorno uređeno mjesto toliko koliko je potrebno za uredan život.

Vlada iz glavnog grada, po dužnostima, odgovorna je poticati na rad, tj. otvarati radna mjesta a ne oslanjati se na turizam što je kod kulturnih naroda samo sekundarna, usputna djelatnost. Gdje nema proizvodnje nema reda, nema progresa, a na kraju niti život.

Dakle, Hrvati iz svih gradova i sela trebaju shvatiti, i prije svega živjeti prema zakonima života a ne po zakonima privida, koji uglavnom služe onima koji ih izmišljaju. Upravo takvi zakoni su Zagreb stvorili rupom iz koje su Zagrepčane i ostale Hrvate doveli pred provaliju.


Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT




Zagreb-Zadar, 15. prosinca 2011. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA


Post je objavljen 15.12.2011. u 15:44 sati.