31.01.2012., utorak
POSLOVNE ZONE – SUMRAK RAZVOJA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 31. SIJEČNJA 2012. GODINE ZADARSKI LIST VOX OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: «Osnivanje 74 zone u Županiji je bačen novac» Nakon kritike ministra Marasa prethodnoj vlasti, lošu politiku potvrdili i načelnci općina DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA POSLOVNE ZONE – SUMRAK RAZVOJA Rasprodajom do opstanka Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva donesen 2002. godine i izmjenjen 2007. godine, lošim tumačenjem i još lošijom primjenom i provedbom, a naročito nadzorom nad istim izopćio se u širi oblik grabeži i korupcije. Lokalne samouprave očito poduprte centralnom vlašću odjednom su nahrlile mijenjati prostorne planove na način da što više prostora predvide za poslovne i ine zone gospodarske aktivnosti. Nitko nikad nije na razini centralne državne vlasti utvrdio strategiju razvoja i potrebe prostora za taj razvoj. U takvoj situaciji lokalne samouprave bez ikakve strategije razvoja mijenjaju svoje prostorne planove samo radi rezervacije prostora za poslovne i druge zone za gospodarsku i inu djelatnost bez ikakva smisla i potrebe za razvoj. Kakav razvoj, kakve gospodarske djelatnosti koje grane razvoja - proizvodnja, prerada, turizam i drugo, nije nužno nikome na razini centralne države objašnjavati jer ista nema strategije. Koliki prostor i s kakvim populacijskim resursima raspolažu pojedine lokalne samouprave, nitko nikoga nije propitivao. Pojedine općine su u prostornim zonama predvidjele toliko prostora da bi se u istim mogli zaposliti milijuni djelatnika, a da iste nemaju ni 2000 stanovnika. Primjer su općina Poličnik i općina Stankovci ili još bolje cijela zadarska županija. Prostornim planovima općina zadarske županije predviđeno je preko 74 poslovne i ine zone s toliko prostora da bi se u istom moglo zaposliti preko milijun radnika, a zapravo cijela zadarska županija ima 170.398 stanovnika. Čemu sve ovo i koji je razlog? Mi smatramo da je razlog opstanak nerealnog broja lokalnih samouprava. Većina općina u navedenoj županiji, ali i drugdje, preživljava rasprodajom prostora u zonama koje im je centralna država prenijela u vlasništvo bez naknade. Još degutantnija je spoznaja da je centralna država u uređenje tih zona ulupala ogromna financijska sredstva kojima se također gubi svaki nadzor i trag. U društvenom ustroju, koji voli reći da je tržišni, besramno je da se u investicije, kao što su projekti zona, izgubi svaki trag uložena novca poreznih obveznika. Ima ovaj narod pravo znati tko je taj da već u prvoj preprodaji prostora u poslovnim i drugim zonama stječe i dio koji je dota poreznih obveznika. Mešetari koji su kupili zemljište u zonama po povlaštenim cijenama ne većim od 25 € za m˛, prvom prodajom istom dižu cijenu na realnu, a to je 250 € za m˛. Kome ide razlika? Poreznim obveznicima, zna i centralna država, sigurno ne ide. Najspretniji u zadarskoj županiji su općina Stankovci i općina Poličnik. Njih dvije slove za najuspješnije jer su prodale najviše prostora u poslovnim zonama. Kad se pak pogledaju zaposlenici u te dvije općine, vidi se da im je brojno stanje manje nego što je bilo prije rasprodaje prostora u zonama. Broj stanovnika im je skoro prepolovljen. Po čemu onda drže primat u razvoju? Isključivo po ukupnom prihodu koji je rezultat utrška od prodaje prostora u poslovnim zonama. Godišnji prihod ovih općina od preko 65.000.000 kuna zvuči bombastično s obzirom da obe ove općine zajedno imaju samo 6.429 stanovnika, a skupa nemaju ni 500 radnika. Zašto centralna država o ovome ne želi i neće raspravljati? Razlozi su sljedeći: sama je država u zone bez nadzora uložila zemljište i financijska sredstva za uređenje, nemaju viziju organizacije društva i potrebnog broja lokalnih samouprava, stranačka baza održanja na vlasti, koruptivna vertikala do vrha svih struktura društva (primjer je općina Sibinj). Na kraju, nužno je na razini centralne države utvrditi strategiju razvoja sagledavajući sve resurse prostora i ljudi, izvršiti reviziju prostornih planova te prostore za poslovne zone uskladiti sa stvanim potrebama, hitno izvršiti redukciju broja lokalnih samouprava primjerenu tržišnom opstanku i potrebama društva (ne više od njih stotinjak). Također treba provjeriti i ispitati sve do sada realizirane poslovne zone kako razvojnim učinkom, tako i koruptivnim i nezakonitim radnjama. Ovo treba žurno napraviti kako općina Sibinj ne bi bila jedina gdje je utvrđeno nezakonje i zlouporaba. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu poduzetništva i obrta RH Zagreb-Zadar, 31. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
30.01.2012., ponedjeljak
Održavanje 576 jedinica lokalne i područne samouprave služi i dalje kao alibi za nesposobnost i neznanje
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Održavanje 576 jedinica lokalne i područne samouprave služi i dalje kao alibi za nesposobnost i neznanje Porezom na dohodak (plaće i sva druga primanja) radnika i druge sirotinje središnja administrativna vlast definitivno zadržava ustroj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kakav je sad. Time definitivno iskazuje nesposobnost i neznanje organizirati efikasnu i primjerenu administraciju na razini cijele države koja po broju stanovnika odgovara srednjoeuropskom gradu ( npr. Berlin). Ne radi se samo o neznanju i nesposobnosti već poglavito o STRAHU. Središnja administrativna vlast ima strah biti sama nazočna u servisu i službi građana. Vrlo često se čuje kako nismo narod sposoban voditi samostalnu državnu zajednicu. Takva razmišljanja dolaze poglavito iz središta državne administracije. Pravdanje središnje državne administracije za održavanje 576 jedinica lokalne i područne samouprave služi im kao alibi za svu nesposobnost i neznanje. Središnja administracija je načistu da takav ustroj ne vrijedi ni pišljiva boba. Stoga je i sama ustrojila na razini županija državne urede uprave za sve potrebne resore ovlasti. No i dalje zadržava ustroj jedinica lokalne i područne samouprave na razini 576 kako bi imala kakav takav alibi za sve propuste i sav nemar u primjeni Zakona i nadzora nad primjenom zakona. Kako god je državna administracija ustrojila urede državne uprave za sve potrebne resore isto tako je i lokalna i područna samouprava kako županija i gradovi isto tako i općina ustrojila svoje urede za iste resore. Jedinice lokalne samouprave su naročito glasne svake četiri godine prilikom izbora oko toga tko će voditi koji resor. Kao da nije svejedno tko će voditi resor praznih mogućnosti i još praznijih i jalovijih poslova. Svejedno tko je u općini Galovac resorni čelnik za prosvjetu i zdravstvo. Posve isto vrijedi i za Ražanac i druge općine u RH. Građani imaju jedinu i stalnu komunikaciju sa državnim uredima te niti ne pitaju jesu li državni ili gradski ili općinski. Državni uredi jedini su u kojima mogu dobiti uslugu i servis, a lokalni su sami sebi svrha. Sugeriramo središnjoj administraciji što hitnije zatvaranje nepotrebnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Svrhu imaju samo u toliko koliko su već dojadili seoskom puku sa silinom laprdanja. Državna središnja administracija ako joj treba određeni broj novih djelatnika za razine županija i gradova neka ih popuni javnim natječajem. Obrazložimo ovakvo stajalište i nužnost ukidanjem poreza na dohodak koji i onako nitko ne zna je li obveza poslodavca ili djelatnika jer je solidaran. U svakom slučaju nepotreban. Primjer općina Ražanac. Općina Ražanac ima primitke iz poreza na dohodak na iznosu od 1.850.000 kuna godišnje ili 155.000 kuna mjesečno. Ovaj iznos se naplati mjesečno od prosječnih 890 poreskih obveznika. Ovo nije dosta za održavanje hladnog pogona općine već nužno svake godine prodaju preko milijun kuna građevinskog zemljišta, a k tome i donacije države. Dakle trošak 12 uposlenih u toj nepotrebnoj općini građanima jest harač zaposlenim radnicima RH-e, a zaposlenima u općini kruha bez motike za koješta i kojekakve troškove. Namjensko trošenje sredstava te lokalne samouprave nitko u ovoj domovini ne kontrolira osim Državne revizije, a i to je nekakav odgovor (doći ćemo, pripremite se). Ni najmanje to nije kontrola sadržaja troškova i namjene utroška sredstava. Ukupna sredstva poreza na dohodak za RH-u iznose 5.200.000.000 kuna. Država za potrebe državne administracije zadržava 29,5%, gradovi i općine imaju 55%, županije 15,5%, a grad Zagreb 79,5%. Dakle prosječni poreski obveznik po ovom porezu izdvaja mjesečno 305 kuna. Na općinu Ražanac iz ovog primjera otpada 168 kuna po prosječnom poreskom obvezniku ili 890 obveznika za financiranje te općine plaća harač. Kako se time gospodari i tko ima koristi najbolje ćete se uvjeriti popivši kavu na trgu u Ražancu i popričavši sa pukom. Napominjemo da velika većina poreskih obveznika nije niti stalno nastanjena u Ražancu te im je sasvim svejedno. Sve je građanima RH-e postalo svejedno, pa i plaćati porez zajednici u kojoj ne žive i ne rade zbog, recimo, poreza na vikendicu. Zaključimo: hitno ukinuti sve nepotrebno pa tako i veliki broj jalovih i nekorisnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Tako ćemo rasteretiti poreske obveznike harača, a narod silne polarizacije do razine zaseoka temama «tko to tamo vlada». Organizirajmo državnu upravu primjerenu mogućnostima i potrebama našeg čovjeka i njegovih zahtjeva. Petnaest godina iskustva s ovolikim brojem općina sasvim je dosta Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu uprave Zagreb- Zadar, 30. siječnja 2012. godine Stranka hrvatskog zajedništva |
29.01.2012., nedjelja
Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE
 |
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 29. SIJEČNJA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANKE POD NASLOVOM: "Zbog svojatanja Ruđera Boškovića Tadiću treba zabraniti dolazak u Dubrovnik!" Slomljena stakla na pravoslavnoj crkvi DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 29. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
27.01.2012., petak
Prema zakonu mandat općinskog načelnika prestaje danom odjave prebivališta s područja jedinice
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Prema zakonu mandat općinskog načelnika prestaje danom odjave prebivališta s područja jedinice Načelnik općine Stankovci, Željko Baradić, funkciju načelnika općine obavlja kontinuirano, od 1997. godine do danas. Od 2000. do 2001. godine Baradić je odjavio prebivalište s područja općine Stankovci u grad Zadar na adresu II Zasjedanje ZAVNOH-a. Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj ( regionalnoj) samoupravi («Narodne novine» broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09), prestanak mandata općinskog načelnika prestaje danom odjave prebivališta s područja jedinice. Zašto načelniku općine Stankovci tada po zakonu nije prestao mandat općinskog načelnika? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu uprave 4. USKOK-u U Zadru, 27. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
26.01.2012., četvrtak
Cijene energenata u Hrvatskoj su među najvišima u svijetu
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Cijene energenata u Hrvatskoj su među najvišima u svijetu Cijena nafte u svijetu prije četiri godine bila je viša nego danas, a cijene naftnih derivata u Hrvatskoj nikada nisu bile tako visoke kao danas. Nafta je 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu dok je cijena nafte u svijetu 2008. godine bila oko 130, a sada je 111,15 dolara po barelu. Vlastodršci RH kontinuirano iskorištavaju situaciju u arapskom svijetu za najnovije poskupljenje energetika u RH, a isto pravdaju problemima s Iranom. Poštenije bi bilo da kažu da im treba novca za punjenje proračuna. Nitko ne vodi računa o kupovnoj moći stanovnika i ostalih potrošača. Poskupljenje naftnih derivata izazvati će poskupljenje životnih namirnica kao što su kruh, mlijeko i dr. Cijene energenata u Hrvatskoj su i do sada u odnosu na kupovnu moć stanovnika među najvišima u svijetu. Svako daljnje poskupljenje energenata još će više produbiti gospodarsku krizu u Hrvatskoj. Ulaskom u EU cijene energenata će određivati EU primjereno kupovnoj moći razvijenih članica EU, a ne prema standardu osiromašenih građana Hrvatske. Već godinama u Hrvatskoj klimu da su cijene energenata niske stvaraju oni koji od njihova poskupljenja dobro žive, odnosno oni koji učestalo daju priopćenja da energenti trebaju poskupjeti. Zagreb - Zadar, 26. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
24.01.2012., utorak
Grgi Baturu kao pioniru poznato zašto se obrušava na pojedinca Stranke hrvatskog zajedništva koja svojim stilom razotkriva razne slabosti koje prijete hrvatskoj zajednici
|
Grgi Baturu kao pioniru poznato zašto se obrušava na pojedinca Stranke hrvatskog zajedništva koja svojim stilom razotkriva razne slabosti koje prijete hrvatskoj zajednici Tvoj naslov Mićine budalaštine govori o tebi kao o neozbiljnoj osobi. Stranka hrvatskog zajedništva javno obznanjuje i daje priopćenja u javnosti te su svi njezini tekstovi na internetu. Oni potiču hrvatski narod da svjedoči istinu. Tako smo dali i priopćenje pod naslovom Općina Starigrad iz razloga što je riječ o kriminalnim radnjama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i dr., a što bi tebi kao ing. građevine trebalo biti poznato. Još jednom iz navedenog priopćenja ti dostavljam da je u općinu Starigrad Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ulagalo značajna sredstva u sanaciju i modernizaciju cesta i drugih objekata na području općine Starigrad i to pred svake izbore, bilo parlamentarne bilo lokalne. Tako je nekontrolirano uložilo u nekoliko godina u općinu Starigrad preko 30 milijuna kuna, a naročito su prenapuhali investiciju izgradnje nogostupa u dužini 6,5 kilometara od Selina do Starigrada kojeg su financirale Hrvatske ceste sa 17 milijuna kuna. Po sudskim građevinskim vještacima 6,5 kilometara nogostupa od Selina do Starigrada dođe oko 5 milijuna kuna. Pitanje je gdje je završilo ostalih 12 milijuna kuna. Nadam se, Grgo, da ćeš kao ing. građevine izračunati realnu cijenu i da ćeš potom izvjestiti nadležne državne institucije koje su zadužene za otkrivanje i progon kaznenih djela. Ako su uočene nepravilnosti, a ne poduzmeš ništa kao potpredsjednik skupštine Zadarske županije, ogriješio si se o članak 300. Kaznenog zakona RH zbog neprijavljivanja kaznenog djela. Uz pozdrav U Zadru, 24. siječnja 2012. godine Mr.sc. Miljenko Marić |
REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC
|
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 24. SIJEČNJA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: VELETRŽNICA RAČUN BLOKIRAN OD 2004. PLAĆE ISPLAĆUJU CESIJAMA DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA HRVATSKI TRAGIČARI - JANJIČARI http://www.zadarskilist.hr/clanci/28102011/loncar-o-optuznici-pitajte-kalmetu Nesvjesni, Željko Lončar i Davor Lončar, kao i njihovi mentori, potakli su nas u pravi čas da rekapituliramo HDZ-ovu mutljevinu, i da napokon zabetoniramo da … Koliko štete od strane HDZ-e hrvatski narod trpi … za nevjerovati … Hrvatsko urušavanje posljedica je kvalitete Željka Lončara, tj. HDZ-e kao stranke čiji je on operativac u Zadarskoj županiji. Utoliko, Željko će poslužiti kao figura preko koje ćemo pokazati stil kojim oni plaše narod, koji je naviknut, a nije još spoznao da je zlo slabost bez snage i samo blefira. Napokon, Hrvati su prepoznali snagu u zajedništvu, kao garanciju da više neće biti obezglavljivanja hrvatskog naroda. Hrvate su otrijeznile patnje i zamke pa lako prepoznaju Željka i njemu slične, koji bi, s nezavršenom osnovnom školom, držali lekcije znanstvenicima i k tomu još ih plašili. Eto koliko je on po sudbini svojoj u mraku … dok pokušava klevetati pojedince kako bi skrenuo pažnju sa svojih nedjela … Jarci, janjičari u paklu vrište, jer se protive ideji – misli – Bogu – Stvoritelju … Zato nećemo polemizirati sa Željkom Lončarom, utoliko pokazat ćemo ga hrvatskom narodu kao opomenu. Njegovi hirovi, skupa s njegovim rođakom Davorom Lončarom, načelnikom Općine Poličnik, posljedica su njihova neuredna življenja što svaki vrabac u Poličniku i Zadarskoj županiji zna. Svi okupatori Hrvatske su imali institucije u Hrvatskoj radi svojih ciljeva, a da bi ih ostvarili pomagali su im hrvatski tragičari – janjičari - komesarčići. Poznato je da naročito takvim kipovima vlast pomrači um, pa više ne mogu lagati drugima, a ni sebi. Stvorili su sebi agoniju, zbog koje kao pojedinci neće istrajati, maske im više nisu u funkciji i sada su prozrijeti prezreni, pa se ljute i vrište. Svojom formom i sadržajem su tragični, ironično njima i njihovim mentorima dajemo na znanje da su prošla vremena kada se Hrvate moglo zastrašivati. Samo zato što im je hrvatska policija na tragu oni policiji diktiraju kako će raditi jer ih ometaju. Željka Lončara dijagnoze su poznate, što je trebalo davno prije imati u vidu da se njemu i njegovim mentorima otrovne strijele vrate kao bumerang, jer nerazumno vrši pritisak na institucije u Hrvatskoj. Željko Lončar s nezavršenom osnovnom školom, također bez argumenata mrmlja protiv dr. sc. Ilije Barjašića, ne zna da bi netko doktorirao treba prije završiti fakultet, potom magistrirati, a nakon svega i doktorirati. Dakle dr. sc. Ilija Barjašić je prvi fakultet upisao davne 1972. godine, drugi kada se vratio s robije 1979. godine, a doktorirao je 1996. godine, u uvjetima na „slobodi“ koji su mu bili teži nego na robiji, čemu su doprinijeli slični Željku. Kada je riječ o križu koji će mu biti najveći teret, on i njegov rođak Davor načelnik Općine Poličnik, su nesvjesno poticali da se sruši raspelo, betonski zid kojim su suzili put za cc 20m Željku i Davoru ne smeta ( slike, katastarski izvadci, svjedoci, peticije mještana, odaslana pošta u Vatikan, kardinalu Bozaniću, nadbiskupiji zadarskoj i svećeniku župe u Poličniku). Na prostoru gdje je bio križ Poličani planiraju sagraditi kapelicu. Pitamo zašto je smetalo raspelo, a sada ne smeta tri puta uži put s betonskim zidom, na kojem se ne mogu razmijeniti vozila? Dakle, Željko je izrekao laž i teško uvrijedio Poličane i ostale katolike … on apelira da se nadležne službe konačno pozabave dr. sc. Ilijom Barjašić i mr.sc. Mljenkom Marićem jer se navodno, sukobio s Ilijom oko križa, Ilijom, koji je u Zadarskoj županiji živi politički uznik s najvećim brojem godina robije, koje je odrobijao u najzloglasnijem zatvoru u svijetu Stara gradiška, a također je dragovoljac u Domovinskom ratu. Kako Stranka hrvatskog zajedništva, tako i Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT, samo javno obznanjuju, a svi su tekstovi na internetu, zapravo hrvatski narod potiču da svjedoči istinu i da se po spoznaji, nakon toliko stoljeća, više ne boji crvotočina. Željko bi i njegovi mentori da mi zato odgovaramo, istina imamo nekoliko montiranih optužbi po šabloni prošlog okupatora ali ... Smatra da je sramotno da koristimo podatke do kojih smo došli radeći u tajnim hrvatskim službama … i da tome treba stati na kraj. Istina je da smo samokritični i kritični, a ne osvetoljubljivi težimo da bi svakog dana kao novi bili bolji. U svim civiliziranim državama vlast potiče pojedinca na budnost i samoinicijativu, ali samo nosioci vlasti kao Željko, zaustavljao bi strahom osvjećivanje napaćenog hrvatskog naroda. Znamo da je Željko kao pionir, s nezavršenom osnovnom školom, ipak bio u vatrogasnom društvu u Zadru u saveza komunista komesarčić, a Davor u Luci Zadar komesarćić također. Dakle, oni funkcioniraju i danas po rutini i stilu mračne Jugoslavije, razlikom da se tada nisu smjele rušiti tvornice kako je Željko porušio Vinilplastiku u Zadru. Olako kleveću znanstvenike, jer se danas lako postane inženjer prometa ….? Dr. sc. Ilija Barjašić nije uzurpirao državno zemljište već je po diobi djedovine dobio cc 5000m2 na kojoj su posađene voćke prije 60. godina, od svih susjeda ima najmanje zemlje, po istim kriterijima posjedovanja. Dr. sc Ilija Barjašić predsjednik je Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - Život, nadstranačkog pokreta koji je na usluzi svim strankama u Hrvatskoj, a nas članove SHZ potiče svojim žrtvovanjem za Hrvatsku. Preporučujemo Hrvatima tekstove, dr. sc Ilije Barjašića i da dođu na predavanja, Hrvata kozmopolite. Mogu se pročitati na portalima njegove misli koje citiraju ugledni ljudi u svijetu. Dakle, dr. sc Ilija Barjašić na usluzi je čovjeku i cijeni zajedništvo, ali zato ga kleveću i napadaju bivši i potencijalni okupatori Hrvatske, jer je beskompromisan borac za opće dobro, jer zagovara red, rad i disciplinu, što Hrvatima manjka, a zlu smeta. Smatra da se Hrvate navikava milom i silom na neuredan život u Hrvatskoj i zato je osnovan Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život, kako bi zaštitio u Hrvatskoj život i bio u službi Hrvata, a ne poput nekih kreatura koje bi po prividu obezglavljivali narod i život u Hrvatskoj, što oni ne mogu shvatiti, jer su se svojevoljno usmjerili u mrak. Očajni, pokušavaju svoj slabijim argumentom suprotstaviti se životu, zapravo oni u kocku nemaju više što uložiti, jer su već svoju dušu prokockali, a sada bi se kockali dušama Hrvata, pa da na kraju pobijedi okupator za kojeg se priprema teren. Zato, ubuduće, Željko Lončar i njemu slični u Hrvatskoj nemaju šanse, jer SHZ ujedinjena je snaga Hrvata. Škude po cijenu duše nas ne zanimaju kao Željka Lončara, jer mi dok radimo golu egzistenciju pretpostavljamo. Željko Lončar i ortaci http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/840-vinilplastika-zadar.pdf Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika, Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Većinski vlasnik je bio Željko Lončar i ortaci. Isti je bio i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. i predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. Vlasnička struktura u vrijeme obavljanja revizije mali dioničari 20,6 %, Željko Lončar i ortaci 29,0% , Nin elektrokommerc d.o.o.Zadar 27,4 % , Fond 17,6 %, Marlera d.d. Zagreb 4,7 % , vlastite dionice 0,4 % i invalidi i obitelji poginulih branitelja 0,3 %. Revizijom je utvrđeno: - U prosincu 1996. Željko Lončar i ortaci su s Fondom zaključili ugovor o kupnji 14 287 dionica nominalne vrijednosti 1.428.700,- DEM ili 33,3% temeljnog kapitala. Do travnja 2000. Željko Lončar i ortaci otplatili su 5 172 dionice, a 9 115 dionica ili 21,2% ukupnog broja dionica je zbog neplaćanja pripalo Fondu. Društvo Nin Elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. kupnjom steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM, što je 32,0% temeljnog kapitala Društva. Stjecanjem i otpuštanjem dionica razmjerni broj glasova stjecatelja je u skupštini Društva prešao prag od 10,0% i 20,0%, o čemu stjecatelji nisu obavijestili Komisiju za vrijednosne papire Republike Hrvatske. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 74. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, kojima je određeno kada fizička ili pravna osoba izravno ili putem posrednika, pribavljanjem ili otpuštanjem vrijednosnih papira pribavi ili izgubi glasačka prava na sjednici skupštine društva, koje je registrirano u Republici Hrvatskoj kao dioničko društvo, i kada zbog toga pribavljanja ili otpuštanja, razmjerni broj glasova kojima raspolaže nadmaši, odnosno padne ispod jednog od sljedećih pragova: 10,0%, 20,0%, 1/3, 50,0%, 2/3 ili 70,0%, obvezna je obavijestiti izdavatelja i Komisiju u roku sedam dana. - Društvo Nin elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM ili 32,0% dionica Društva. Ponudu za preuzimanje nije objavilo, što nije u skladu s odredbama članka 3. Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava, prema kojima je pravna ili fizička osoba koja po bilo kojoj osnovi osim nasljeđivanjem stekne dionice jednog izdavatelja, a tim stjecanjem broj glasova u glavnoj skupštini izdavatelja koji joj pripada prijeđe 25,0% od ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini izdavatelja, obvezna je u roku sedam dana od dana stjecanja objaviti ponudu za preuzimanje. Razvojnim programom za razdoblje od 1992. do 1993. planirano je ulaganje 4.200.000,- DEM u opremu i trajna obrtna sredstva iz vlastitih i sredstava kredita. Početak proizvodnje i povećanje prihoda za oko 400,0% planirano je u 1993. Prema programu, planirano ulaganje trebalo je omogućiti devizni priljev koji će osigurati izvršavanje kreditnih obveza i omogućiti kontinuirano snabdjevanje proizvodnog ciklusa uvoznim komponentama, a u godinama nakon otplate kredita višak deviznih sredstava. Razvojni program ne sadrži sve elemente propisane odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prema kojima razvojni program, između ostalog, sadrži analizu dosadašnjeg poslovanja, dinamiku realizacije razvojnog programa, cjelovito rješenje zaštite čovjekove okoline te financijske aspekte programa. Ciljevi planirani razvojnim programom nisu ostvareni. Nova oprema za proizvodnju PVC stolarije nabavljena je u 1998., ali proizvodnja nije značajno povećana. Zbog prezaduženosti, nelikvidnosti i nemogućnosti financiranja tekuće proizvodnje uprava je od srpnja 1999. do prosinca 2000. izradila više prijedloga sanacije i financijske konsolidacije Društva. Programom je predviđena dokapitalizacija ulaganjem strateškog partnera ili reprogramiranje dugovanja najvećeg vjerovnika i odobravanje sanacijskog kredita. Najveći vjerovnik nije prihvatio program, nego je u veljači 2002. pokrenuo ovrhu na dospjela potraživanja. U travnju 2002. nad Društvom je otvoren stečajni postupak koji je u tijeku. Društvo je u razdoblju od 1993. do 2002. poslovalo s gubitkom, osim u 1994. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka gubitak iznad visine temeljnog kapitala iznosio je 10.995.652,00 kn. Broj zaposlenika je smanjen sa 146 u 1992. na 101 zaposlenika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. S obzirom da je Društvo poslovalo s gubitkom, da je zbog prezaduženosti i nesposobnosti podmirenja obveza, neprekidne blokade žiro računa od lipnja 1999., neprihvaćanja programa sanacije i financijske konsolidacije nad Društvom u travnju 2002. otvoren stečajni postupak, nisu ostvareni ciljevi propisani odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji. Županijska uprava za ceste Zadarske županije Nisu evidentirana sredstva u iznosu 12.398.968,00 kuna? http://www.revizija.hr/izvjesca/2011-rr-2009/02-lokalne_jedinice/13-zadarska_zupanija/320_zadarska_zupanija.pdf Državni ured za reviziju utvrdio je da je Zadarska županija dala suglasnost za zaduženje Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije za zaduženje u 2005. godini u iznosu 30.000.000,00 kuna u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta. Prema izvješću o zaduženju / jamstvu/ suglasnosti iz siječnja 2010., koje je Županija sastavila na temelju izvješća korisnika kredita, stanje duga po kreditu dobivenom za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta iznosi 12.398.968,00 kuna. U poslovnim knjigama nije evidentirana dana suglasnost za zaduženje u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta u iznosu 12.398.968,00 kuna. Prema odredbi članka 4. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, proračunsko računovodstvo se temelji na općeprihvaćenim računovodstvenim načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, a prema odredbi članka 87. spomenutog Pravilnika, dana jamstva i kreditna pisma nisu uključena u bilančne kategorije, ali se evidentiraju na skupini računa izvanbilančnih zapisa. Zašto u ovom slučaju nije reagiralo i Upravo vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije čiji je predsjednik Željko Lončar. Prema odluci o osnivanju Županijske uprave za ceste Zadarske županije, od 19. prosinca 2005. godine, Upravno vijeće donosi financijski plan i godišnji obračun, donosi program rada i razvoja Uprave za ceste i nadzire njihovo izvršenje, donosi godišnji plan građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, a nakon pribavljenog mišljenja Županijskog poglavarstva. Donosi Statut Uprave za ceste, uz suglasnost Skupštine Zadarske županije, daje suglasnost ravnatelju za raspolaganje imovinom, predlaže Županijskoj skupštini imenovanje i razrješenje ravnatelja, nadzire rad ravnatelja i stručnih službi, predlaže osnivaču promjenu djelatnost i daje ravnatelju i Osnivaču prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, obavlja i druge poslove određene Zakonom, Statutom i drugim aktima Uprave za ceste. VODOVOD d.o.o. Zadar Rekord gubitka vode U vodovodnom sustavu Zadarske županije gubitak vode je 68 posto što je iznad državnog prosjeka od 48 posto. Tako je naprimjer u Rijeci gubitak vode 20 posto, a u Međimurju 8 posto, dok je europskim zemljama Njemačkoj i Nizozemskoj tri i dva posto. Jedina zemlja iz Europske unije koja ima veći gubitak vode od Hrvatske je Bugarska s 50 posto gubitaka. I gle čuda, predsjednik nadzornog odbora Vodovoda je Željko Lončar kojega radnici ovih dana optužuju za uništenje tvornice Viniplastike u Zadru i Regionalne veletržnice u Benkovcu u kojima je također obnašao funkciju predsjednika nadzornog odbora. Isti je i predsjednik Upravog vijeća Županijske uprave za ceste Zadarske županije gdje je Državni ured za reviziju utvrdio da u poslovnim knjigama nije evidentirana suglasnost za zaduženje u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta u iznosu 12.398.968,00 kuna. Žitelji Zadarske županije strahuju da i zadarski vodovod ne zadesi ista sudbina kao i tvornicu Vinilplastike i Regionalne veletržnice. BIVŠI PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC UZIMAO NOVCE BEZ ODLUKE SKUPŠTINE Ovih dana bivši predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. Željko Lončar daje pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da su ga istraživale nadležne hrvatske institucije te ih preko tih istih medija omalovažava. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoji opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također, isti prijeti prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne može opravdati svoju odgovornost za propast veletržnice. Kao predsjednik nadzornog odbora nezakonito je uzimao novce bez odluke skupštine i to oko 50.000,00 kuna kao nagradu za rad u nadzornom odboru Regionalne veletržnice Benkovac. Lončar je s drugim članovima Nadzornog odbora bez znanja vlasnika veletržnice (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sebi podijeliti. Nakon predstavke radnika Hrvatski fond za privatizaciju je reagirao i tražio od istih da vrate sredstva. Do danas ih nisu vratili već su pripremali novu odluku o isplati navodno nekih zaostataka zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je kaznena prijava protiv Lončara, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu isti podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio. REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC – NEZAKONITOSTI KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE RADNICI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, PODRUŽNICI BENKOVAC O NEZAKONITOSTIMA KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS KOJI SU UPUTILI PREDSJEDNICI VLADE RH JADRANKI KOSOR REGIONALANA VELETRŽNICA BENKOVAC d.d. Benkovačke bojne 17 23420 Benkovac Benkovac, 12. svibnja 2010. g. i dopune u kolvozu 2011.g. VLADA RH n/r predsjednici Jadranki Kosor PREDMET: Regionalna veletržnica Benkovac (dalje: -RVB-) - informacija o nezakonitosti koje su dovele do propasti tvrtke Ovim podneskom Vas želim upoznati o nezakonitosti u RVB-u koje su dovele do njezine prezaduženosti i prodaje većinskog paketa dionica HFP-a (93,24%) za 1 kunu, a koje nezakonitosti nažalost traju do danas i sprečavaju njezinu privatizaciju. Glavni akteri koji su odavno -stavili šapu- na ovu državnu tvrtku su nedvojbeno lokalni političari koji su preko svojih članova NO-a i Uprave namjerno doveli tvrtku u ovu fazu kako bi mogli ostvariti stanovitu korist i svoje privatne interese. Tko su oni, na koji način su upropastili ovu tvrtku i koji im je cilj ?- pokušat ću argumentirano odgovori na ta pitanja u predstojećem tekstu. Da bi ste shvatila važnost i vrijednost RVB-a pođimo redom od njezine kronologije osnivanja. KRONOLOGIJA OSNIVANJA: Na poticaj Vlade RH < Njena primarna funkcija je zamišljena kao logističko-sabirni centar poljoprivrednih proizvoda sjeverno-dalmatinske regije (Zadarska i Šibensko-Kninska županija), što se može izraziti krilaticom < Osnovicu projekta čine zemljište i objekti društva Agroprodukt d.d. Benkovac koji je tad bio u 100% vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Isti se rješenjem Trgovačkog suda u Zadru 19. rujna 2003.g. pripaja Veletržnici d.d. koja istog datuma mijenja ime u Regionalnu veletržnicu Benkovac d.d. Početak problema, bolje kazati nezakonitosti i pljačke ove tvrtke počinje u samom startu njezinog stvaranja, odnosno 28.srpnja 1999.g. kada direktor Veletržnice Ivica Prtenjača potpisuje sa direktorom Nacionalne veletržnice d.d. Zagreb Zoranom Krsnikom Ugovor o pod zajmu sredstava CEI za financiranje projektiranja i nadzor radova ( broj 02/99) , te 28. lipnja 2000.g. Ugovor o pod zajmu sredstava EBRD-a (br. 3/00). Ovdje treba naglasiti važnu činjenicu, a to je činjenica da ta kreditna sredstva nikad nisu dana Veletržnici niti doznačavanjem sredstava, niti izvođenjem radova. Ovu tvrdnju je lako dokazati jer za sve izvedene radove na objektima RVB-a imamo dokumentaciju o tome tko ih je izvodio i od kojih sredstava. Ovdje se postavlja pitanje: -Zašto gosp. Krsnik na sjednici NO-a održanoj 24. 09. 2009.g. u svom očitovanju na postavljena dva pitanja pravnika Gorana Nimca u točki 9. i 14. očitovanja, lažno tvrdi da su Društva Agroprodukt i Veletržnica donijeli odluke o dokapitalizaciji da bi podignuli temeljni kapital Veletržnice sa 110.000,00 kn na 5.010.000,00 kuna, i to na način da se u naravi radilo o ulaganju dijela manipulativnog prostora u hladnjači s pripadajućim parking prostorom i dr. pratećom infrastrukturom? Dakle, čista laž, a to dokazujemo uvidom u poslovne knjige iz kojih je vidljivo da su navedeni radovi rađeni isključivo iz sredstava HBOR-a po posebnom kreditu, a ne po kreditu EBRD-a, kao i sa činjenicom da je 2.10.2001.g. na Glavnoj Skupštini Agroprodukta d.d. pod točkom 9. donijeta Odluka o povećanju temeljnog kapitala ulogom u stvarima (nekretninama) privatnim izdanjem dionica, odnosno prihvaćen je Ugovor o ustupanju nekretnina Agroprodukta društvu Veletržnici Benkovac, s kojim je povećan njezin temeljni kapital na iznos od 5.010.000,00 kn. Oba ta sumnjiva kredita (EBRD i CEI) RVB vodi u svojim poslovnim knjigama, kao obvezu društva. Isti su sad u fazi ovrhe koju je 22.03. 2007.g. pokrenuo Z. Krsnik. Na prvo ovršno rješenje ovršenik RVB je morao, ali nije uložio žalbu. Sumnjam da se to desilo na način da je Z. Krsnik kao član NO RVB-a nagovorio tadašnjeg direktora Antu Marića da se ne žali i da sakrije od pravnika ovršno rješenje. Dokaz: Očitovanje NO-u Z.Krsnika od 24.09.2009.g., Zapisnik sa konstituirajuće sjednice NO Veletržnice od 30.11.2001.g., Zapisnik Glavne Skupštine Agroprodukta (OU-283/2001), žalba ovršenika - u prilogu Dakle, za izradu projektne dokumentacije i izvođenje neophodnih radova, odobrena su sredstva od EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) i CEU (Srednjeeuropska inicijativa), u iznosu od 1.071.100,00 kuna. Kredit je trebao biti realiziran preko Nacionalne veletržnice Zagreb u ime RH. Pravni prednici, a jednako tako niti RVB nisu nikad dobili ta kreditna sredstva, niti su se plaćali radovi iz tih sredstava, osim što postoji neka projektna tender (natječajna) dokumentacija koja nije vrednija od cca 20.000,00 kn. Sada se sa kamatama za te kredite potražuje 2.331.195,00 kn. Ne treba biti puno pametan i zaključiti da je Zoran Krsnik kao ovlašteni potpisnik u ime RH, nezakonito uskratio kreditna sredstava EBRD-a koja je trebala dobiti Veletržnica Benkovac. Isti je i dan danas na funkciji direktora Nacionalne veletržnice i nažalost član je NO-a RVB-a , za koju funkciju prima mjesečnu naknadu od 1500,00 kn(ranije 2700,00). Istome je (kao i ostalima) tijekom 2009.g. nezakonito isplaćen veći iznos (oko 50.000,00 kn) kao članu NO-a RVB-a iako nije bilo Odluke o visini nagrade za rad NO-a koju donosi Skupština. Naime, ti su "stručnjaci" na čelu sa predsjednikom NO-a Željkom Lončarom sami bez znanja vlasnika (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sa zaostacima na što je Fond reagirao nakon predstavke radnika i tražio da to vrate. Do danas nisu vratili već pripremaju novu Odluku o isplati navodno nekih zaostataka zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je anonimna kaznena prijava ali zahvaljujući političkom utjecaju Ž. Lončara ista je odbačena, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu Lončar podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio. U svrhu inicijalnih sredstava za izradu projektne dokumentacije RH se preko Nacionalne veletržnice Zagreb zadužila kod EBRD-a u iznosu od 33.5000.000,00 DEM, i to za sufinanciranje Programa izgradnje mreža veletržnica u RH. Po mom saznanju niti jedna nije do danas ostvarila svoj primarni cilj. Što je sa tim sredstvima i kako su utrošena ?- sumnjam da Krsnika itko ozbiljno pita i da bilo kome polaže račune. Vjerojatno Krsnik i dalje u ime RH potpisuje ovakve lažne kreditne aranžmane. Kaznenu prijavu glede ove zlouporabe autor ovog teksta je proslijedio USKOK-u, ali vjerojatno ODO RH "neće da dira" u te malverzacije radi mogućeg narušavanja ugleda RH kod ove europske banke. Postoji vjerojatnost da je USKOK "spustio" prijavu ŽDO Zadar, za kojeg se zna da je još pod jakim političkim utjecajem, kao i PU Zadarska koja je puna kvazi inspektora i načelnika koji se aktivno bave politikom i redovno se kandidiraju na lokalnim izborima. Za sad se lokalna policija -vrti oko nekih sitnih propusta- tek toliko da odrade pristigle anonimne kaznene prijave koje neriješene kupe prašinu u ladicama, iako je dovoljno da jedan srednje obrazovani kriminalistički inspektor "baci oko" na sačuvanu dokumentaciju u RVB-u i u roku od par sati može da utvrdi da li se radi o nezakonitosti ili pak o nečijem podmetanju, tj.lažnoj prijavi. Naravno da je Krsniku u interesu stečaj RVB-a , kojeg odavno zagovara kako bi prikrio ove zlouporabe i nezakonitosti plasiranja predmetnih kredita. IMENOVANJE DIREKTORA Sve direktore do sada je naravno postavljala (predlagala) lokalna vlast na čelu sa gradonačelnikom Brankom Kutijom, koji su potvrđivani ( imenovani) na Nadzornom odboru. Emil Stolić Za direktora Veletržnice d.d. B. Kutija postavlja Emila Stolića koji je tada bio ujedno i predsjednik N.O. Agroprodukta, dakle, daje mu kompletnu vlast u ovoj tvrtki od samog starta osnivanja Veletržnice. Zašto njemu i tko je Emil Stolić ? Ukratko rečeno radi se o neobrazovanoj i neukoj osobi koja je jedva završila srednju školu, a predstavlja se kao diplomirani pravnik. Zbog sustavne pljačke ove tvrtke protiv tog "stručnjaka" vodi se kazneni postupak pred Županijskim sudom u Zadru zbog zlouporabe položaja i ovlasti i zbog prijevare u službi (IV K-65/06). Što se tiče tog kaznenog postupka isti je beznačajan u odnosu koliko je štete i lopovluka bilo za vrijeme njegovog mandata (smijenjen 2004.g.). Međutim, svim članovima nadzornih odbora je podmetao lažna izviješća i prikazivao stanje kao da je sve u redu, što je naravno dovelo do blokade računa koja traje do danas, a dovelo je i do toga da se nisu više plaćale obveze kako prema bankama tako i prema državnim vjerovnicima (porezna, hrvatske vode i dr.). Stolić nije smijenjen zbog lopovluka niti zbog loših poslovnih poteza već ga je politika (čitaj:Kutija) smijenila zbog zemljišta zvano Sajmište (27 000 m2) koje RVB ima upisano u svom temeljnom kapitalu i u katastru, a isto je još 1998 uzurpirao Grad Benkovac. Inače to zemljište predstavlja veliku investiciju za Grad jer se svakog desetog u mjesecu održavaju tradicionalni sajmeni dani kada iz nekoliko regija (Lika, Dalmatinska zagora, Dalmacija) oko deset tisuća ljudi dođe u Benkovac. Samo na iznajmljivanje prodajnih mjesta Grad na taj dan prihoduje cca 100.000,00 kn. Točno je da Gradu Benkovcu i gradonačelniku Kutiji Sajmište znači puno, međutim, zar ne bi bilo poštenije da Grad i RVB sklope nagodbu o zamjeni nekretnina za tu turističko.poslovnu atrakciju. No, gradonačelnik je isposlovao smjenu direktora Stolića za čijeg je mandata podignuta tužba za Sajmište, a odmah nakon njegove smjene na 2. sjednici NO-a RVB-a traži i naravno donosi se odluka o povlačenju tužbe. Sada Kutija zagovara stečaj kako bi definitivno dobio Sajmište i osigurao kupovinu (90%) vrijednosti tvrtke u dražbenom sudskom postupku osobi N.B. Taj eventualni i budući dražbeni kupac u sudskom postupku bi na taj način izbjegao sve ostale državne vjerovnike i oslobodio se zaposlenih. Ova osoba sa inicijalima je direktor jedne tvrtke iza koje se kriju talijanski poduzetnici, možda i mafija, a koje osobe nije primjereno ovdje navoditi jer još nemam konkretne dokaze koji bi potvrdili ovu moju sumnju. Ante Marić Nakon smjene Stolića, gradonačelnik Kutija postavlja za direktora još jednog svog "stručnjaka" Antu Marića koji također ima srednju stručnu spremu sa završenim tečajem za menadžera, a koji se također lažno predstavlja, odnosno bilježi se i tvrdi da ima VSS. Isti je nastavio raditi po modelu Stolića, a to je: - ne plaćati obveze državnim vjerovnicima i bankama, - nekontrolirano trošiti sredstva na razne donacije, reprezentacije, bonove za mobitel, - uzimati iz blagajne sredstva temeljem fiktivnih računa i lažnih putnih naloge itd,itd. U svezi loših poslovnih poteza najvažnije je spomenuti da su svi krediti otkazani i da su banke (HBOR , HPB i Croatia osiguranje) upisale fiducijalno vlasništvo na svim nekretninama, osim jednog objekta (Strojarnica) i 12.000 m2 zemljišta. Nadalje, naknadu za zaštitu voda (otpadne vode) koju je morala platiti tvrtka Ostrea u iznosu od 327.000,00 kuna, preuzela je naša tvrtka blokadom na računu, iako je iste Ostrea proizvela i po zakonu i ugovoru morala platiti. Što više, isti su kao zakupoprimci dviju poslovnih zgrada ugovorom preuzeli plaćanje te obveze. Mjesečna zarada od najma rashladnih devet komora (kapacitet rashladnog prostora 500 vagona) za mandata Stolića (2001 do 2004) i Marića (2004 do 2010) bila je 500.000,00 do 700.000,00 kn, a punih pet godina plaćala se samo neto plača radnicima i to oko 170.000,00 kn. Struja se mjesečno plaćala 60.000,00 kn. Putni troškovi radnicima, telefon, voda, plin, gorivo,uredski materijal i druge nazovimo nužne sitne obveze su bile cca 70.000,00 kn. Iz gornjeg se može zaključiti da je minimalno mjesečno moralo ostati cca 200.000,00 kn. Godišnje je tvrtka zarađivala od najma komora i prodaje pršuta i pancete, te usluge sušenja, od 5 do 6 milijuna kuna. Ta sredstva bi bila dovoljna za normalno funkcioniranje i vraćanje svih kredita, a ako i ne bi bila dovoljna, kredit HBOR-a se mogao bez problema prolongirati. Međutim, tvrtku je trebalo dovesti na vrijednost 1. kune i prodati je nekom poduzetniku koji će vjerojatno dobro nagraditi sve one koji su mu to omogućili. Ovakvih štetnih i loših poslovnih poteza u tvrtki u nepunih zadnjih deset godina je bilo previše, poglavito u poslovanju sa tvrtkom Ostrea s kojom je RVB imala desetogodišnji nepovoljni ugovor o zakupu, a direktor te tvrtke i sam se danas hvali kako je kupio sve direktore RVB-a, te tvrdi da je u svoj notes pisao bilješke koliko je kome davao za mito. Kad je kriminalistička policija protiv dir. Ante Marića počela vršiti istragu za njegove lažne putne naloge i fiktivne račune od večera koje uglavnom nisu ni bile već su služile samo kao pokriće da iz blagajne može podignuti novac, isti obolijeva od depresije (?) i krajem 2009.g. donosi doznaku s kojom traži sporazumni raskid menadžerskog ugovora iako mu je tek počeo drugi petogodišnji mandat. Za njegovog mandata tvrtka je otišla u minus za 15 milijuna kuna, najviše zbog neplaćenih kamata, dok je istovremeno na tuđim računima držao nenaplaćene milijunske iznose od naših komitenata, bez obračuna kamata. To je trajalo sve do 2009.g. kad sam nazvao šefa iz Porezne uprave Zadar i kazao mu da mora spriječiti gomilanje novca na računima RVB-ovi komitenata jer će netko s tim novcem kupiti tvrtku. Ovaj se opravdano ustrašio i poslao drugi dan svoje djelatnike koji su zaplijenili sve ugovore te su počeli donositi rješenja za preusmjeravanje duga. Na taj način porezna je skinula poreznom obvezniku RVB-u nekoliko milijuna kuna, a i danas tako plijeni sredstva našim dužnicima. Da to nisam napravio danas bi Jadran riba iz Karlobaga (čitaj Lacić- Adria) kupili tvrtku sa njezinim novcem. Neposredno pred lokalne izbore iz "provaljene" kase RVB-a nestaje 120.000,00 kuna, a lokalno stanovništvo sumnjiči B.Kutiju i A.Marića da su lažirali tu provalu radi toga što im je žurno trebao taj novac za kampanju, odnosno za grupu Prljavo kazalište koji za svoj večernji nastup traže točno 120.000,00 kn. U maloj kasi koja je ostala netaknuta bilo je 20.000,00 kn, koji iznos je "provalnik" ostavio. Vjerujem da je namjerno taj iznos ostavljen za podjelu putnih troškova radnicima. Istraga je u tijeku, a interesantna je činjenica da je odmah drugi dan nakon očevida zazidan prozor kroz koji je navodno lopov ušao, iako policija zbog rekonstrukcije događaja, nije to odobrila, niti smije to odobriti. U noći kad je navodno bila pljačka, bila su dva stražara (jedan od tvrtke Ostrea i drugi od RVB-a), te jedan strojar. Odmah sam zaključio da je provala inscenirana. Kad sam pročitao u novinama da za svoj nastup -Prljavci- traže 120.000,00 kn (slučaj Osijek), zaključio sam -to je to !. Dokaz: zahtjev za sporazumni raskid, uvid u poslovne knjige, ostalo u fazi istrage Dražen Lokin Nakon odlaska sa funkcije A.Marića dana 14.12. 2009. g. na 5 sjednici NO imenuje se novi direktor Dražen Lokin. Ovo je prvi direktor u ovoj tvrtki kojeg nije postavio B. Kutija već je to učinio predsjednik NO Željko Lončar na < Bungur je izrazio želju za kupnju tvrtke u paketu pa se pismom namjere obratio NO-u i HFP-u, a koji su temeljem toga i raspisali javni natječaj. Međutim, na taj natječaj se javio samo Bungur ali bez nužne bankovne garancije. Naravno da njegova ponuda zbog toga nije ni razmatrana. Nakon toga isti doslovno naređuje direktoru Lokinu (oba su imali zajednički obrt i kasnije osnovali tvrtku Slad) da u ovršnom postupku maksimalno smanji vrijednost tvrtke kako bi istu kupio u drugom dražbenom krugu za male pare. U tome mu se suprotstavlja pravnik Goran Nimac koji u firmi vodi antikorupcijski program, odnosno nezakonitosti i taj njihov plan prijavljuje Uredu predsjednice Vlade RH. Taj Ured pokreće provjeru pravnikovih navoda i nakon što se uvjerio u istinitost tih navoda pokreče inicijativu za smjenu direktora Lokina. Međutim, par dana prije nego što je direktor smijenjen isti daje izvanredni otkaz pravniku Nimcu kojeg sad neće v.d. direktorica Lidija Perić vrati nazad iako je inspektor rada utvrdio da se nedvojbeno radi o nezakonitom otkazu. Protiv firme i direktora se vodi prekršajni postupak zbog nezakonitosti u dodjeli otkaza a stručnjakinja L. Perić umjesto da vrati pravnika dok sud po njegovoj tužbi ne riješi predmet, ista angažira privatnog odvjetnika izvjesnog Vrkića iz Benkovca koji preuzima sve njegove pravne predmete i masno se naplaćuje. Štoviše ne da mu niti pola plaće koja mu pripada jer prije dodjele otkaza direktor se nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom što je zakonska obveza. Istine radi treba pojasniti da je pravnik SDP-ovac i da je to ključni razlog što ga L.Perić kao HDZ-ovka ne smije vratiti, a kad je netko pita razlog ista odgovara: To je kadrovska politika firme>>. Naravno da direktivu dobiva od Kutije kod kojeg redovno ide po mišljenje, ali po svemu sudeći -neće se dugo ritati-. Ovdje svakako valja iznijeti činjenicu da je samo u jednoj godini dotična gospođa L.Perić kao voditelj komercijale oštetila firmu za milijun kuna jer je davala osušene pršute na temelju lažnih bankovnih garancija prevarantima koji su nakon prijevare ugasili obrte i firme. Pravnik je pored tužbi pokretao i kaznene prijave protiv tih prevaranata, a tijekom postupka i suđenja saznaje da Peričinka nije baš naivno prevarena već se tu radi i o nečem drugom. Kutija, dakle, po mojim predviđanjima ima namjeru osigurati nekom lokalnom tajkunu prodaju tvrtke putem sudske dražbe koja je već počela od strane HBOR-a za kredit od 11,2 milijuna (glavnica 7 milijuna) i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji također dražbom naplaćuje svoj kredit od cca 4 milijuna kuna (glavnica 1,7 milijuna). To će kupiti u drugom ili trećem dražbenom krugu za nekih par milijuna kuna jer po odredbi članka 97. Ovršnog zakonu u trećem krugu nekretnina može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost. Dakle, ove dvije banke kao ovrhovoditelji prodaju svoje fiducije , odnosno sve nekretnine osim Strojarnice, koja jedina sa jednim dijelom zemljišta ulazi u stečajnu masu (vrijednost cca 1,5 milijuna kuna), a iz koje imovine se neće nitko od radnika i od državnih vjerovnika naplatiti, već će stečajni upravitelj u tom postupku, kao što to u praksi biva - platiti neke nužne obveze i ostalo ostaviti sebi za dugogodišnju plaću. Trenutačno tvrtka čeka odluku HFP-a o pristigloj ponudi jedinog ponuđača na nedavno završenom 5. natječaju. Vas u svoje ime i u ime svih zaposlenih posebno molim da: - spriječite stečaj, iz kojeg se, rekli smo, neće nitko naplatiti, - spriječite prodaju nekretnina sudskom dražbom (preko HBOR-a i kredit HZZ-a servisiran preko HPB). Što se tiče ponuđača tvrtke Slad neka se odluči temeljem zakona i procjene osoba koji su mjerodavni odlučivati u tom postupku. Prema mojim saznanjima radi se o ozbiljnom ponuđaču koji uspješno posluje i mogao bi u kratkom roku izvući tvrtku iz krize. Naša tvrtka je potrebna ovoj regiji i rentabilna je samo ako se spriječi pljačka. Zašto se pljačka nije spriječila ? -to treba upitati Fond koji snosi najveću odgovornost jer je bio marioneta lokalne politike i koji je direktorima i Nadzornom odboru tvrtke redovno davao razrješnice za daljnji neuspješan rad , što je sramotno, pogotovo kad se zna da su redovno bili mojim podnescima upozoravani o svim malverzacijama u tvrtki. Ovo mogu dokazati jer o tome imam svu dokumentaciju u svojoj arhivi. Skupština Regionalne veletržnice Benkovac neda razrješnicu nadzornom odboru na čelu s Željkom Lončarom kako isti ne bi izbjegao odgovornost? Skupština Regionalne veletržnice Benkovac neda razrješnicu nadzornom odboru na čelu s Željkom Lončarom za 2010. godinu koji je odgovoran za propast veletržnice, a sve kako isti ne bi izbjegao odgovornost. http://www.voxportal.hr/vijest/propao-jos-jedan-pokusaj-privatizacije-benkovacke-veletrznice/15887.html http://www.zadarskilist.hr/clanci/07042010/shz-organizirane-skupine-prale-novac BIVŠI PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC UZIMAO NOVCE BEZ ODLUKE SKUPŠTINE Ovih dana bivši predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. Željko Lončar daje pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da su ga istraživale nadležne hrvatske institucije te ih preko tih istih medija omalovažava. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoji opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također, isti prijeti prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne može opravdati svoju odgovornost za propast veletržnice. Kao predsjednik nadzornog odbora nezakonito je uzimao novce bez odluke skupštine i to oko 50.000,00 kuna kao nagradu za rad u nadzornom odboru Regionalne veletržnice Benkovac. Lončar je s drugim članovima Nadzornog odbora bez znanja vlasnika veletržnice (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sebi podijeliti. Nakon predstavke radnika Hrvatski fond za privatizaciju je reagirao i tražio od istih da vrate sredstva. Do danas ih nisu vratili već su pripremali novu odluku o isplati navodno nekih zaostataka zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je kaznena prijava protiv Lončara, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu isti podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio. REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. U Zadarskoj županiji mogla bi se povući paralela, kako jedan narkoman uništava ili uništi vlastitu obitelj, tako ovih zadnjih 15. godina hrvatski „političari“ uništavaju Hrvatsku. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Dioničko društvo osnovano je 1998. godine kao Veletržnica Benkovac d. d., da bi se Društvu u rujnu 2003. godine pripojilo Društvo Agroprodukt d. d. te je tako formirana Regionalna veletržnica Benkovac d. d. Ova tvrtka u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ima blokiran račun od ljeta 2004. godine i već šest neuspješno provedenih natječaja za prodaju. Sada je zaposleno 36 radnika, situacija je u kritičnom stanju, poduzeće najvjerojatnije odlazi u stečaj. Organizirane skupine su prale i zgrtale novac preko Veletržnice Benkovac, blefirajući promovirali su vladajuću stranku na lokalnom i državnom nivou. Vodila ih je računica, kao i na drugim „projektima“, tko ima političku moć u svojim rukama tvori i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen, sve pod „zaštitnim kišobranom“ stranačkih dužnosnika. Do sada se nesmetano provode nezakonite radnje. Predsjednik nadzornog odbora Veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a. Nadzorni odbor ove tvrtke najodgovorniji je za poslovanje iste, koja je sada u milijunskim dugovima. Posao je obavljen, a mešetari traže način kako se maknuti i živjeti da nitko ne pita i ne zna gdje je oprani novac navedenog poduzeća, posrnule i opljačkane Veletržnice Benkovac. Državno odvjetništvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nije opravdalo svoju ustavnu funkciju, zbog nezakonitih radnji u Veletržnici Benkovac. PRŠUTANA Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Pršutana u Šopotu kod Benkovca bila je u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac, čiji je projekt pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Ista je imala kapacitet za sušenje 20 000 komada dalmatinskog pršuta i panceta. Prodana je 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna. Predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, koji je nedavno i sam izjavio da se radi o nezakonitoj prodaji pršutane koju je prodao prethodni nadzorni odbor na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Međutim institucije RH koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani na prijave žitelja Benkovca zbog kriminalnih radnji uprava i nadzornih odbora Regionalne veletržnice Benkovac. ZAŠTO SE NE VJERUJE U OPORAVAK REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Ovih dana pojedini hrvatski mediji stvaraju klimu i izvješćuju da nije moguć oporavak Regionalne veletržnice Benkovac. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati sadašnju blokadu veletržnice Benkovac. Nakon što su prema Zakonu o trgovačkim društvima bivši nadzorni odbori najodgovorniji za blokadu veletržnice Benkovac, Vlada RH je nedavno predložila novi nadzorni odbor. Sam sastav novog nadzornog odbora je zanimljiv iz razloga što predloženi članovi nemaju nikakvog stručnog dodira s poljoprivrednom problematikom na području Zadarske županije. Osim navedenog problema s nadzornim odborima postavlja se pitanje zbog čega većinski vlasnik veletržnice dopušta da neznatni - ostali dioničari kontroliraju veletržnicu preko kriminalnih skupina i tako onemogućavaju stručnim osobama da revitaliziraju poljoprivrednu proizvodnju na području Benkovca. Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva te uvjeravaju da je nemoguće da se jave na sljedeći natječaj za prodaju veletržnice zbog utjecaja navedenih kriminalnih skupina od kojih su neki i financirali pojedine stranke čiji su pojedinci bili u nadzornim odborima. Također postavljaju pitanje zašto nije proglašen stečaj i tko je odgovoran za to iako veletržnica već godinama posluje s gubitkom i državi duguje znatna sredstva. Zašto se ne raspisuje novi natječaj za prodaju, zbog čega se i dalje odugovlači, za koga se čuva i dr. Danas, udružene „elite“ u Hrvatskoj koje vladaju same su sebi svrha. Pojedinci bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji najprije su uništili veletržnicu, a sada čekaju da je kupe u bescjenje i zatim preprodaju za desetke puta skuplje. Posljedice se tek vide - Hrvati su izgubili radna mjesta. Nažalost, uglavnom politika „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Danas samo domoljubne – stručne snage mogu revitalizirati poljoprivrednu djelatnost u Zadarskoj županiji. NADZORNI ODBOR SAM SEBI PODIJELIO NOVCE Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Nedavno smijenjeni predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac Željko Lončar, sada zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, dana 7. travnja 2010. godine dao je izjavu Zadarskom listu o nezakonitoj prodaji pršutane koja je bila u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac d.d. koju je po njemu prodao prethodni nadzorni odbor 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Na nedavnom suđenju bivšem direktoru Regionalne veletržnice Benkovac vještakinja financijske struke Majda Korljan utvrdila je da je uvidom u poslovne knjige računovodstvo benkovačke veletržnice isplaćivalo novčane iznose u gotovini za članove Nadzornog odbora, a ne preko žiro računa članova Nadzornog odbora. Na konferenciji za novinare 10. kolovoza 2007. godine bivši predsjednik Županijske organizacije stranke DC-a Joško Morić izjavio je da je Nadzorni odbor na čelu s Željkom Lončarom, bivšim predsjednikom Regionalne veletržnice Benkovac koji je postao predsjednikom 2005. godine, sam sebi odredio naknade i podijelio novce u iznosu 450.000 tisuća kuna (četiri sto pedeset tisuća kuna). Nikome u Hrvatskoj nije jasno što je nadzorni odbor nadzirao. Prema Zakonu o trgovačkim društvima nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Sadašnje brojne afere kao što je slučaj s Regionalnom veletržnicom Benkovac potvrđuju da samo direktori odgovaraju za kaznena djela, a Nadzorni odbori koji su politički postavljeni ostaju nekažnjeni. Više nije tajna da su nekad uspješna poduzeća kao Regionalna veletržnica Benkovac djelovala pod zaštitom kriminalnih skupina i zarađivala monopolističku rentu koja ih je zbog toga činila stalnim pristašama organiziranog kriminala. Te kriminalne aktivnosti umjesto da su na vrijeme uklonjene, postale su isprepletene s politikom i zbog toga ih je teško razlikovati. Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo, protiv korupcije treba se boriti reformom poreznog sustava, kao što je bio slučaj 30-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u koje su zatvorile okorjelog kriminalca Al Caponea zbog utaje poreza jer mu nisu prethodno mogli dokazati razna kaznena djela prohibicije i ubojstava. ODGOVORNOST BIVŠEG NADZORNOG ODBORA ZA UNIŠTENJE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Ovih dana bivši predsjednici Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. daju pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da ih istražuju nadležne hrvatske institucije zbog uništenja veletržnice. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također isti prijete prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne mogu opravdati odgovornost za propast veletržnice. Tako po istom zakonu direktore veletržnice imenuje nadzorni odbor koji je mogao opozvati svoju odluku o imenovanju kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr. Uprava, odnosno direktor po navedenom zakonu mora izvješćivati nadzorni odbor o: poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova; rentabilnosti poslovanja društva, a napose rentabilnosti upotreba vlastitoga kapitala; tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva; poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva. Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvjesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav. Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito. Također prema zakonu nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva. Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati. Dalje, prema zakonu nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Osim prema Zakonu o trgovačkim društvima, bivši nadzorni odbor ne može opravdati odgovornost i prema Kaznenom zakonu RH (članak 300.) za neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela. Kaznom će se kazniti odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga. Odgovorna osoba u smislu navedenog zakona je osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 24. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
23.01.2012., ponedjeljak
EUROPSKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST EUROPSKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA Sada je stanje u hrvatskoj poljoprivredi u teškom položaju, od 3187 ha poljoprivrednog zemljišta koristi se svega 1300 ha (2009.), a od toga zasijane oranice i vrtovi zauzimaju 863 tisuće ha. Prije agresije na Republiku Hrvatsku (1988.) korišteno je 2038 ha od čega su zasijane oranice i vrtovi bili površine 1484 ha. Natapa se svega 11 tisuća ha (2003.) unatoč bogatstvu Hrvatske raspoloživim obnovljivim vodama - 105,5 km3 (1998.). U razdoblju 2005. do 2009. godine uvoz poljoprivrednih proizvoda bio je oko 3,5 puta (u prosjeku) veći od izvoza, unatoč velikim površinama na raspolaganju za povećanje poljoprivredne proizvodnje. Hrvatska puno očekuje od ulaska u EU po pitanju poljoprivredne proizvodnje. Europska poljoprivredna politika polazi od toga da se mora osigurati da seljaci zadrže svoj standard života s obzirom na zemlju u kojoj žive. Po tim smjernicama seljak u bogatijoj zemlji dobit će veće poticaje od onih iz siromašnijih zemalja. Naprimjer, u Nizozemskoj je veći životni standard i tamo će ići veći poticaji, a u Hrvatskoj su seljaci siromašni i zato će manje dobivati. Vidljivo je da hrvatski seljak neće moći konkurirati na zajedničkom europskom tržištu ako dobije primjerice četiri puta manje poticaje od nizozemskog seljaka, a uz to postoji i opasnost da stranci pokupuju naše poljoprivredno zemljište. Poljaci su dobili moratorij od 12 godina, a mi od 7 godina s tim da su se naši pregovarači i političari hvalili da su napravili dobar posao s Bruxellesom. Kada navale europski investicijski fondovi s milijardama eura, stimulirani od međunarodnih mešetara, teško da će itko zaustaviti rasprodaju poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. U Zadru, 23. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
20.01.2012., petak
PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 20. SIJEČNJA 2012. GODINE ZADARSKE ELEKTRONSKE NOVINE EZADAR OBJAVILE SU ČLANAK POD NASLOVOM : Talijanska iredenta u ofenzivi Giovanardi bi izvršio kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju Dalmacije http://www.ezadar.hr/clanak/giovanardi-bi-izvrsio-kulturnu-gospodarsku-i-turisticku-invaziju-dalmacije Talijanski ministar za odnose s parlamentom Carlo Giovanardi izjavio je na 52. nacionalnom skupu Dalmatinaca Slobodne općine Zadar u egzilu da će Italija izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju kako bi obnovila talijanstvo. Za okruglim stolom na kojem su sudjelovali iredentisti i neofašisti raspravljalo se o temi "Italija i Dalmacija danas i sutra", a sudjelovao je i saborski zastupnik Furio Radin. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE ZADAR PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 20. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
BROJ U UREDU ZA POTICAJ STOČARSTVA MNOGOSTUKO UVEĆAN?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 19. SIJEČNJA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: U ROPSTVU ZBOG POLITIKE Zadrugari: S našim kozama financiraju se i HDZ i SDSS Gospodarstvo u obrovačkom kraju gotovo je sasvim zamrlo, a Poljoprivredna zadruga “Žegar” osnovana 2006. godine imala je za cilj olakšati rad prije svega stočarima, a u njoj je više od stotinu zadrugara. No, sudeći po pismu javnosti koje je ovih dana uputilo 29 zadrugara, izgleda kao da je zadruga paravan za neke druge poslove. - Više od četiri godine zadrugari nemaju informacije o tome kakvo je poslovanje, Nadzornom odboru je istekao mandat još prije dvije godine... Zadruga ne ostvaruje nikakve prihode iz registrirane djelatnosti, već isključivo iz proračuna Grada Obrovca. A preko zadruge su financirane i predizborne kampanje HDZ-a i SDSS-a - tvrdi Branko Oluić, prvi od 29 potpisnika „otvorenog pisma“ upućenog nekim ministarstvima, ali i Državnom odvjetništvu i policiji. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE OBROVAC BROJ U UREDU ZA POTICAJ STOČARSTVA MNOGOSTUKO UVEĆAN? Tradicionalno na obrovačkom području, zbog dobrih uvjeta, stanovništvo je uzgajalo i stoku. Prije Domovinskog rata na obrovačkom području bilo je preko 100.000 (sto tisuća) ovaca i koza, danas na ovom području je samo neznatan broj ovaca, koza, i goveda, ( broj u uredu za poticaj stočarstva mnogostruko uvećan?). SKUPLJA RAZGRADNJA I SANACIJA NEGO IZGRADNJA – OBROVAC II Ovom prigodom podsjećamo na podatke da je cijena izgradnje cijele bivše Tvornice glinice Obrovac iznosila 3.400.000.000 dinara bivše SFRJ –a ili 192.000.000 američkih dolara po srednjem tečaju za razdoblje 25.08.1975. do 25.08.1978. godine (1dolar = 17,7 dinara). Investiciju su s jednakim udjelima financirale vlade Mađarske, SR Hrvatske i bivšeg DDR-a. Tek usporedbe radi, razgradnja hala i tvorničke opreme te sanacija bazena crvenog mulja i bazena s lužnatim muljem koštat će do kraja preko 1.000.000.000 kuna ili 179.000.000 američkih dolara po srednjem tečaju. Dakle, sanacija tvornice glinice Obrovac prema planu i programu trolista stajat će isto koliko i sam Obrovac kao sinonim za neuspjeh i neodgovornost. Stojimo sa stručnom i odgovornom tvrdnjom da će razgradnja stajati isto koliko i izgradnja. Odgovorni u Vladi i Ministarstvu Republike Hrvatske ne bi smjeli žmiriti na ove tvrdnje već se hitro dati na teren s eminentnim stručnjacima iz područja kemije i tehnologije te zaustaviti jalovo i nepotrebno trošenje sredstava građana na jedan posve promašen i bezvezan plan sanacije. Mi smo to napravili s odgovornim stručnjacima iz područja inžinjerske tehnologije. Vlada Republike Hrvatske i resorno Ministarstvo pod hitno bi trebali raskinuti sve ugovore u kojima se pojavljuje trolist: APO d.o.o. Zagreb, Fond za zaštitu okoliša i tvrtka Sirovina Zadar te pokrenuti inspekcijske izvide na sve projekte u tijeku koje obavlja ovaj trolist. APO d.o.o. iz trolista nije nikakva Agencija za posebni otpad već dioničko društvo s ograničenom odgovornošću za usluge zaštite okoliša. Druga dvojica su ispravno navedena u dnevnim tiskovinama. Jučer smo obišli gradilište sanacije bazena lužine sa skupinom eminentnih stručnjaka te vidjeli skupinu radnika s malom miješalicom za žbuku koja radi nekakav ogradni zid. Nismo se mogli oteti dojmu da će se tako slabašan zid izgrađen iz betonskih blokova pod pritiskom malo jačih oborina i dizanja razine vode u unutrašnjosti sarkofaga potrgati i nezaustavljivo pustiti lužinu s velikom koncentracijom u okoliš, a time u rijeku Zrmanju i Novigradsko more. Krenuti ispravnom tehnologijom iz sadašnje stvarne slike stanja daleko je teže i mnogo skuplje nego da se to učinilo prije dvije godine, a za naredne dvije godine, ako do tada izdrži ogradni zid, bit će enormno skuplje. Nakon obilaska nismo se mogli oteti dojmu neodgovornosti za ekološku štetu koja prijeti opasnošću dovoljne vjerojatnosti da se u bliskoj budućnosti dogodi. Da nitko ne sagledava razmjere prijetnje i ne nadzire plan i projekt sanacije te naročito plan trošenja enormnih društvenih sredstava. Ima li netko u ovoj administrativnoj i društvenoj vlasti tko se smatra nadležnim za bezvezno trošenje sredstava građana? Nastavljanjem radova ovom tehnologijom troškovi buduće sanacije enormno se povećavaju. Je li ikog briga? Bože naš pomozi razbuditi savjest neodgovornih u ovoj nam dragoj domovini Hrvatskoj. OBROVAC - GRAD DUHOVA? Čelnici grada Obrovca u Zadarskoj županiji svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok padu nataliteta u gradu Obrovcu. Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji grada Obrovca gube bitno – smisao, a uljuljani političari grada Obrovca su hedonistički sami sebi svrha. U Obrovcu i dalje opada broj učenika te će tako prvi razred osnovne škole u rujnu 2011. godine pohađati samo osam učenika. Žitelji Obrovca upozoravaju nas da nekoliko hrvatskih obitelji planira odseliti iz Obrovca zbog ponižavanja i gašenja života u gradu Obrovcu te će grad u dogledno vrijeme kako navode biti grad duhova. Posljedica neznanja vlastodržaca u Gradu Obrovca je pad nataliteta i u mjestu Kruševo. Broj stanovnika mjesta Kruševo 1991. godine bio je 1671, a 2001. godine 1078 stanovnika. Dakle, 593 stanovnika je manje što je poražavajuća i zabrinjavajuća činjenica. Ako se ovakav trend i dalje nastavi i osnovna škola u Kruševu će biti zatvorena iz razloga što nema djece koja bi pohađala školu. GRADONAČELNIK OBROVCA Zanešen (opijen) vlašću gradonačelnik grada Obrovca, Ante Župan, nedolično demokratskom ponašanju, ne odgovara na uredan zahtjev za korištenje javne površine Stranke hrvatskog zajedništva - podružnice Gračac radi potpisivanja peticije u Obrovcu za premještanje pogona za preradu plastičnog otpada «Eko Velebit» iz općine Gračac čije su posljedice moguća zagađenja rijeke Zrmanje. Peticija se već nekoliko dana potpisuje u općini Gračac koju je potpisalo više stotina mještana Gračac. Ista će se potpisivati diljem Zadarske županije. Ponašanje gradske vlasti Obrovca podsjeća kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. KAKO JE GRADONAČELNIK OBROVCA POSTAO VLASNIK HOTELA PORTO U ZADRU ČIJA JE VRIJEDNOST U PRETVORBI PROCIJENJENA U IZNOSU 2.671.913,00 DM? Gradonačelnik grada Obrovca je vlasnik 50% hotela Porto d.o.o. u Zadru, a 50% Ivan Perat iz Varaždina. Sjedište poduzeća je u Varaždinu. Navedeni hotel je bio u vlasništvu društvenog građevinskog poduzeća Gortan Zagreb u kojemu su stanovali njegovi radnici. Prije provedbe pretvorbe poduzeća, odnosno prije upisa promjene oblika poduzeća utvrđenog pretvorbom, poduzeće je osnovalo osam dioničkih društava-kćeri. Društva-kćeri upisana su u sudski registar u siječnju 1991. Dionička društva-kćeri upisana u sudski registar u siječnju 1991. godine su sljedeća: Gortan-visokogradnja (iznos osnivačke glavnice 60.100.000,- DM), Gortan-niskogradnja (20.460.000,- DM), Gortan-ing (12.424.000,- DM), Gortan-stolarija (7.801.000,- DM), Gortan-instalacije (5.846.000,- DM), Gortan-trade (4.007.000,- DM), Gortan-završnogradnja (2.829.000,-DM) i Gortan-projekt (633.000,- DM). Ukupno 114.100.000,- DM. 1995. društvo je s temeljnim kapitalom u iznosu 18.100,00 kn osnovalo društvo Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Društvo Gortan-Zadar d.o.o. upisano je u sudski registar trgovačkog suda u Splitu u kolovozu 1995. godine. U sudskom registru je na temelju izmjena izjave o osnivanju od 16. prosinca 1995. upisano povećanje temeljnog kapitala na 316.100,00 kn i povećanje broja članova društva. U pročišćenom tekstu društvenog ugovora o osnivanju društva Gortan-Zadar d.o.o., koji je sastavljen 27. svibnja 1998., navedeni su osnivači - društvo s ulogom 5,8% i četiri fizičke osobe s ulogom 94,2% u temeljnom kapitalu. Nekretnine u Zadru koje su bile u vlasništvu društvenog poduzeća Gortan procijenjene su na dvije lokacije. Poslovni prostor neto građevinske površine 582 m2 koji se nalazio u stambeno-poslovnoj zgradi u ulici A. Hebranga procijenjen je sa zemljištem i priključcima ukupno u iznosu 564.372,- DEM. Sada je na ovoj lokaciji sjedište poduzeća Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Nekretnine u ulici Nikole Jurišića u Zadru procijenjene su u iznosu 2.671.913,- DEM. Sastojale su se od zemljišta označenog kao k.č. broj 7929 k.o. Zadar, površine 19 987 m2 i objekata ukupne neto površine 3 590 m2. Objekti su se odnosili na pogone, radnički hotel i pomoćne objekte. Sada je na navedenoj lokaciji hotel Porto u Zadru čiji su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Pretvorbom društvenih poduzeća vlasnik radničkog hotela u Zadru (sada hotel Porto) prvotno je postalo poduzeće «Perat-consulting d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ivan Perat. Na novo društvo Porto d.o.o., osnovano 2008. godine, je prenesen bivši hotel poduzeća Gortan, sada Porto d.o.o. (103 sobe, restoran, parkiralište i dr.) te su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Funkciju direktora obavlja Ivan Perat. Postavlja se pitanje kako je hotel u Zadru prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća «izdvojen» iz poduzeća Gortan i po kojoj cijeni te kako su vlasnici postali Ivan Perat i sadašnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan. Radovi i usluge nabavljeni su bez provedbe prikupljanja ponuda ili javnog natječaja i bez gradskih odluka? Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u gradu Obrovcu za 2009. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je Ante Župan, gradonačelnik grada Obrovca. Utvrđene su sljedeće nepravilnosti i propusti: 1. Za poslove deratizacije i dezinsekcije, sanaciju objekata, božićno – novogodišnje ukrašavanje grada te poslove uništavanja uginulih životinja lutalica Grad nije donio udluku kojom se određuju komunalne djelatnosti od lokalnog značaja. Prema odredbi članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti djelatnosti od lokalnog značenje koje se smatraju komunalnim djelatnostima. Za obavljanje ovih poslova u ukupnoj vrijednosti 219.146,00 kuna radovi i usluge nabavljeni su bez provedbe prikupljanja ponuda ili javnog natječaja. Prema odredbi članka 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora. Prema istoj odredbi jedinica lokalne samouprave donosi odluku o objavi prikupljanja ponuda ili javnog natječaja i odluku o izboru osobe kojoj će se povjeriti obavljanje komunalnih poslova na temelju ugovora i sklapa ugovor o povjeravanju komunalnih poslova najdulje na vrijeme od četiri godine. 2. Grad nije provodio aktivnosti utvrđene Planom uspostave i razvoja financijskog upravljanja i kontrola, što nije u skladu s odredbom članka 7. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru. Odredbom članka 3. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru je propisano da je za uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i kontrole odgovoran čelnik korisnika proračuna. PLINSKA ELEKTRANA Božidar Kalmeta, 16. 5. 2008. godine nakon što je srušen dimnjak tvornice za preradu glinice u Obrovcu izjavio je da će na tom prostoru od 500 000 m2. ( petsto tisuća četvornih metara ) biti izgrađena termo elektrana na plin. Međutim, isto zemljište prodano je Luki Jeriću, vlasniku hotela President u Splitu, za 8.500. 000 kuna ( osam milijuna i petsto tisuća kuna ). Pitanje je po čijem su diktatu HDZ-ov gradonačelnik Grada Obrovac Ante Župan i tajnik Slobodan Jurjević prodali Luki Jeriću toliku površinu zemlje tako jeftino, kada je vještačenjem utvrđeno kako je realna cijena zemljišta 60. 000. 000 kuna, (šezdeset milijuna kuna). Dakle gradu Obrovcu je napravljena šteta preko 50. 000. 000 kuna ( pedeset milijuna kuna). FASSA Hrvatski narod mora pomoću vlastitog rada, samoinicijative i vlastitih planova, uspješno se ekonomski oporavljati i oslobađati suvremenih eksploatatora – mafije te nedopustiti zastrašivanje od strane istih, koje su im omogućili vlastodršci Zadarske županije. Na psihološkom nivou, u masama građana Zadarske županije stvorili su strah pomoću kojega održavaju poslušnost i pasivnost stanovništva. Iz toga razloga mnogi građani neće da se angažiraju te zatvaraju oči pred problemima. Talijanska tvrtka „Fassa d. o. o. „ iz Spresiana, 2003. godine, kupila je Dalmatinske rudnike Obrovac. Dobivši dozvolu za proizvodnju žbuke, međutim, odustala je od proizvodnje, sada namjerava u selu Kruševu Gradu Obrovac graditi tvornicu cementa i vapna. Kako mještani ovih područja izjavljuju, talijanski investitor na obrovačko poručje došao je zbog kontroliranja hrvatskog teritorija, a ne otvaranja radnih mjesta i zapošljavanja mještana. Talijanski investitori su bili izuzetno velikodušni u prezentiranju tvornice izaslanstvu Zadarske županije, koje je početkom ožujka 2010. godine boravilo u Republici Italiji. Navedeno izaslanstvo pozvali su u goste da uvide na koga mogu računati u svojim planovima spram Zadarske županije, a sve kako bi kontrolirali obrovačko područje (dovoz i skladištenje otpada, pranje novca i dr). Također da preko istih dobiju podršku stanovništva grada Obrovca i da talijanskog investitora predstave u vrhunskom svjetlu. Pomoću kupljenih medija hvale talijanski projekt, te preko neke studije o zaštiti okoliša opravdavaju gradnju, koja im ne može proći kao zagađivaču u Republici Italiji, ali može u RH. Realizaciju talijanskog projekta na obrovačkom području omogućile su pojedine osobe koje su obnašale vlast u Zadarskoj županiji i u Gradu Zadru. Isti su u projekte uključili i osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da zajedno stječu moć i bogatstvo i da lakše talijanski investitori postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadarskoj županiji. Može se reći da postoji neraskidiva spona između politike i kriminalnih skupina u Zadarskoj županiji, čija je žeđ za novcem i moći jača od moralnog kodeksa. Vlast u Zadarskoj županiji nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima, koji će je iskoristi za svoje ciljeve. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Obrovcu, 20. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
19.01.2012., četvrtak
ŠUTNJA IZVRŠNE VLASTI I UPRAVA BRODOGRADILIŠTA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 12. SIJEČNJA 2011. GODINE NOVI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: PROF. DR. SLAVKO KULIĆ O PRIKLJUČENJU EUROPSKOJ UNIJI: Zapad kroz EU pljačka istočnu Europu http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Zapad-kroz-EU-pljacka-istocnu-Europu Bez brodogradnje, gospodarstvo Hrvatske će nestati jer je većina naše nacionalne ekonomije vezana je uz ovu industriju. Onaj tko bude vlasnik preostalog u gospodarstvu, taj će ubuduće određivati i formu života na ovim prostorima, od Ustava, zakona i svega ostalog. Oni koji pokušavaju napraviti okvir moraju znati da se prije radi slika, a tek onda okvir. To što će Hrvatska ostati bez svojih brodogradilišta nije ništa u odnosu na što još čeka ovaj narod kojeg će politička vlast žrtvovati u političke svrhe i »cilj svih ciljeva«, a to je uključenje u Europsku uniju. U tu umjetnu asocijaciju, s ovakvom politikom i ponašanjem državne vlasti, ući ćemo kao objekt, a ne kao subjekt civilizacije. Politička vlast Hrvatske vidi samo i isključivo sebe u birokratskoj strukturi Europe i nimalo ih ne brine od čega će ovaj narod i radnici živjeti. Što će to i tko čuvati interese hrvatskog naroda ako stranci kupe sve što vrijedi?! Ako ništa ne proizvodimo i ne izvozimo, članstvo u takvoj Europi postaje besmisleno. Hrvati na ovaj način neće imati priliku da budu ni podanici, ni najamnici jer strani kapital ima svoju vrijednosnu strukturu koja prati interese kapitala i zato je krajnje vrijeme da pobjegnemo od ove društvene nesreće. ŠUTNJA IZVRŠNE VLASTI I UPRAVA BRODOGRADILIŠTA DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPSTANAK BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE. DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU - CIJENA SPAŠAVANJA - U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina. Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost. Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered. Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja? Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu. Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije. Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica. Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan. RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije. Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla. Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan. S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske. Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima. Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji. Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju. Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme. BRODOGRADNJU, POSLJEDNJI HRVATSKI BREND, PREKRILA TEŠKA MAGLA SVA PAMET U JEDNOM FIKUSU Ovom prilikom odbacujemo sve atribucije vezane uz restrukturiranje hrvatske brodogradnje. Nije nam namjera raspravljati o kralju kroma, robijanju u bivšoj Jugoslaviji. Nema razloga tražiti najbogatijeg Hrvata ili ridikula. Nema smisla nagađati o razgovoru između glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a vezano za poslovnu suradnju Danka Končara, Vinke Cetinski, HDZ-a, Ive Sanadera, Slavena Tintora, Radolovića i drugih igrača ili muljatora u poslovima oko prodaje brodogradilišta, jedini hrvatski preostali brend. Možda bi i imalo smisla kad bismo očekivali pozitivni ishod. Također, nećemo raspravljati o dobrim ili lošim Hrvatima. Nećemo se baviti niti onima koji sišu krv Hrvatskoj niti onima kojima je hrvatska sredstvo za grabež i muljažu. Ne interesira nas jesu li predatori ili milijarderi. Nećemo ni o gospođi Kosor niti o Polančecu, a ni o njegovu nasljedniku Popijaču. Možda bi se o svemu ovome trebali pozabaviti aparati USKOKA i DORHA jer netko je ozbiljno naumio opeljušiti hrvatsku brodogradnju, taj posljednji nacionalni brend, a premijerka RH ne bi smjela nezaštiti je od grabežljivaca. Ovdje ćemo navesti da nije u pitanju samo brod i brodogradnja već je u pitanju pet, šest srednjih, viših i visokih učilišta pomorske struke, nekoliko fakulteta strojarstva i brodogradnje, brodarskog instituta, nekoliko pomorskih prijevozničkih kompanija koje svoje flote moraju obnavljati barem svake desete godine, a što je gotovo petnaestak brodova godišnje. Riječ je i o nekoliko tisuća pomorskih kapetana i strojara prve klase koji su svoja znanja stekli na navedenim učilištima i fakultetima. Pitanje je hoćemo li sav taj sektor nacionalne privrede izgubiti zauvijek. A što je zamjena za taj sektor zemlji koja ima u tom poslu tradiciju stariju od 200 godina, potvrđenu od najvećih svjetskih brodskih kompanija koje su svoje povjerenje izgradnje flote upravo davale hrvatskim brodograditeljima. Strašno zvuči izjava Danka Končara da će se «u Hrvatskoj osmišljavati brod, a štancati u Kini». Ovakvu maglu i glupost može prodati samo HTV-ovu voditelju. Zapanjuje činjenica da se na ovakvu i slične izjave nije očitovalo Ministarstvo pomorstva ni bilo koja navedena institucija srednje, više i visoke pomorske škole ni fakultet strojarstva i brodogradnje. Pa imaju Kinezi i svoje arhitekte i ne trebaju im naši, to su već i dokazali. I sva nevolja privatizacije hrvatske brodogradnje izlazi iz ove izjave. Nedvosmisleno je slijedi i hrvatska premijerka i Vlada jer su stali na ocjeni da davatelj ove izjave ima u sebi više znanja nego sve naše institucije školstva, znanosti i brodograđevne industrije i bit će upravo tako kako je izjavio Danko Končar. Naime, hrvatska vlada je odabrala FIKUS tvrtku imena Jadranska ulaganja d.o.o iz Zagreba čiji je osnivač i vlasnik sin Danka Končara, Nenad Končar. Tvrtka nema nijednog zaposlenika, nema ni tajnika ni stolac, a pameti više nego sva naša pomorska grana. Temeljni kapital te tvrtke je 80.000,00 kuna. Pustimo sada sve što ima otac Nenada Končara i njegova tvrtka. Naša vlada predaje svoje stopostotno vlasništvo u brodogradilištima tvrtki Jadranska ulaganja d.o.o za jednu kunu, a čiji je direktor i vlasnik samo Nenad Končar. Brodograđevna industrija koju hrvatska vlada prenosi tvrtki Nenada Končara vrijedi po iskaz bilanci za 2009. godinu više od 2,5 milijardi kuna. Postavlja se pitanje tko je ovlastio hrvatsku vladu da imovinu poreznih obveznika vrijednu 2,5 milijardi kuna prenese u stopostotno vlasništvo fikus tvrtke koja vrijedi 80.000,00 kuna. Jesmo li mi svi pijani i obijesni i zašto to radimo? Zašto o svemu ovome šute sve navedene institucije društva? Zašto šute zaposlenici i menadžment u tim tvrtkama? Pa radi se o imovini koju su 200 godina njegovali, izgrađivali i razvijali. Ako je hrvatskoj vladi problem 80.000,00 kuna za registraciju tvrtke, mi ćemo im ih doznačiti nepovratno. I predlažemo im da za direktora i prokurista postave ministra mora i pomorstva, gospodina Kalmetu, a za pomoćnika gospodina Popijača. Ovdje napominjemo da ta ista hrvatska vlada sada provodi intenzivne i ubrzane stečajeve nad fikus tvrtkama koje nemaju zaposlenika. Negdje smo pročitali kako tvrtka Jadranska ulaganja d.o.o namjerava u razvoj i unapređenje brodogradnje uložiti 135.000.000,00 eura što jedva iznosi 40% sadašnje temeljne vrijednosti brodogradilišta. Stoga joj zaista neće predstavljati problem naći banku koja će plasirati sredstva. Nismo sigurni u kojem će se roku ovaj iznos realizirati, no sigurni smo da će imovina brodogradilišta biti hipoteka. Dakle, nije problem u brodogradilištima već u odluci Vlade RH kome će ih prepustiti. Sigurni smo da ćemo vrlo brzo saznati sve detalje ove prljave rabote kad počnu prvi otkazi i rasprodaja imovine. Zato nas čudi šutnja hrvatske javnosti. Valjda je to specifično hrvatsko prokletstvo. Šutnja i naknadna pamet. Nadamo se da će barem ugovor o prijenosu vlasništva na tvrtku Jadranska ulaganja d.o.o biti transparentan i javan. Do sada smo razumjeli da tvrtka Jadranska ulaganja d.o.o traži od hrvatske vlade otpis svih dugova i predaju za jednu kunu te godišnju donaciju na razini europske zajednice od 10% vrijednosti bruto proizvoda. Sve ostalo za sada je gusta magla oko zahtjeva hrvatske vlade. Sačuvaj Bože hrvatsku od vedrih, lijepih i nasmijanih premijera. U ime hrvatskog čovjeka koji voli brod i brodogradnju te svako novo porinuće doživljava kao nacionalni praznik pozivamo prethodne generacije zaposlenika i nove učenike i studente, a i premijera u svojstvu kumčeta da prisustvuju porinuću. Pozivamo sindikate navedenih tvrtki da se suprostave muljaži, grabeži i uništenju posljednjeg hrvatskog brenda. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb- Zadar, 19. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
15.01.2012., nedjelja
POLITIČKO «RAZVIJANJE» VJETROELEKTRANA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POLITIČKO «RAZVIJANJE» VJETROELEKTRANA Lokalno stanovništvo Bruške na području Benkovca počelo je sve više prosvjedovati protiv izgrađenih vjetroelektrana na njihovom području. I u općini Stankovci započeo je projekt izgradnje solarne elektrane. Država im je poklonila 64 hektara za samo 8500 eura (tisuću kuna po hektaru), a isti teren općina Stankovci prodaje po pet eura za četvorni metar. Teren koji su platili oko 8500 eura na koncu će prodati za 3,2 milijuna eura, što znači 376 puta veću zaradu. Za gradnju navedene solarne elektrane zainteresirane su dvije tvrtke- Solarna avenija koja ima sjedište u Crljeniku kod Stankovaca i poduzeće Senega koje ima također sjedište u Stankovcima, a čiji je vlasnik zadarski tajkun Zdenko Zrilić. Uz političare koji premalo znaju i žele se dodvoriti stanovnicima (da za njih glasaju) i njihovo "razvijanje" energetskog sektora, želimo izvjestiti hrvatsku javnost da se može očekivati još gore stanje u Hrvatskoj. Vjetroelektrane iste snage kao termoelektrane godišnje proizvedu oko 5 puta manje električne energije nego termoelektrane. Zagovornici vjetroelektrana stoga vole govoriti samo o njihovoj snazi (stoga uopće ne žele govoriti kolika je proizvodnja el. energije) , jer onda ispada da je njihov udio značajniji. Naprimjer, samo termoelektrana Plomin 2 snage oko 200 MW godišnje proizvede toliko električne energije koliko bi proizvelo ukupno vjetroelektrana snage 1000 MW. Proizvodnja električne energije u vjetrenjačama u svijetu je 1,3% , a u solarnim 0,1% proizvodnje električne energije. Da je cijena kWh iz vjetroelektrana u svijetu niža nego iz klasičnih elektrana, njihov udio u proizvodnji el. energije u svijetu bio bi mnogo veći od 1,3%. Ako netko želi proizvoditi električnu energiju iz vjetra, solarnu, geotermalnu, neka je proizvodi i prodaje, ali zbog toga ne treba od stanovništva ubirati novac za subvenciju (u cijeni kWh) takve proizvodnje. Takvo subvencioniranje mogu si priuštiti stanovnici bogatih zemalja, a ne sirotinja u Hrvatskoj koja jedva može plaćati sadašnje prekomjerne cijene energenata. Uz to treba imati druge klasične elektrane za slučaj kada nema vjetra. U svakom slučaju bilo bi pametnije prije gradnje vjetrenjača (i drugih elektrana) smanjiti gubitke u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača. Ti gubitci pojedinih godina (npr. 2003.) veći su od potrošnje električne energije u cijeloj industriji Hrvatske (koja je dobrim dijelom razorena). Projekata s vjetroelektranama je mnogo, zacijelo zbog toga što će na uvozu vjetroelektrana netko dobro zaraditi, pa stoga obmanjuje javnost njihovom velikom snagom (ali ne i proizvedenom el. energijom) i "dostatnošću" za opskrbu stanovnika. Kad bi to bila domaća proizvodnja vjetrenjača, možda bi im se čak moglo dijelom i oprostiti obmanjivanje. Uz to, pričama o obnovljivim izvorima političari dobivaju političke poene (nije to samo kod nas) jer je velika društvena prihvatljivost, ali ne i gospodarstvenost, dodatnih obnovljivih izvora (vjetar, sunce) za proizvodnju električne energije. Političare ne zanimaju nuklearne i termoelektrane, jer se njih stanovništvo boji zbog utjecaja na okoliš. No niti vjetroelektrane (kada se razmatra cijeli tzv. gorivi ciklus) nisu bitno različite. Uz to, kamo s golemim materijalom (po jedinici proizvedene el. energije) prilikom njihove razgradnje? Stoga uz političare koji premalo znaju i žele se dodvoriti stanovnicima (da za njih glasaju) i njihovo "razvijanje" energetskog sektora, može se očekivati još gore stanje u Hrvatskoj. Zacijelo će uz trend razvitka u kojem je uništena industrija i većina drugih djelatnosti, stanovnici Hrvatske moći koristiti jedino obnovljive (dodatne) izvore, toplinu sunca (naročito zimi), a vjetroelektrane kada ne puše vjetar, jer neće imati novca za druge energente. Monopolisti mogu sve naplatiti, zašto da se brinu, pa mogu podići cijene i pljačkati stanovništvo koliko im volja (vjerojatno ovih problema nema mnogo s računima za struju i plin, jer HEP i distributer plina jednostavno isključi one koji ne mogu platiti, a tih je sve više - u 21. stoljeću žive bez električne energije). Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb- Zadar, 15. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
13.01.2012., petak
Lijeva i desna stranka su sredstvo zbog cilja elita
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Lijeva i desna stranka su sredstvo zbog cilja elita Dvije vodeće stranke u Republici Hrvatskoj SDP i HDZ ovih dana natječu se tko će bolje prezentirati ulazak Hrvatske u EU. Kako god se isti natječu Hrvatska je sve više u gospodarskim problemima. Tako navikavajući dvije vodeće stranke, svjetovne elite preko stranaka masama odrede lopticu i pravila za igru, zapravo pravila za iscrpljivanja – po pukom prividu nedostojna čovjeku. Dakle, elite koje jednako preko lijevih i desnih stranaka iscrpljuju narod (a produžene ruke okupatoru – eksploatatoru ne vide da su i same žrtve dok se poigravaju vlastitom zajednicom) preko poreza i raznih nameta samo zbog orgijanja koje im se toliko omililo. Činjenica je, kada god treba, svjetovne elite zbog svojih potreba ujedine lijeve i desne stranke. U Hrvatskoj lijeva i desna stranka su sredstvo zbog cilja elita, svrha kastama staležima i elitama W. Mills kaže da se elite vrte u krugu i prema potrebi samo međusobno zamjenjuju uloge u vlasti. Stranke kada je narod manje osviješćen samo su mamac i podrška elitama koje su uvijek u vrhu po statusu i materijalnim bogatstvima. Za uočiti je u zadnjih 20 godina da se elite brojčano povećavaju i sve raskošnije žive dok se hrvatska država u inozemstvu sve više zadužuje. Utoliko, hrvatske elite su silno angažirane oko rasprodaje preostale nacionalne imovine. Hrvatska jest u Europi, kada bi Hrvatsku i htjeli u EU imala bi status bez imovine što znači robovlasnički. Kada bi se tako dogodilo hrvatske elite s osobnim bogatstvom dobro bi došle u Švicarsku i Ameriku. Zagreb- Zadar, 13. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
11.01.2012., srijeda
PLINSKA ELEKTRANA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 11. SIJEČNJA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: NEKADAŠNJA SPLITSKA PODUZETNICA BRANKA ŠAKIĆ (60) OTKRIVA TKO JE KRIV ZA ‘NJEZINU PROPAST’ Poduzetnica prijavila kriminal, pa osuđena zbog lažnog prijavljivanja Bila sam nekad vrlo uspješna poduzetnica, no danas sam zahvaljujući Luki Jeriću, bivšem vlasniku “Alpe Jadran banke”, i javnoj bilježnici Zoji Puljiz praktički spala na prosjački štap. http://www.slobodnadalmacija.hr/Crna-kronika/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/160763/Default.aspx DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE OBROVAC PLINSKA ELEKTRANA Božidar Kalmeta, 16. 5. 2008. godine nakon što je srušen dimnjak tvornice za preradu glinice u Obrovcu izjavio je da će na tom prostoru od 500 000 m2. ( petsto tisuća četvornih metara ) biti izgrađena termo elektrana na plin. Međutim, isto zemljište prodano je Luki Jeriću, vlasniku hotela President u Splitu, za 8.500. 000 kuna ( osam milijuna i petsto tisuća kuna ). Pitanje je po čijem su diktatu HDZ-ov gradonačelnik Grada Obrovac Ante Župan i tajnik Slobodan Jurjević prodali Luki Jeriću toliku površinu zemlje tako jeftino, kada je vještačenjem utvrđeno kako je realna cijena zemljišta 60. 000. 000 kuna, (šezdeset milijuna kuna). Dakle gradu Obrovcu je napravljena šteta preko 50. 000. 000 kuna ( pedeset milijuna kuna). Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Obrovcu, 11. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
10.01.2012., utorak
Kontinuirano iskorištavanje situacije za poskupljenje energetika
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Kontinuirano iskorištavanje situacije za poskupljenje energetika Stalna poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj su nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nemaju baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijena nafte u svijetu 2008. godine bila je oko 130, a sada je oko 100,50 dolara po barelu. Vlastodršci RH kontinuirano iskorištavaju situaciju u arapskom svijetu za najnovije poskupljenje energetika u RH, a isto pravdaju zbog problema s Iranom. Tako su i ranija poskupljenja pravdali zbog problema u Libiji kada je nafta bila samo 86,20 dolara po barelu. Samo poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj je udar na standard hrvatskog stanovništva i najsiromašnije slojeve Hrvatske. U Zadru, 10. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
06.01.2012., petak
Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE
|
|
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 6. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
05.01.2012., četvrtak
ULASKOM U EU HRVATSKA SE NEĆE OSLOBODITI GOSPODARSKIH PROBLEMA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ULASKOM U EU HRVATSKA SE NEĆE OSLOBODITI GOSPODARSKIH PROBLEMA Prije nego li se odluči o pristupu u EU potrebno je hrvatski narod objektivno i svestrano informirati o strukturi i funkcioniranju institucija EU. Svakim danom slušamo samo hvalospjeve EU kroz medije.Odluka o pristupanju ili nepristupanju EU toliko je sudbonosna za budućnost hrvatskih građana. EU je sada strukturirana kao neoliberalna federalna diktatura koja pogoduje krupnom kapitalu i političko-gospodarskoj eliti. Financijska nestabilnost, nezaposlenost, masovne migracije radne snage brzo poprimaju globalne razmjere, pa nas ne smije iznenaditi revolucija iz baze protiv začahurenog elitizma, kao što se to sada događa na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi. Ni europski gospodarski i politički elitizam,ako se ne demokratizira, ne će biti toga pošteđen. Iluzija je da će se Hrvatska ulaskom u EU osloboditi svojih gospodarskih slabosti. EU ne će rješavati umjesto nas i za nas naše probleme, nego ćemo ih mi i unutar EU morati sami rješavati. Ako i uskoče privremeno kao pomoć, europske financijske institucije kao uslugu će tražiti privatizaciju nacionalnog bogatstva i mjere restrikcije, što će imati katastrofalne posljedice na standard i zaposlenost u Hrvatskoj. Ulaskom u EU, prema njenoj današnjoj strukturi, Hrvatska bi uskoro postala dijelom europske periferije, jedna od onih „rubnih zemalja“, izložena na milost i nemilost velikih zapadnoeuropskih korporacija. Nakon dugo vremena hrvatski se narod teško izborio za svoju državnu samostalnost, plativši krvav danak u mrtvima i ranjenima, kao žrtva etnocida i kulturocida agresivnog susjeda. Zar smo voljni sve to zaboraviti i odmah sve to poništiti? Zar nas te naše žrtve ne obvezuju da ih poštujemo i da čuvamo ono za što su oni dali život ili zdravlje? Ne zagovaramo izolaciju Hrvatske. Hrvatska je bila i ostala dio kulturalne i duhovne Europe, što je, među ostalim, posvjedočio i nedavni veličanstveni doček pape Benedikta XVI. u Hrvatskoj, kao i njegova poruka hrvatskome narodu . Europa nije isto što i EU. Hrvatska će ostati otvorena prema pristupu i institucionaliziranoj zajednici Europe ako bi ta zajednica bila udruženje država koje čuvaju svoj nacionalni identitet, a ne ukidanje tih država i gubitak njihova identiteta. Hrvatska ostaje i dalje privržena viziji Europe otvorene prema pluralizmu vrijednosti, ali one Europe koja njeguje i učvršćuje svoj temeljni kršćansko-humanistički duhovni humus, koja ne prešućuje u svom ustavu svemogućega Boga. Jedino duhovne vrijednosti mogu stvoriti i održati duboko zajedništvo među europskim narodima. U Zadru, 5. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
04.01.2012., srijeda
UDVOSTRUČAVANJE DUGA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST UDVOSTRUČAVANJE DUGA Današnji Jutarnji list prenio je izjavu ministra Komadine da će se dio duga prezadužene tvrke Autocesta Rijeka –Zagreb (ARZ) od 1,3 milijarde eura pretvoriti u javni dug na teret poreznih obveznika. Iste stavke duga već su u javnom dugu RH te je sadašnje prebacivanje duga od 1,3 milijarde eura u javni dug udvostručavanje duga. Ministar Komadina sada ima uvid u dokumentaciju onih koji su doveli do prezaduženosti te istu treba dostaviti nadležnim institucijama da se onima koji su doveli do toga oduzme imovina, a ne sada ponovno opterećivati porezne obveznike. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu, pomorstva, prometa i infrastrukture 3. USKOK-u U Zadru, 4. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
03.01.2012., utorak
HRVATIMA ZAMAGLJENA JOŠ JEDNA INVESTICIJA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATIMA ZAMAGLJENA JOŠ JEDNA INVESTICIJA Izgradnja nogostupa na dionici od donjozemuničkog centra do zaseoka Smrdelj u dužini od oko tri tisuće metara, 2009. godine u potpunosti je financirala općina Zemunik Donji u iznosu od oko 1.500.000, 00 kuna, a radove je izvelo poduzeće Ceste Zadarske županije. Navedeni nogostup je također u istom iznosu financirala i Županijska uprava za ceste Zadarske županije. Postavlja se pitanje gdje je zamagljeno 1,5 milijun kuna koje je financirala općina Zemunik Donji i Županijska uprava za ceste Zadarske županije? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 3. siječnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, PODRUŽNICA ZADAR |
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT