STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - SHZ

19.01.2012., četvrtak


ŠUTNJA IZVRŠNE VLASTI I UPRAVA BRODOGRADILIŠTA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


DANA 12. SIJEČNJA 2011. GODINE NOVI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:
PROF. DR. SLAVKO KULIĆ O PRIKLJUČENJU EUROPSKOJ UNIJI: Zapad kroz EU pljačka istočnu Europu
http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Zapad-kroz-EU-pljacka-istocnu-Europu

Bez brodogradnje, gospodarstvo Hrvatske će nestati jer je većina naše nacionalne ekonomije vezana je uz ovu industriju. Onaj tko bude vlasnik preostalog u gospodarstvu, taj će ubuduće određivati i formu života na ovim prostorima, od Ustava, zakona i svega ostalog. Oni koji pokušavaju napraviti okvir moraju znati da se prije radi slika, a tek onda okvir. To što će Hrvatska ostati bez svojih brodogradilišta nije ništa u odnosu na što još čeka ovaj narod kojeg će politička vlast žrtvovati u političke svrhe i »cilj svih ciljeva«, a to je uključenje u Europsku uniju. U tu umjetnu asocijaciju, s ovakvom politikom i ponašanjem državne vlasti, ući ćemo kao objekt, a ne kao subjekt civilizacije. Politička vlast Hrvatske vidi samo i isključivo sebe u birokratskoj strukturi Europe i nimalo ih ne brine od čega će ovaj narod i radnici živjeti. Što će to i tko čuvati interese hrvatskog naroda ako stranci kupe sve što vrijedi?! Ako ništa ne proizvodimo i ne izvozimo, članstvo u takvoj Europi postaje besmisleno. Hrvati na ovaj način neće imati priliku da budu ni podanici, ni najamnici jer strani kapital ima svoju vrijednosnu strukturu koja prati interese kapitala i zato je krajnje vrijeme da pobjegnemo od ove društvene nesreće.

ŠUTNJA IZVRŠNE VLASTI I UPRAVA BRODOGRADILIŠTA

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPSTANAK BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE.

DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU
- CIJENA SPAŠAVANJA -


U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina.

Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost.
Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered.

Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja?

Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu.
Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije.

Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica.

Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan.

RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije.

Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla.

Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan.
S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske.

Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima.
Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji.

Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju.
Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme.


BRODOGRADNJU, POSLJEDNJI HRVATSKI BREND, PREKRILA TEŠKA MAGLA

SVA PAMET U JEDNOM FIKUSU


Ovom prilikom odbacujemo sve atribucije vezane uz restrukturiranje hrvatske brodogradnje.
Nije nam namjera raspravljati o kralju kroma, robijanju u bivšoj Jugoslaviji. Nema razloga tražiti najbogatijeg Hrvata ili ridikula.
Nema smisla nagađati o razgovoru između glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a vezano za poslovnu suradnju Danka Končara, Vinke Cetinski, HDZ-a, Ive Sanadera, Slavena Tintora, Radolovića i drugih igrača ili muljatora u poslovima oko prodaje brodogradilišta, jedini hrvatski preostali brend. Možda bi i imalo smisla kad bismo očekivali pozitivni ishod.

Također, nećemo raspravljati o dobrim ili lošim Hrvatima. Nećemo se baviti niti onima koji sišu krv Hrvatskoj niti onima kojima je hrvatska sredstvo za grabež i muljažu. Ne interesira nas jesu li predatori ili milijarderi. Nećemo ni o gospođi Kosor niti o Polančecu, a ni o njegovu nasljedniku Popijaču.

Možda bi se o svemu ovome trebali pozabaviti aparati USKOKA i DORHA jer netko je ozbiljno naumio opeljušiti hrvatsku brodogradnju, taj posljednji nacionalni brend, a premijerka RH ne bi smjela nezaštiti je od grabežljivaca.

Ovdje ćemo navesti da nije u pitanju samo brod i brodogradnja već je u pitanju pet, šest srednjih, viših i visokih učilišta pomorske struke, nekoliko fakulteta strojarstva i brodogradnje, brodarskog instituta, nekoliko pomorskih prijevozničkih kompanija koje svoje flote moraju obnavljati barem svake desete godine, a što je gotovo petnaestak brodova godišnje. Riječ je i o nekoliko tisuća pomorskih kapetana i strojara prve klase koji su svoja znanja stekli na navedenim učilištima i fakultetima.

Pitanje je hoćemo li sav taj sektor nacionalne privrede izgubiti zauvijek. A što je zamjena za taj sektor zemlji koja ima u tom poslu tradiciju stariju od 200 godina, potvrđenu od najvećih svjetskih brodskih kompanija koje su svoje povjerenje izgradnje flote upravo davale hrvatskim brodograditeljima.

Strašno zvuči izjava Danka Končara da će se «u Hrvatskoj osmišljavati brod, a štancati u Kini». Ovakvu maglu i glupost može prodati samo HTV-ovu voditelju. Zapanjuje činjenica da se na ovakvu i slične izjave nije očitovalo Ministarstvo pomorstva ni bilo koja navedena institucija srednje, više i visoke pomorske škole ni fakultet strojarstva i brodogradnje. Pa imaju Kinezi i svoje arhitekte i ne trebaju im naši, to su već i dokazali.

I sva nevolja privatizacije hrvatske brodogradnje izlazi iz ove izjave. Nedvosmisleno je slijedi i hrvatska premijerka i Vlada jer su stali na ocjeni da davatelj ove izjave ima u sebi više znanja nego sve naše institucije školstva, znanosti i brodograđevne industrije i bit će upravo tako kako je izjavio Danko Končar.

Naime, hrvatska vlada je odabrala FIKUS tvrtku imena Jadranska ulaganja d.o.o iz Zagreba čiji je osnivač i vlasnik sin Danka Končara, Nenad Končar. Tvrtka nema nijednog zaposlenika, nema ni tajnika ni stolac, a pameti više nego sva naša pomorska grana. Temeljni kapital te tvrtke je 80.000,00 kuna. Pustimo sada sve što ima otac Nenada Končara i njegova tvrtka. Naša vlada predaje svoje stopostotno vlasništvo u brodogradilištima tvrtki Jadranska ulaganja d.o.o za jednu kunu, a čiji je direktor i vlasnik samo Nenad Končar.

Brodograđevna industrija koju hrvatska vlada prenosi tvrtki Nenada Končara vrijedi po iskaz bilanci za 2009. godinu više od 2,5 milijardi kuna.
Postavlja se pitanje tko je ovlastio hrvatsku vladu da imovinu poreznih obveznika vrijednu 2,5 milijardi kuna prenese u stopostotno vlasništvo fikus tvrtke koja vrijedi 80.000,00 kuna. Jesmo li mi svi pijani i obijesni i zašto to radimo? Zašto o svemu ovome šute sve navedene institucije društva? Zašto šute zaposlenici i menadžment u tim tvrtkama? Pa radi se o imovini koju su 200 godina njegovali, izgrađivali i razvijali.

Ako je hrvatskoj vladi problem 80.000,00 kuna za registraciju tvrtke, mi ćemo im ih doznačiti nepovratno. I predlažemo im da za direktora i prokurista postave ministra mora i pomorstva, gospodina Kalmetu, a za pomoćnika gospodina Popijača. Ovdje napominjemo da ta ista hrvatska vlada sada provodi intenzivne i ubrzane stečajeve nad fikus tvrtkama koje nemaju zaposlenika.

Negdje smo pročitali kako tvrtka Jadranska ulaganja d.o.o namjerava u razvoj i unapređenje brodogradnje uložiti 135.000.000,00 eura što jedva iznosi 40% sadašnje temeljne vrijednosti brodogradilišta. Stoga joj zaista neće predstavljati problem naći banku koja će plasirati sredstva. Nismo sigurni u kojem će se roku ovaj iznos realizirati, no sigurni smo da će imovina brodogradilišta biti hipoteka.

Dakle, nije problem u brodogradilištima već u odluci Vlade RH kome će ih prepustiti. Sigurni smo da ćemo vrlo brzo saznati sve detalje ove prljave rabote kad počnu prvi otkazi i rasprodaja imovine. Zato nas čudi šutnja hrvatske javnosti. Valjda je to specifično hrvatsko prokletstvo. Šutnja i naknadna pamet.
Nadamo se da će barem ugovor o prijenosu vlasništva na tvrtku Jadranska ulaganja d.o.o biti transparentan i javan. Do sada smo razumjeli da tvrtka Jadranska ulaganja d.o.o traži od hrvatske vlade otpis svih dugova i predaju za jednu kunu te godišnju donaciju na razini europske zajednice od 10% vrijednosti bruto proizvoda. Sve ostalo za sada je gusta magla oko zahtjeva hrvatske vlade. Sačuvaj Bože hrvatsku od vedrih, lijepih i nasmijanih premijera.

U ime hrvatskog čovjeka koji voli brod i brodogradnju te svako novo porinuće doživljava kao nacionalni praznik pozivamo prethodne generacije zaposlenika i nove učenike i studente, a i premijera u svojstvu kumčeta da prisustvuju porinuću. Pozivamo sindikate navedenih tvrtki da se suprostave muljaži, grabeži i uništenju posljednjeg hrvatskog brenda.

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u

Zagreb- Zadar, 19. siječnja 2012. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.