slika: https://www.facebook.com/photo?fbid=643833444592478&set=a.336903001952192



U snu prilazim oronuloj kući u šumi emocija.

Sama sam.

U ruci svijeća koja na nešto sjeća.

Čija je to kuća?

Tko je u njoj živio?

Polako idem, ali sam stala.

Zaustavile su me sjene sumračja koje se tiho spuštaju kao tamni veo na moja ramena.

Stojim.

Gledam.

Svijeća stvara mali krug svjetla.

Mene nema.

Ja sam u toj oronuloj kući.

Ja sam ta zapuštena oronula kuća iz koje daha života nema.

Tko to vani stoji sa svijećom?

Ona koja sam trebala biti, a sad ta stara kuća gleda onu koja nikad neću biti.


napisano: 01.11.2023. u 09:42h iz moje 25. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju

@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka/ - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika

plamen svijeće za naše drage koji više nisu s nama:


slika, moji roditelji dok su bili mladi, slika je iz obiteljskog albuma, slikano mobitelom: Jadranka Varga