Ni ja nisam dobro, moram prestati sanjati i početi živjeti - život.

Ni ja nisam dobro, moram prestati sanjati i početi živjeti - život.

Uvijek primam dobre vibracije, svačije srce stane u moje, jer dobrih ljudi nikad dosta u životu!

Zar nije dosta problema u stvarnom životu, zar i tu ima ljudi koji grizu, nanose zlo, štetu? Naravno da ih ima, osjetila sam ih i na vlastitoj koži, ali uvijek idem s tim da dobrota pobjeđuje na kraju svako zlo bez obzira, uvijek u ljudima nastojim pronaći tu skrivenu mrvicu dobrog. Zašto im potrebno činiti pakost, zlo, zavist, jer život je tako kratak pa ga ne treba tako trovati i trošiti uludo.

„Između istine i laži dug je put
i voljom kročimo kako želimo.
dobri su dobri, a zli su zli,
ništa se tu ne mijenja bez njih.“
(meni nepoznat autor)

Sve ima svoj vijek trajanja, a kolo sreće se okreće: ako si gore, možeš biti dolje, ako si dolje, možeš biti gore. Svakome prema zaslugama i ne zaboravi, „sve se vraća, sve se plaća“

Kad netko pretjera u nekim stvarima, to je čista zloba. Ne znam, čim osjetim zlobu s druge strane, nastojim se maknuti ili objasniti osobi da to nije plodno biti zloban, međutim, to nije uvijek lako. Na žalost, neki tako i žive, u toj zlobi-blatu i ne vide ništa lijepo oko sebe, a toliko je toga lijepog oko nas.

Naravno, ne okrećem drugi obraz, ali osoba kad-tad shvati svu jalovost svoje zlobe. Nisam Bog da učim druge pameti niti mi to pada na pamet, ali znam da kad-tad shvate, ako ne sad, ali ono u nekim trenucima očaja kad ih zgrabe njihovi demoni koje svi imamo, a kad hraniš demona, on dobiva još jaču snagu, opet je stvar u izboru, a izbor nas na kraju određuje.

Svi smo nekada živjeli i bez kompjutera i raznih linkova, ali kad su to već izmislili da se ljudi druže ne vidim razloga kako neki ljudi mogu biti opaki, ajkule, maliciozni?

Zar nije život sam po sebi takav da nas tjera na borbu za preživljavanje, radimo od jutra do mraka, imamo tako malo radosti u životu, zdravlje je krhko kod mnogih ljudi i još stignu biti zlobni - ovo sve pišem, jer ne razumijem takvu psihu koja neke ljude tjera na zlo, jednostavno to ne razumijem, jer Bog nam je dao mozak da mislimo, odaberemo pravi put u životu, dao nam je pamet da lociramo zlo ili dobro, ali kad netko bira zlo, tada s tom osobom nešto ne štima psihički i vrijeme je da potraži stručnu pomoć.

Ne brišite svoje Facebook profile zbog ovakvih o kojima pišem, jer ako se obrišete, nekim osobama ćete pokazati da su u svojim lošim namjerama i – uspjele, a to sigurno nisu!

Ja pišem poeziju, sanjam o poeziji, živim u duši od poezije i njenog mira kojeg mi pruža i umrijet ću jednog dana u svojoj poeziji, a neke stvari se razjašnjavaju same od sebe.

napisano: 20.07.2004. u 7:21h