E H O ... 52
slika: digital art
Jadranka Varga: POKUŠAJ
I ova noć ima svoj krug kojeg će zatvoriti i uputiti mi par čudnih riječi, čudnih za ovu lijepu večer, dok sve nejasnoće polako gube interes za moje razumijevanje, a u dalekim očima Mjesec prosipa svoje srebrne trake i oduzima ljubičastu boju iz moje aure.
Darovao si mi komad srca izlomljenog iz kaleidoskopa sjećanja, ponudio si mi bistru vodu i zvjezdani sjaj, uzeo si mi snijeg koji još uvijek prekriva dubinu duše, a sjećanja kao mrtvi stražari prošlosti još uvijek govore i šapću u ovom sutonu što se tako lagano približava ispod mog malog balkona.
Znaš li da još uvijek ne volim let crne ptice kad mi presiječe jutarnji san, znaš li da još uvijek ne želim bijele cvjetove mladog bagrema prinositi svom srcu. Znaš li?
Razvezao si moju dušu, rastrgao je u tisuću komadića i razbacao po svilenoj tami Svemira da gori i kao oči mačke me podsjeća na stazu traganja gdje više ne idem, jer se tamo kriju tajni svjetovi, tamo spavaju čarobne vile, tamo sjene plešu svoj tamni ples.
Tim stazama šaljem svoje riječi kao izvidnicu da provjeri mogu li se ipak malo okrenuti i stražare vremena, moja sjećanja, zavarati pa utonuti u tu samospoznaju pojačanih nemira koji pulsiraju iz svilene tame Svemira, a tako je i zapisana ova pjesma u prozi, proza u pjesmi, srce na dlanu, dlan na srcu.
Tvoja sjena nestaje iz odraza mojih očiju, tvoj žig je nevidljiv otisak na mojoj duši, tvoj nesklad više ne upotpunjuje moj sklad, nedjeljiva je moja duša, nepoznata za tvoje nove riječi kojima me opet želiš uvući u svoj svijet čarobnih iluzija.
slika: digital art
Ivan Dragičević: POKUŠAVAM OSTATI
Pokušavam voljeti sve tvoje negacije mene,
sve tvoje cvjetove koji tajnu stvaraju u noći,
dok nam mjesec prosipa svoje srebrne trake
i oduzima ljubičastu boju iz moje i tvoje aure.
Pokužavam nagovoriti zvjezde da sjaju i danju,
da rastope one naslage snijega po dubini duše,
dok sjećanja kao mrtvi stražari zaostale prošlosti
još uvijek govore, šapuću, u ovom sutonu negacija.
Dok ti ne želiš let crne ptice nakon jutarnjeg sna,
ja odlazim na krilima ptica svakog proljetnog jutra
i dok ne gledaš bijele cvjetove ocvalog bagrema,
ja nosim u srcu svaku laticu i opojni miris dana.
I po svilenoj tami svemira ja želim hodati noću,
neka okolo gori sve zviježđe rasuto u očima tame,
jer me podsjeća na stazu traganja gdje više ne idem
prema tim stazama šaljem svoje riječi kao izvidnicu.
Neka bude zapisana ova pjesma u prozi proza u pjesmi,
sa srcem na dlanu, sa dlanom na srcu našeg lutanja,
dok tvoja sjena nestaje iz odraza mojih očiju i traženja,
tvoj žig ostaje nevidljiv otisak na mojoj duši postojanja.
I unatoč tome, tvoj nesklad više upotpunjuje moj sklad
i unatoč svemu, tvoj sklad više upotpunjuje moj nesklad,
nedjeljiva je moja duša i nepoznata za tvoje nove riječi
kojima me opet želiš uvući u svoj svijet čarobnih iluzija.
moja pjesma je napisana 24.01.2016. na blogu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/01/1627420370/pokusaj.2.html
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (Sjena duše) i ISBN 978-953-48599-0-2 (Eho poezije)
@Copyright Jadranka Varga & Ivan Dragičević - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
