SLOVA TAME, A DUŠA SVJETLOSNA
slika: digital art
Kompliciranost jednostavnosti nekih riječi ili tek možda nesagledivost sagledavanja pogleda u daljine pa ako te nema, zaplakat ću suzama tuge i zaboravit ću se gledajući neke oči druge sama negdje, a u sebi nigdje... tražeći sna, jer ponekad umiremo puno puta, dok nas život ne oživi.
Odjek u srcu očitava sreću na tvom licu, a kad zavijori duga lijepa plava kosa kao da se vraćam u rane dane života, dok se tuga urezuje u dušu i sastavni je dio one mene koja samo šuti.
slika: digital art
Sjesti u suton, nasmiješiti se voljenoj osobi i - šutjeti zajedno ... tišina zajedništva, prelijevanje se događa u bogatstvu opojnosti i taj osjećaj je onaj poseban dio duše koji zauvijek živi bez obzira kakav je život prema njemu.
Bezbroj puta je ljubav bila tuga i povukla je srce u neke tamne dubine, ali srce je pobijedilo sve, jer u boli i nastaju najljepše pjesme, bol produbljuje dušu iz koje tuga istoči najljepše stihove pa kad se među ljude uvuku neki hladni zidovi, neprozirni njima, a prozirni svima... hladnoća koja vlada više ne može donijeti svjetlost u oči.
napisano: 29.06.2021. u 17:04h iz moje 20. zbirke poezije
"ZAŠTO BIJELI LJILJANI SANJAJU?"
http://www.digitalne-knjige.com/varga20.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-359-538-7
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
