SVJETLO ŠTO SPAVA U NAMA
slika: digital art
Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše i n e znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake Sunca, bez odgovora.
Rekli su mi noćas da obučem pjenu i odšetam do mirnog jezera kroz visoke trave i sunčane zrake.
Rekli su mi, da me nečije oči prate izdaleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi da ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga.
Šutjela sam.
Riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku.
U svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla koji obasja čitavo biće, lice, cijeli Svemir i kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo.
Bez žurbe, obučena u pjenu, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama.
Bila je to ljubav.
napisano: 18.01.2008. u 12:55h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=219225
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
