JOŠ UVIJEK
slika: digital art
Još uvijek tražim onu ljubav
zakopanu u zelenoj travi,
još uvijek gledam u Nebo
kojeg ne vidim,
još uvijek se u trigonometriji misli
zaustavljam sinistralno,
jer ne mogu gledati u bijelo
i dok suze Neba
padaju u zemaljske oceane,
sanjat ću opet bijele snove.
slika: digital art
Koža lica postaje kao kora
besplodna i izbrazdana
od silnih misli
koje se talože u dubini oka,
a u gradu bez ljudi
i bez one ekstaze među sjenama
oduzimam se u plamenu
na dnu pustinje duše
želeći se povezati
sa svojom samoćom duha
koja me obilazi
i nikako ne odlazi.
slika: digital art
Još uvijek je sve osamljeno
i napušteni duhovi lutaju kroz noć,
dok se moja duša počastila
nekim novim starim stihovima
i u suglasju sa težinom sna
ponovo plovi sama
svojim plavim dubinama.
napisano: 13.02.2021. u 17:35h, iz nove neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #