IGRA ZLATNE TIŠINE
slika: digital art
"Ne svjetiljkom, nego srcem treba tražiti ljude, jer samo će pred ljubavlju otvoriti svoja srca." - Peter Rosegger
Tama je kliznula uz moj mali balkon, zalelujala je zavjesa i tama se provukla do svog kuta… sjedi i čeka… mekana je, svilena, tamna od pretamne mene, dok je gledam i razmišljam o igri zlatne tišine.
Netko je danas pisao o tišini, netko je danas pjevao ljubavnu pjesmu, planet je polako prolazio svoju elipsu… mene nije bilo…
Kamo me nosiš, tamna svilena noći, u koji san ćeš me uvesti, snom me zavesti i do kojeg cilja me dovesti?
Moje lice od jutros nije isto, arterije su se suzile, Styks se čini dubok i nemiran, iz komada tamnog neba uzet ću tvoj dio i staviti ga u kosu, a samo sjena u meni pričat će o tom čudnom trenutku kad sam razmišljala o igri zlatne tišine.
Crvena ruža mladosti odavno je zakopana u pijesak vremena, a kad osjetim bol Longinovog koplja, znam da zadrhti Božja duša kao što zadrhti svaki puta kad zemaljska suza klizi u more.
Pred tobom ostajem bez zaštite srca, otvorenih dlanova ispod cijelog Svemira i kad životu ponestane daha, nakon tri dana nebo će mi biti naklonjeno tih dana…
Još uvijek te čekam na oltaru noći da mi zasjaje tvoje predivne plave oči, a Mjesec se polako pretvara u tanki zlatni rub, dok me anđeo sna odnosi u zagrljaj Sna.
napisano: 9.9.2009. i objavljeno 26.10.2010. na portalu Magicus, pjesma je iz moje 4. zbirke PLESAČ NA ŽICI
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/1-800-clanak-na-magicusu-igra-zlatne-tisine
ISBN: ISBN 978-953-7889-53-1
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
napiši nešto, ako želiš: (23) * ispiši * #
