KAD ME NE BUDE VIŠE
slika: digital art
Neka mi je sad toplo,
jer kad me spuste
u crnu zemlju
bit će hladno
i bit će tijelu gadno,
zato neka se ono sada grije
i neka se sada srce smije.
Gledam ove sive magle
rasprostiru koprene svoje
i kao da su me stigle
pa su zaronile u oči moje,
ali meni još nije vrijeme poći
to će biti jedne tamne,
neznane i maglene noći.
Slušam šapat hladne kiše
koja se slijeva niz prozore
i znam, da ne mogu voljeti više,
nego onako kako moje riječi
o ljubavi govore.
Zato, neka mi je sada toplo,
a jednog dana kad me ne bude više
te tamne neznane maglene noći
kiša će padati malo tiše.
napisano: 10.12.2020. u 19:05h, iz 17. zbirke poezije
"BIJELI PUT"
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
