EHO ... 33
slika: digital art
Jadranka Varga Sjena duše "REQUIEM"
i Ivan Dragičević EuM-Evanđelje u molitvama*: U REQUIEMU
pjesme su poslane za "Poetski natječaj za Podlistak Diskursa, časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme"
"...Podlistak Diskursa „Pobratimstvo lica u svemiru“ inspiriran je istoimenom pjesmom Tina Ujevića. Živimo, stvaramo, igramo se i nadahnjujemo ostvarenjima drugih autora. Nismo sami. Gradimo zajedničku kristalnu kocku vedrine. Sljedeći broj časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme „ Diskurs“ posvećen je također Tinu Ujeviću, a izlazi početkom sljedeće godine."
https://issuu.com/.../docs/diskurs_podlistak-vol2-_no1._2020
Pjesme su iz naše zajedničke zbirke "EHO POEZIJE" autori: Jadranka Varga - Sjena duše i Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
REQUIEM – Jadranka Varga
U dubini duše na oltaru noći
provlači se tiha misao
… misao o meni i tebi.
Kad si izvadio
moje malo srce iz svojih očiju
nisi ni znao,
da si tim mesom nahranio
svoju pitomu bjelinu oka,
nisi ni znao, da si u toj krvavoj žetvi
stavio svoju hladnu ruku na vruće čelo
...i otišao.
U travu sam zakopala rastrganu dušu,
ostala nezaštićena
i pred Bogom i pred ljudima
i otišla u zavjetrinu snova,
tamo sam nestala,
zastala sam sa životom,
jer ne mogu gledati u bijelo,
a da ne pomislim
kako me hladni Mjesec zatvara
u svoj magični krug i odnosi u daljine.
Baci daljinama ljubav
koja je bila dio tebe
i zatvori oštrim staklom
ovu pukotinu srca
gdje još uvijek piše tvoje ime,
a kad je te noći
vjetar zaurlao divljim krikom
i dok je mladi ljubavnik
opojnom pjesmom zazivao noćne demone,
u krajnostima podivljalih planeta
kristalno, jasno i nepogrešivo
izronilo je tvoje lice.
Još uvijek improviziram
crtajući u pjeni tvoje lice,
još uvijek sanjarim
gledajući na tamnom nebu zvijezde,
još uvijek očima mačke
gledam na tvoj hladni dom gdje živiš,
ali tebe nema
…ostao si zarobljen
između dva svijeta,
ostao si zaleđen u svojoj duši
koju si tako jeftino prodao
one sluđene noći
na tržnici osjećaja.
I sada, kad noć caruje
i sada, dok se ponoć
tiho dovlači ispod mog balkona
pokušavajući zauzeti svoje mjesto u kutu,
nemir me još uvijek podsjeti,
da ne mogu gledati u bijelo.
U REQUIEMU – Ivan Dragičević
U zrcalu zvjezdanog pogleda
usnula noć ovila tamu oko nas,
omeđeni sjenom dva svijeta
trenutak vječnosti traži spas.
Razigrane misli tkaju note
gubimo se u zavjetrini snova,
dok sa pogledom ugasle tmine
osipa prah jedna zvijezda nova.
U osami noći tihog nemira
gdje se vjetar stišava krikom,
ljubav se opija pjesmom tihom
na kutu blagog nebeskog dodira.
U snovima se budi usnula noć,
zvijezda je sama k’o kula zmaja,
tamni oblak putuje, putovi nas dijele
dani noći sustižu u igri bez kraja.
napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #
