TKO ĆE MI REĆI?
slika: digital art
Mi smo bića bez mira
utopljeni u svom dnu,
svjetlo nam rijetko obavije dušu
i čeznemo za svijetlim likovima
zato jer smo u vlastitoj tami.
U predvorju snova
prolaze rasni konji,
lelujaju bijele zavjese
u stanu bez stanara.
Na svaki način
kršim zakon života
pojavljivanjem na ovom globusu.
Onog dana kad Mjesec
poprimi boju krvi
zaustavit će me čuvar sna
na pragu pustoši
i pokazat će mi tajna vrata
koja vode do bagrema
rascvjetalog u proljeće
na proplanku svjetlosne planine.
Tko će mi reći
što stoji na kraju gnjeva,
na kraju duge?
Moji snovi su
opustošili plameno srce
i ostalo je samo mjesto
za dlanove kojima pokrivam oči,
jer nisu i ne mogu
primiti toliku svjetlost.
Na mekanom jastuku proteklog dana
odmaraju se noćne suze
sa ledenim komadima srca
i otpadaju jedno po jedno
u ponore do dna.
Dno je mekano,
štiti me od prevelike svjetlosti,
umorna sam već od bježanja
i utapanja u mrtvim
vodama praznine,
umorna sam
od besmrtnosti ovog stanja
i stalno spominjem
neznano ime nekog čovjeka
koji diše prvi dah do moga.
Nema pitanja,
umor i dalje traje,
a grudni koš se diže i spušta
u ritmu noćnog otkucaja srca.
napisano 25.07.2005. u 6:57h na iskrica weblogu i 07.12.2011. na portalu Magicus, pjesma je iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=61072
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=57869
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
