E H O ... 32
slika: digital art
Jadranka Varga: U BIJELOJ CRKVI
Moji stihovi ne teku više tako često kao prije, duboko se kriju negdje u metaforama sna čekajući, da se objasne i meni samoj pa da poteku kroz tu moju čudnu poeziju.
Svaku kap života koju skupljam iz sekunde u sekundu može zauzeti tamna sjena i odnijeti je od mene čekajući, da je zaboravim i okrenem se površnosti i odem od svoje duše.
Ponedjeljak, dan za još jedan udisaj kišnog jutra, dan kad neću vjerovati ljudima, dan kad ni podsvijest ne isprepliće te moje čudne stihove i ne šalje ih, da kao tamne ptice prolete na obzorju mog plavog neba.
To je čin stvaranja između mene i duše, to je trenutak kad se plamen svijeće zaigra na povjetarcu, to je trenutak kad moji čudni stihovi čekaju baš onaj pravi trenutak kako bi se objavili na plavom obzorju mog neba.
A negdje daleko, u bijeloj crkvi, jedna duša se moli za moju i noću zaziva sanjare, da se okupe oko moje sjene i stvara ples stihova samo za mene rođenih, samo za mene odabranih.
Ispila sam jutros te čudne konsonante što su se kao mrtva straža dalekih sjećanja nadvili iznad moje duše i neću oplakivati nikoga tko u bijeloj crkvi zaziva moje ime ne znajući, da su sve to hladni trenuci kad nisam uz tebe.
Čekam opet pun Mjesec pa ću odšetati do mrtvog jezera pokopanih stihova koji će se opet jednog jutra objaviti na plavom nebu moje duše i zauzeti svoje mjesto u bijeloj crkvi gdje jedna duša moli samo za mene.
napisano: 21.05.2012. u 07.00h, na portalu Magicus , a pjesma je iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/u-bijeloj-crkvi
slika: digital artist
Ivan Dragičević: ZA TEBE
Danas ne uspjevam doći do riječi,
tvojih riječi od kojih pletem stihove
i krila tvom orlu, da se vine u nebo
zato ću šutjeti samo i ćutiti sreći.
Znaj, da i danas jedna duša moli
i zaziva tvoje sanjare u bijeloj crkvi,
da se okupe i mole oko tvoje sjene
u plesu stihova rođenih samo za tebe.
I neka se tvoj orao vine krilima nebu,
neka donosi mir ovom čudnom svijetu
i neka lutanje stazama nemira prestane,
da zemaljska suza iz oceana ne kane.
Prozirna stvarnost ne vidi se do kraja
u onome što nam je tako vidljivo i jasno
i kad se jednom dotaknu usne pakla i raja,
tebi na radost, za druge da nije kasno.
moja pjesma je iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 (PREDVORJE BIJELE TIŠINE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #