VIDI, DRAGI
slika: digital artist
Vidi, dragi, krilo mi je otpalo
od silne tame istrošenog života,
a kad sam se okrenula za tobom
nestala mi je iz duše ljepota.
Vidi, dragi, ruka mi se zadržala
tamo gdje je posječen znak
i dok planete rotiraju u Svemiru
mene polako obuzima crni mrak.
Vidi, dragi, otišla sam u dubine
gdje se moje misli sa mnom bore,
ali nema više onog vira
samo zle usne tiho romore.
Vidi, dragi, lice sam sakrila
od onog blistavog zrcala
i u sumračje sam otklizala,
da se više ne bih vidjela.
Vidi, dragi, nebo se zacrvenilo
kao onda kad smo se sreli,
u tamnoj noći se zagrlili
i u budućnost nestali.
napisano: 04.10.2020. u 17:50h iz 17. zbirke poezije
"BIJELI PUT"
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
