DISANJE
slika: digital art
sjećam se,
gledala sam diše li mama,
dok je ležala u svom krevetu,
dolazila sam iznad nje
i slušala njeno disanje...
tako jedne noći
disanja nije bilo
i to je bio …
Odlazak...
ostala mi je ta navika,
slušam diše li,
o, da… diše, hvala Bogu,
sutra je novi dan...
a tko će slušati moje disanje,
hoće li netko shvatiti,
da moja duša više nije tu,
hoće li tko osjetiti,
da sam otišla...
tiho u snu?
napisano: 07.03.2018. u 18:48h | pjesma je iz moje 14. zbirke poezije
"RUŽA MOG SRCA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj:
978-953-354-146-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (39) * ispiši * #