OTROVNO PROLJEĆE
slika: digital art
Sve miriše na med
rascvjetalo se drveće u bjelini,
ali otrovno proljeće nosi led
i sve polako umire u tišini.
slika: digital art
Nema zida, nema sna
zvono crkve se ne čuje
iz nekog bunila se budim ja
osjećajući kako se proljeće truje.
Kao tišina koja se prosula po svijetu
ne mogu očajnije pisati, nego sada
i dok se ptica gubi u dalekom letu,
otrovno proljeće planetom vlada.
slika: digital art
Crna zemlja prima nova tijela,
starost se boji i polako se slama,
ovo nije proljeće koje sam željela,
dok cestom idem po suncu sama.
Sve je tako tiho i nečujno,
dok otrovno proljeće danom caruje,
a kad se spusti blaga noć
srce u dubini duše tiho strahuje.
slika: digital art
Koliko dugo će biti tako
očajanje hvata sve duše,
mnogi umiru, ali ne predaju se lako,
iako se sve nade ruše.
slika: digital art
Odlazim sad kroz otrovno proljeće
zauzeta u sebi i sama u tami,
nebo se pokrilo, sunce zasjati neće,
dok se ne pobrinemo za sebe sami.
napisano: 21.03.2020. u 15:15h, pjesma je iz moje 16. neobjavljene zbirke poezije
napiši nešto, ako želiš: (42) * ispiši * #
