E H O ... 33
slika: digital artist
Jadranka Varga: DVIJE RIJEČI
Sa moje kože su izbrisani svi tvoji otisci, svi oni pogledi što su se lijepili za mene kad si me susretao negdje, u prolazu, iznenada i bez veze.
Provukla sam tanku sjenu kroz oči kao koprenu, da ne bih vidjela to plavetnilo što me još uvijek zbunjuje kao u našim prvim danima.
Konvencionalnost nam nikad nije bila jača strana, ali u ovakvim razdobljima je poput mekanog jastuka što probada tkivo i kroz svjetla velegrada odnosi neko vrijeme u nepovrat, ledeni požar se širi oko mene kao aura svaki puta kad mi iz prizemlja zazvone telefoni i najave tvoj dolazak.
Uronjena u hrpu sjećanja prolazim kraj tebe i pucam poput stakla od loše vibracije i reče mi on ove subote: ''volim te najviše na svijetu''.
Sledilo se srce od iznenađenja, jer i ja njega volim, bez obećanja u vječnost, sada, taj dan, tu noć, a kao nepoznata slova iskustvo je napisalo svoju priču i ostavilo te u našem vremenu, u ovom vremenu koje je sada samo moje vrijeme, dok mi netko šapće ''volim te najviše na svijetu'', netko mi odmiče kosu i nježno govori ''volim te''.
Napokon sam doživjela i njegovo ''volim te'', nakon 9 mjeseci od našeg početka rodilo se, oživjelo i zarotiralo moju genetsku šifru, izmislilo me kao novu osobu i to ''volim te'' odvuklo me od tebe poput sante leda koju odgurnemo i pustimo je prema beskraju.
Globus se i dalje vrti oko sebe, a mene je njegovo ''volim te'' obasjalo kao sunce Afriku ... da - volim te!
napisano 03.05.2005. u 7:22h | na portalu iskrica weblog, pjesma je iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=52460&order=desc
i 01.03.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/afrika-2
slika: digital artist
Ivan Dragičević: DVA SRCA
Lijepi pogledi opet se lijepe
na plavetnilu mekanog jastuka
ledeni požar širi se i gasi,
riječ “volim te” svaki put srce spasi.
Kad uroniš u hrpu sjećanja
u prolazu, ako bude srce takla,
na riječi “volim te najviše…”
želja može puknut poput stakla.
Sledi se srce naše kad čuje,
da i njega drugo srce voli,
oba vole se taj dan i tu noć,
zagrljeni u vječnost, žele poć’.
Trenutak je narisao svoju priču
i ostavio trag u kratkom vremenu,
šapat “volim te najviše na svijetu”
iz temelja mijenja zelenu planetu.
Netko sad dira kosu i nježno zbori
“volim te” i opet srcu nježno govori,
to “volim te” odvlači srce od sebe
otapajući u njemu sve hladne poglede
Neka pogled prema beskraju luta,
dok globus se i dalje vrti oko sebe,
od svega onog što dva srce vole
sunce je ono žarko što grije oboje.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #
