JOŠ UVIJEK
slika: digital art
još uvijek obilazim malu kućicu u Trnju, provezem se mojim uskim ulicama, pogledam je, uvučena je od ceste i ne vidi se kao što se ni ja nisam vidjela dugi niz godina pa ni sada
još uvijek obilazim te neke adrese mog života, prođem Utrinama, pogledam prozor gdje se nekad živjelo i disalo, prozor sa kojeg sam 7 godina gledala kao ptica iz zlatne krletke: neslobodna, sama, bogata i tužna
proći ću još po jednoj ulici i pogledati moj mali balkon koji više nije moj, to je sad balkon gdje stoji neka druga žena i udiše miris lipa koje su me toliko opijale, da su me zaluđivale svojim mirisom
pitam se, opija li i nju taj miris lipa i ovog lipnja, pitam se vidi li i ona moj mjesec sa mog balkona kako raskošno baca ono svoje svjetlo i raspaljuje maštu?
slika: digital art
proći ću jednom i po toj ulici, toj mojoj zadnjoj životnoj adresi gdje sam ostavila srce....
sada neke druge ulice pamte moje korake, sada neki drugi javori uvlače svoje grane u mene kao što su to nekad činile srebrne breze, sada isti mjesec obasjava jedan drugačiji prozor bez balkona i žali kao što moje tužno srce još uvijek ne može srasti s ovim mjestom i pokopaj mi ga tamo gdje je najviše voljelo
rečenica koja zadire u velove ispod nečega, rečenica koja prolazi ispod radara života i spaja se sa nevidljivim, dok se odsutnost ne ispuni u prisutnost
napisano: 14.06.2019. u 17:11h
slika: digital art
napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #
