TKO JOŠ VJERUJE LJUDIMA?
slika: digital art
U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove, a u mom gradu se žuti disk raskošno objavio i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se raskoš pokušava uvući između mojih trepavica, prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča.
Tko još vjeruje ljudima?
Jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka, zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek naklonjeno ovih dana i sa nagnućem mi daje do znanja svoj pozitivan predznak, iako pogled nepovjerljivo luta.
Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki puta iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove pa kroz davno najavljene uspomene pokušavam živjeti sada kao što sam i do sada pokušavala.
Noćas je Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih priča žuti disk je raskošniji ovih dana, nego inače, čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.
napisano 06.12.2004. u 9:18h | na portalu iskrica-weblog, a iz moje 1. samostalne zbirke poezije "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=38935
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
