GODINE
slika: digital art
Tijelo je sporije, misli su brze, svježe, bistre, očima treba pomagalo za čitanje nekog računa ili neke pjesme iz mojih knjiga.
Sve se to polako događa, neosjetno dolaze godine i prolaze kraj mene, čuda se događaju drugima, ja sam ih već prošla i pomalo zaboravila.
Prepuštenost samotnim mislima uhvati pred san kad se pripremam za neki novi sjajni dan obojen bojama mojim i orošen kapima kišnim.
Zanemarenost osjetim tek pred buđenje kad me prihvati novo jutro pa hitro skočim iz kreveta uzimajući prvu svjetlost dana koja se probija kroz prozor i zataknem ga u kosu noseći ga tako cijeli dan, dok ne dođe moj krilati prijatelj San.
Ne znam što bih pisala o starosti kad je ne osjećam, ne znam zašto bih se osjećala osamljenom, kad to nisam, ne znam što bih rekla o zanemarenosti, kad sam okupirana članovima moje male obitelji, Davor i Maša, to je stvarnost naša i nikad mi nije bilo ljepše, nego sada kad sam konačno - slobodna.
napisano: 25.10.2018. u 10:54h iz 14. neobjavljene zbirke RUŽA MOG SRCA
slika: digital art
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
