TRENUTAK NESTAJANJA
slika: digital artist
Preduboka je ta suza za moje misli što se roje iza mirnog čela, predaleko je ta riječ koja sazrijeva u tišini pripremajući se za objavu u dubini podsvijesti.
Hodala sam iza tvojih tragova, bez umora i bez onog čudnog hlada u duši, a ti si nestao kao varljiva mjesečina, moj trag se izgubio u plavetnilu tvojih očiju, dok je vjetar zamrsio moje skladne misli bez suze, bez glasa.
Iz tog stravičnog zagrljaja nijeme mene i nijemosti trenutka nema gladi pa ni lahor ne plovi mekanim lišćem srebrnih breza iza moje zgrade.
Pusti me, da odmirujem te minute nijemosti, pusti me da se ne probudim u toj stravi bezličnog zagrljaja preduboke suze, a za jedan trenutak kad se kristali orose na tvom dlanu, iz medenog Sunca zalit će me razigrana svjetlost i pokriti vrhove dubokih misli premalih, da opišem trenutak nestajanja.
Sve stoji, a valovi dalekih oceana podsvijesti ljeskaju se i spašavaju mi dušu, u mislima rotira spoznaja, ono što dugo stoji, ono što je živo samo po sebi, ono što me uvijek zatekne nespremnu – smjer prema ljubavi, smjer prema duši, putokaz prema skrovitoj stazi obrasloj mahovinom koja vodi na sjever i konačno spušta taj mir na moj trenutak nestajanja.
napisano: 24.7.2010. u 17.30h na portalu Magicus, iz 4. zbirke poezije
"PLESAČ NA ŽICI"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47676
TRENUTAK NESTAJANJA – ovdje na blogu
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
ZNAŠ LI?
slika: digital art
Utapa mi se glas u tvoj,
roni ti pogled mojim zelenilom,
svi znaju tajne šifre moga srca
i ritmove koji otvaraju vrata
paralelnih svjetova između nas dvoje.
U nemirnim grudima raste toplina,
tu je izvor čežnje nezemaljske.
Mogu li biti na dva mjesta istodobno
i da pri tom ne izgubim srce,
a ostanem svoja?
U duši se izrodio nemir
iza vrata tame
gdje su zvijezde bile jedini putokaz
za prolaz u spoznaju tvog srca.
Imam dušu ptice
koja drhti na tvom dlanu
i otvara ti se polako,
svevremenski i delikatno.
Znaš li, da opet između trepavica
odlijeću neki snovi u daljine
i spajaju se između dva horizonta
sa jutarnjom hladnoćom?
Znaš li, da su otvorena jedna vrata
prema bistrom izvoru
gdje se nastanio nemir
i spojio me sa tobom,
onako... nenametljivo,
a nemirno.
Znaš li?
napisano 04.06.2005. u 17:22h na portalu iskrica-weblog, a iz moje 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=55878
22.9.2009. na blogu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2009/09/1626740328/znas-li.2.html?page=blog&id=1626740328&subpage=1&subdomain=shadowofsoul
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4; Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
RUŽA MOG SRCA
slika: digital art
Na dlanu stoji
ruža mog srca
i ekliptično se otvara
zatvarajući moj svijet
posebnih dimenzija
snova i stvarnosti.
Znam takve momente
kada tuga dođe
pa sjedne preko puta mene
i gleda me u oči,
a ja ne znam hoću li moći
njen duboki pogled izbjeći
i činim se beskorisna sebi,
ako me nema u Tebi,
Gospodine moj,
u Tvom srcu gdje ruža spava.
slika: digital art
I čini mi se, pobunit ću se
protiv života i Neba,
jer opet sam u sebi zavezana
za neki kup sjećanja.
Nismo li svi u sebi sami,
nismo li svi u sebi iznevjereni,
nismo li svi u sebi
sebe preklinjali i zaboravljali,
nismo li se svi osjećali izdano,
prevareno, osamljeno, teško, bolno,
ranjeno ranama koje smo si sami zadavali?
Onda smo ih liječili ljekovitim riječima
koje su dolazile od tebe, moj Isuse,
i tijelo smo polagali,
da se odmori od tog čudnog hlada
koji zastruji kad dođu takvih sati
kao ovi u Getsemanskom vrtu.
slika: digital art
Nema li svaka duša
neki svoj Getsemanski vrt
gdje ulazi češće,
nego je svjesna toga,
nije li sve to
samo teška prolazna noć
koja ostavlja one rane u duši
koje nikada zid boli ne sruši?
Eto, tako se ja osjećam večeras,
jer ovo je čudna noć,
tajna Posljednje večere i Getsemanski vrt,
ta promišljanja, dvojbe
i ulaženje u tajne prostore duše,
dok tišina lebdi na usnama.
slika: digital art
A kad padne noć,
obučem svoju sjenu
koja uvijek ide iza mene
i zajedno se stopimo
u tom beskrajnom tamnom eteru,
zagrlimo se i nestajemo
do sljedećeg susreta
sa Tobom, moj Gospodine,
ružo srca moga.
napisano: 28.02.2018. u 12:40h, iz neobjavljene 14. zbirke poezije
"RUŽA MOG SRCA"
koja se još piše
Pjesma je objavljena u Zborniku "VEČER POEZIJE SRCE ISUSA I MARIJE" na 66. stranici
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
RECI MI
slika: digital art
Bio je to plač pustinjaka u tami, o pjesmo moja, kojom bojom da te sad napišem, kojim riječima da te opišem i kome da te pošaljem?
Gdje mi je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tišini noći, gdje su mi bile misli, dok sam na oltaru tamne zore palila svijeću života?
Ima li me ispod punog Mjeseca gdje sam saznala tajnu života, otkud sam došla i zastala ispod ovih zvijezda što se nebrojeno puta igraju tuđim sudbinama?
Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena, opet u ogledalu gledam kako su moje sjene zagrljene, zaigrane i skladne, opet me zaziva starica iz tame čudeći se toj čudnoj knjizi mog života.
Sa nebeskog baršuna zvijezde gledaju očima mačke, a srce postavlja pitanja, postavlja tražene odgovore, sjeća se budućih osamljenih gradova, praznih trgova ptica gdje više nema nikoga.
Kako sam još živa iznutra, kako Svemir otkucava moj davni nemir, kako zlatna duša objavljuje svoju želju, ah, pjesmo moja, kojom bojom da te sad pišem i kojim riječima te opišem?
Na ovom globusu starijem od mog postojanja gori još uvijek to mjesto gdje stojim, pa mi reci, pjesmo moja, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti?
Ne znam... ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo srce bačeno u tišinu noći.
napisano 4.4.2010., iz moje 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/04/1627355572/reci-mi.2.html
12.10.2011. objavljeno na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/reci-mi-pjesmo-moja
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4; Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
PUT ... već 14 godina i dalje
slika: digital artist
prisjetim se tih dana
i uronim opet
u bezdan prošlosti
pa krenem onim putom,
ali s ovim srcem sada...
čudni su to putovi
napisano: 26.01.2011. 09:03h, a iz 13. zbirke "ZAČARANA STVARNOST"
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan ISBN-13: 978-1986004176; ISBN-10: 1986004171 Your book has been assigned a CreateSpace ISBN. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
15.8.2004. u 15h počeo je naš put, Davorov i moj životni put koji traje već 14 godina
spojila nas je Majka Božja, na dan Velike Gospe smo krenuli i trajemo, hvala Bogu, danas i dalje
15.8.2018., završili smo 14 godina, danas je prvi dan 15.-te godine zajedničkog života ... bilo je lijepo, došli smo oko 11.30h, prošetali našom stazom kojom smo prvi puta išli i - eto, 2 sličice od jučer:
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
ŠAPAT ANĐELA
(slika: digital artist: IMAGINATIO SENSI-the name is on the picture)
Slušala sam šapat anđela,
dok se noć povijala kao magla
pa iz korijena promijenila sjeverno nebo.
Slušala sam šapat Ponoći,
dok je uz mene tiho ležala
i očarano opisivala onaj put
kojim ću jednog dana poletjeti Kući.
Slušala sam,
a osjećala nisam,
jer još nije vrijeme za moj put,
još uvijek sam zagledana
u plavo nebo tvog oka,
još uvijek ne znam
što je teže od crne zemlje
koja će se saviti
oko moga tijela jednog dana
i još uvijek sa zanosom slušam....
.....šapat anđela.
napisano: napisano: 27.9.2014. u 18.05h, na stranici 47, a iz 6. zbirke "DUŠA ANĐELA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga6
ŠAPAT ANĐELA-blog
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu; Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1; Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
JOŠ UVIJEK
slika: digital art
Još su moje misli
na oltaru tuge,
još sam u sebi zatvorila Dušu
i ne pričam o njoj nikome.
U sjeni koja me slijedi
rastočio se svijet,
odnio je misli,
da se pogađaju sa Svemirom
i odnesu me u ovoj noći
što se kao pritajen ljubavnik
uvlači u snove
zaboravljajući prolaz
do Svijeta sjena.
Kao da me tu nema,
kao da sam prolaznik
sama u sebi,
kao da sam tamo
gdje ne želim biti,
a tijelo samô dopušta taj prizor
nijemosti tišine.
napisano 24.3.2014. u 12.30h, iz 6. zbirke "DUŠA ANĐELA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga6
JOŠ UVIJEK-blog.hr
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu; Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1; Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
PRIVLAČENJE
slika: digital art
nešto tako zatvoreno
jako me otvoreno
privuklo i zaustavilo
pa sam zastala čitajući
nevidljive bridove stvarnosti
napisano 27.08.2018. u 11:18h, a iz 14. zbirke "RUŽA MOG SRCA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-146-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #