RUŽA MOG SRCA
slika: digital art
Na dlanu stoji
ruža mog srca
i ekliptično se otvara
zatvarajući moj svijet
posebnih dimenzija
snova i stvarnosti.
Znam takve momente
kada tuga dođe
pa sjedne preko puta mene
i gleda me u oči,
a ja ne znam hoću li moći
njen duboki pogled izbjeći
i činim se beskorisna sebi,
ako me nema u Tebi,
Gospodine moj,
u Tvom srcu gdje ruža spava.
slika: digital art
I čini mi se, pobunit ću se
protiv života i Neba,
jer opet sam u sebi zavezana
za neki kup sjećanja.
Nismo li svi u sebi sami,
nismo li svi u sebi iznevjereni,
nismo li svi u sebi
sebe preklinjali i zaboravljali,
nismo li se svi osjećali izdano,
prevareno, osamljeno, teško, bolno,
ranjeno ranama koje smo si sami zadavali?
Onda smo ih liječili ljekovitim riječima
koje su dolazile od tebe, moj Isuse,
i tijelo smo polagali,
da se odmori od tog čudnog hlada
koji zastruji kad dođu takvih sati
kao ovi u Getsemanskom vrtu.
slika: digital art
Nema li svaka duša
neki svoj Getsemanski vrt
gdje ulazi češće,
nego je svjesna toga,
nije li sve to
samo teška prolazna noć
koja ostavlja one rane u duši
koje nikada zid boli ne sruši?
Eto, tako se ja osjećam večeras,
jer ovo je čudna noć,
tajna Posljednje večere i Getsemanski vrt,
ta promišljanja, dvojbe
i ulaženje u tajne prostore duše,
dok tišina lebdi na usnama.
slika: digital art
A kad padne noć,
obučem svoju sjenu
koja uvijek ide iza mene
i zajedno se stopimo
u tom beskrajnom tamnom eteru,
zagrlimo se i nestajemo
do sljedećeg susreta
sa Tobom, moj Gospodine,
ružo srca moga.
napisano: 28.02.2018. u 12:40h, iz neobjavljene 14. zbirke poezije
"RUŽA MOG SRCA"
koja se još piše
Pjesma je objavljena u Zborniku "VEČER POEZIJE SRCE ISUSA I MARIJE" na 66. stranici
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
