SJEĆANJA
slika: digital art
kao stražari vremena,
sjećanja stoje na ulazu u sadašnjost
i podsjećaju na mnoga vrata
kroz koja smo prošli,
a ja sam samo slušala
šum krila albatrosa u daljini
napisano: 15.09.2009. 10:45h | na portalu Magicus, pjesma je iz moje 13. zbirke poezije
"ZAČARANA STVARNOST"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/zasto-je-uvijek-sve-samo-sjecanje
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis pod brojem ISBN-13: 978-1986004176 ISBN-10: 1986004171 Your book has been assigned a CreateSpace ISBN. . Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
shadow-of-soul, 20.05.2018. 11:00 ''Memorija je jedan način susreta.'' - K. Gibran
Sretna, 20.05.2018. 11:16 Najgore je kada zelis neke stvari zaboravit ali ti se ko u inat svakodnevno motaju po glavi...
Dinaja, 20.05.2018. 11:45 da, sjećanja, ti mostovi pod kojima se budimo...i onda sretni bdijemo na vratima vremena... tisućljećima... :)
shadow-of-soul, 20.05.2018. 12:09 sinoć sam na Cinestaru gledala film "Koliba" (autor knjige: William P. Young), htjela sam pročitati knjigu, ali sam znala da će snimiti film po njoj i jesu
"film o dvosmjernoj ulici praštanja- nije za skrupulozne. Mack Phillips (Sam Worthington) sretno je oženjen otac troje djece čiji je gotovo idiličan život nepovratno promijenjen nakon što je serijski ubojica oteo i ubio njegovu najmlađu kćer Missy (Amélie Eve).
Mack pada u depresiju koja utječe na cijelu njegovu obitelji, ali i na njegov odnos prema prijateljima, Crkvi čiji je član i, naposljetku, na njegov odnos s Bogom, koji dolazi u najveću krizu.
Teret tragičnoga gubitka kćeri nadodan je na teret trauma koje je uzrokovao njegov otac koji je bio alkoholičar i zlostavljač (tukao je i njega i njegovu majku) i, što je možda najgore, teret krivnje, jer je Mack svojega otca na kraju otrovao.
Može li čovjek s toliko trauma i tolikim teretom ponovno pronaći mir, sreću i zadovoljstvo?
Za tako izvanredni preokret potrebna je i izvanredna intervencija »odozgo«, a Macku se upravo to događa kada na mjestu gubitka svoje kćeri doživi susret s Presvetim Trojstvom u obličju tri ljudske osobe koje mu, svaka na svoj način, pomažu da se pomiri s Bogom, sa svojim pokojnim otcem, sa samim sobom, i da doživi milost.opraštanja."
SVE OSTALO O KOLIBI-OVDJE
smjehotvorine, 20.05.2018. 13:14 snaga oprosta jest i milost i dar :)
Mekon, 20.05.2018. 14:24 Aha... ta sječanja fort stražariju... čak su več i naporna postala...
vrabec ga dal... pri meni se ne čujeju albatrosi... sam avtobus drnda čez vulicu...a sused z motorkom kosi travu... hmmm... ni baš preveč poetično... Serbus draga Dušica .....
robyn, 20.05.2018. 15:37 zaintrigirala me slika koju si stavila u odnosu na stihove i njihovo značenje. sjećanja kao utezi, što su bliže to su veći...zanimljivo.
:)
robyn, 20.05.2018. 15:39 albatros- baudelaire, uvijek se pri spomenu toga sjetim.
luki 2, 20.05.2018. 16:59 Čitala "Kolibu" - lijepo, ali depresivno...A to baš ne volim! Pjesma - divna! Pusa, L+B+G
luki 2, 20.05.2018. 18:10 Tvoj komentar kod mene: preslatki su bili mladenci; preslatki!!!! Divno! Pusa, L+B+G
Deseta umjetnost-enigmatika, 20.05.2018. 19:18 Čovjek bez sjećanja nije pravi čovjek.
shadow-of-soul, 21.05.2018. 09:27 drage blogerice i blogeri, puno hvala svima na lijepim riječima :)