OSTAVILA SAM JE...
slika: digital artist
Lijepa li je, brižna li je ... štiti me, krije me, usmjerava me, nosim je cijeli život i već je sa mnom postala nedjeljiva, jedna jedina.
Postavila sam je u ranoj dobi, dok je koža djeteta još bila premlada i prebijela, da bi shvatila što se to tako oštro i bolno zaletjelo i ostavilo trajni ožiljak na tom dječjem licu i ustrašilo te velike oči, postavila sam je, dok je to dječje srce kucalo brzo, iskreno, ludo i nemirno, kako samo dječje srce može kucati.
Ostavila sam je... neka stoji, neka me štiti i neka nikom ne da blizu k meni, ako ja to ne dozvolim...
Ostavila sam je... da me podsjeća i prisjeća, da me zatvori u moj tajni svijet i neka me pusti, da unutra živim onaj život kojeg sam živjela, dok je nisam stavila, a već sam i zaboravila to pravo lice kojeg maska prekriva, u ogledalu ga svaki dan gledam i vidim kako se to ranjivo lice skriva...
I onda https://www.magicus.info/ pita:
„Djeluje li maska doista i na našu budućnost? Govori li kroz nju neki zatomljeni arhetip, netko iz prošlih ili budućih života, netko koga skrivamo u sebi kao što zmija skriva noge?“
O, itekako je djelovala...
o, itekako je utjecala...
o, itekako govori
kao što lišće na drveću šumori,
kao vjetar što nosi jecaj u noć
i kao da ta bol nikad neće proć'.
Kroz nju se ne diše, kroz nju se ne gleda, kroz nju se ne osjeća, kroz nju se ne živi, ona živi, ona je stopljena, rastopljena i odnijela me u to moje rastopljeno vrijeme, toliko rastopljeno i razbacano na sve 4 strane svijeta, da mi to više i ne smeta.
Koga li to skrivaš, masko moja,
koga li to čuvaš, masko moja,
koga li to uvjeravaš, masko moja,
imaš li vijek trajanja i tko će pred Boga stati, Ti ili ja,
što misliš, masko moja, od nas će to biti, koja?
Hoćeš li ti pričati svoju priču, a ja svoju, hoćeš li ti pričati svoj pregled života, a ja svoj?
“Masca = duh...”
duh na mom licu,
a ožiljak trajni u tom malom srcu
još uvijek čeka,
ali za to meni nema lijeka.
Malo pišem poetski, malo prozno, neka mi čitatelj oprosti, ali takvog sam raspoloženja uvijek, kad pišem o njoj.
Jednog dana sam je pokušala maknuti ... jednog dana, tog ranog poslijepodneva sam je trgala sa lica, krv je kapala iz ruku, koliko se nije dala, koliko li mi je samo ruke ozljeđivala, ali je ostala na svom mjestu, učvršćena tom trajnom korjenitom odlukom, da se nikad ne skine i da mi ranu bol nikada ne umine...
Ostala je tajna zašto je tu, ostala je zagonetka zašto se ne skida... ostala je... ostavila sam je...
Zauvijek si uz mene, masko moja, pa kad više i nema razloga da si tu – ti si tu...nas dvije, u dobru i u zlu.
(P.S. ovo je istinita priča)
napisano: 09.02.2011 14:01h na portalu Magicus, iz 4. zbirke poezije
"PLESAČ NA ŽICI"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58011
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
