PONEKAD
slika: digital artist
Kao bijele magle koje su rasule svoju gustu kosu iznad panorame mog grada, kao ovo hladno jutro, kao zaborav koji doziva sjećanja, kao nešto iz čega ne miriši bijela ruža, kao nešto, kao galaktička stanica privremenog karaktera sa koje nema povratka, kao prazna hotelska soba, uredno namještena, sterilna, a sve što bilo, bilo je zbog tebe.
I kad sam te dozivala drugim imenima i onda kad se naš san zatvorio i po zidovima ispisao zadnju rečenicu, izdale su me ove bijele magle, umotale me u svoje bijele velove i učinile da opet nestajem u sebi.
Led na koži,. čelo naslonjeno na prozor, pogled tone u maglu, iza tanke zavjese sna, više ne živi onaj san o meni, onaj san o tebi.
Znam, sjetim te se ponekad, ali samo ponekad, ali ti ne znaš ni broj mog mobitela, jer je sve onda bilo sa smislom, a ja sam promijenila kontinent, promijenila sam i galaksiju samo da te se više ne sjetim.
Slušam pjesmu s radija koja spominje tvoje ime, zapisala sam ove riječi i sjetim te se, ali samo... ponekad.
napisano 08.01.2008. u 8:49h | na iskrica weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=217341
i 20.9.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/ponekad-10
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
