ODAVNO SAM SHVATILA
moje lice, izbrisano u vremenu...
ono lice, koje diše ispod ovog, kojeg nosim sada
...
slika: digital artist
napisano 17.9.2012. za temu mjeseca rujna 2012. na portalu Magicus,
iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=85224
Za mene je duhovnost ono božansko, ona Tišina, taj bezvremeni osjećaj, kojeg uvijek doživim zatvorenih očiju, a nešto odavno potopljeno u duši, izranja i obavija me kao najfinija svila.
Iz cvijeta života uvijek otrgnem jednu laticu i bacim je prema zlatnoj zori, mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja, mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati i ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.
Samo tišina, nijema, svečana tišina, a kad iz srca izroni čarobna nit, kad se miris ružinog cvijeta prolije prema meni, osjećam, da mi je duša uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i moje unutarnje duhovne vatre i tad zatvaram oči, puštam toj karavani, da me odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još. a ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Odavno sam shvatila, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno sam shvatila kako mir dolazi iz mene, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno sam shvatila, da ono što leži u meni čeka samo pravi trenutak, da povede moj život onim smjerom za koji sam rođena.
Tražila sam se godinama, pronalazim se u sekundama, to su trenuci kad sastavljam kaleidoskop Života i srce mi zabljesne u vatri spoznaje, prepoznajem iskreno lice, čisto srce, blistavu dušu, ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući mi te nagrđene maske, pokazujući mi laž umjesto istine, dajući mi zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi.
I tako život mi prolazi ...polako, evo, i nova jesen dolazi, a ja u sebi slažem svoje vrijeme, zavirujem u svoje malo srce i puštam Bogu, da me vodi meni namijenjenim putom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8054-662
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
