jutro duhova
Napisano: 28.1.2010. u 07.15h, iz moje 1. samostalne zbirke poezije "SJENA DUŠE"
Iznad grada – nebo boje čelika, ispod nogu smrznuta duša Zemlje.
Ispod trepavica nemirni mir što oduvijek zauzima posebno mjesto u eklipsi Mjeseca nad Suncem.
Ušetala sam u ovo ludo jutro sa posebnim osjećajem bezizlaznosti iz doline Vječnosti.
Što li se nalazi iza mog odraza u zrcalu, kakav je to svijet, koji plovi tim tamnim beskrajem?
Zove li me čudan glas one starice iz tame što me stalno zaziva u snovima?
Dolazi li sve to iz prostora nepoznatog mojoj duši, iz čudne mašte i još čudnijih snova?
Ne znam.
Polako pokušavam dokučiti pozitivne smjernice ovog čudnog dana, koji me dočekao negostoljubivim presijecanjem hladnog daha.
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #