sneno lutanje
Iz hladnoće i siline vjetra, kao stupovi stegnutih okova stojimo i nježno se gledamo.
Dok se zaljev predskazane ljubavi proteže daleko ispred nas, u trenu si bio iza mojih golih ramena, neodlučan i zbunjen.
U tamnoj prohladnoj noći dodirnuo si mi usne i prisjetio me lakoće pokreta, a ja sam grlila tvoja široka ramena.
Misli su mi vezane za tebe, dok osjetljive oči duše polako ispituju predskazanu ljubav.
Sneno lutam ovim svijetom, a krv se ledi u tijelu, jer ne znam za kraj.
iz zbirke poezije "Sjena duše", 62. strana
http://shadowofsoul.blog.hr/2012/01/1629760814/sneno-lutanje.html
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #