trajni žig
U zrcalu gledam nedovršene konture cijelog svijeta ispisanog na mom licu.
Treba mi malo više rime, da bih u ovoj pjesmi bez posvete za svačiji ukus bila bezbojna, a da o stihovima i ne pišem.
Ne znam više tko mi je u modi ovih dana, nosim "casual" lica obješena oko mog vrata poput kamena, kao reklamu mog srca.
Daj mi obećanje bez smisla i zagrlit ću te, trguj riječima kao ribom, zabavljaj ove maske što se smiju i odlaze svaka svojim bezbojnim tragom.
U mnoštvu sam pronašla svoj lik, kako besciljno luta i ne zna gdje će se odmoriti, taj lik što zaboravlja zašto se uopće nalazi među tom masom.
I dok sam završavala površno pregledavanje kontura mog lica, zazvonio je telefon….neki glas me okrznuo svojom osjetljivošću, ali ne pronalazim se…
U svakom slučaju, zidove gradimo i rušimo sami, a taj glas, milozvučan, mekan i pozivajući, obećava meni, maestralu duše, da će na nevidljivom mjestu moje kože ostaviti svoj trajni žig.
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
crossroadsoflife, 08.12.2012. 21:05 trajni žig ostavljen nevidljivom moći duboko u duši. posebno i tako lijepo, nasuprot svemu onome oko nas, često puta bezbojnom i bezličnom, pa se čini malo teže pronaći to nešto ili tog nekog, tko bi ostavio trajniji trag, ne tek tako prolazan, bez oblika, bez okusa i mirisa, nešto prolazno već ono trajno u vremenu i prostoru. no, postoji i to je nada koja treba živjeti. kada se tvoja lijepa duša tako uzdigne u visine i iznjedri takve stihove, najljepša poezija se rađa. :)
lijep ti pozdrav ostavljam!
the unique, 08.12.2012. 21:24 svi mi ostavljamo jedan žig na ovome svijetu. samo stvar je u tome kakva je to slika koju ostavljamo. cilj je da nas svi pamte kao dobru osobu, da takvi budemo tokom cijelog života. svijet je kao što kažeš bezbojan i često vrlo okrutan, ali moramo se probiti... i ići dalje...
blogdogg, 09.12.2012. 01:28 u modi kažeš? najviše mi se sviđa forma ovaj put. U pjesmi nije rečeno ništa što u nju ne pripada.
analiza, 09.12.2012. 01:45 Trajni žig pronadjoh u ..." licu obješenom oko vrata poput
kamena, kao reklamu tvog srca...kako besciljno luta i ne zna gdje
će se odmoriti, taj lik što zaboravlja zašto se uopće nalazi medju
tom masom ...samo je odraz mnoštva koje se oslikava u tebi
kojeg grliš u obećanju bez smisla ispod maske u kojoj se nepronalaziš.
Dirljiva ispovjest koju pronadjoh negdije izmedju...
mickwar, 09.12.2012. 04:21 (netko sluša urbana...)
odlična poezija - bravo.
conatum, 09.12.2012. 16:26 Ovo me je ostavilo bez riječi, predivno.
Ne želim ništa izdvajati jer se ovo sve savršeno uklapa u jednu cjelinu.
;)
sewen, 09.12.2012. 18:54 Zidove gradimo i rušimo sami! Da!
Nepoznata, 09.12.2012. 23:57 Atmosfera umora, upitne smislenosti, groteske, prezrivosti,
nadanja,ali bez vjere; s točkom na i u konstataciji da zidove gradimo i rušimo sami.
shadow-of-soul, 10.12.2012. 07:50 hvala na lijepim komentarima, uz ovu pjesmu želim svima ugodan početak radnog tjedna
songfordead, 11.12.2012. 18:28 puno pozdrava
želim ti ugodno veče
sfd