znam, da znaš...
U malim dozama si nataložen u svakom milimetru mog postojanja, kao čovjek koji je zadnji prošao mojim koridorima i – ostao.
Jesi li ostao? Ne znam.
Ovo mjesto mi pruža određeni nemir srca, okosnicu daljeg putovanja kroz tamni svijet mojih sjena.
Iz najdubljeg budnog sna ne vidim ni početak ni kraj.
Sredina me lomi na dvoje i odvodi svjetlost iz očiju kroz sklopljene trepavice.
Znaš pokrenuti ritam vatre, znaš zatvoriti pretposljednji dan i otvoriti novo jutro puno boje tvojih plavih očiju.
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
