znam, da znaš...
U malim dozama si nataložen u svakom milimetru mog postojanja, kao čovjek koji je zadnji prošao mojim koridorima i – ostao.
Jesi li ostao? Ne znam.
Ovo mjesto mi pruža određeni nemir srca, okosnicu daljeg putovanja kroz tamni svijet mojih sjena.
Iz najdubljeg budnog sna ne vidim ni početak ni kraj.
Sredina me lomi na dvoje i odvodi svjetlost iz očiju kroz sklopljene trepavice.
Znaš pokrenuti ritam vatre, znaš zatvoriti pretposljednji dan i otvoriti novo jutro puno boje tvojih plavih očiju.
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
U zvijezdama piše, 14.11.2012. 09:49 ugodan ti dan prijateljice draga
crossroadsoflife, 14.11.2012. 10:07 jako lijepo, kao i uvijek, a slika je prekrasna, oslikava ono što riječima iskazuješ..
evezmajevska, 14.11.2012. 11:59 ushiceni stihovi
songfordead, 14.11.2012. 19:28 lijepo napisano, puno pozdrava, sfd
nečmenjanka, 15.11.2012. 13:24 Draga , zapostavih te ... OPROSTI ... !!!
Tvoja promišljanja puna sjete i života ,griju
moju dušu ...
Dovidova
Odsutnost matične ploče, 15.11.2012. 23:49 Koridori i prolasci, zamislim se...:)
Katakombe poezije, 18.11.2012. 12:19 Neprekinuto putovanje kroz tamni svijet sjena. Hrabro ulaženje u najtamnije zakutke duše. I začudo. U tim zakutcima nije mrak, nije neugodno. U njima svjetlucaju plemenite duše odbjegle od svjetla koje obasjava materijalno i koje u tom svijetu stvaraju svoj poseban realitet :)