b o l
Sve, od magijskog kazališta ovog života pa do prekrasnih dubina ribljeg svijeta, kroz pustinju srca i rađanje demona, ostala je samo jedna ne-želja.
Zbog svega toga, narasla je bol, velika i tamna, gusta i crna poput života.
Ona voda sa tri izvora, koji su se spajali i tekli u napukli bezdan, mutna je i neprozirna.
Sjene, koje je moj život ostavio na svom putu prema centru svijeta, plešu svoj vrlo razumljiv ples, ali prelaganog koraka da bih mogla okrenuti glavu i otići.
Još ne mogu.
Iz mirne molitve možda pronađem pravi put.
Možda još neću pitati: «tko si ti?». Možda.
Možda ću još neko vrijeme dozvoliti da mi miluješ kosu ili odvodiš tamo gdje su mi koljena izgrebana i gdje mi nemir stalno govori da si još daleko od mog trećeg neba.
Hoćeš li se ikad približiti?
Vjerujem.
A to je tako teško.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
