ODRAZ TVOG LICA
Kao Mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoće, igri odbljeska svog odraza u mojim očima.
Kroz bijele noći polivene kišom dolaziš u moje snove, oduzimaš laki dah sa usana i kroz neke koridore svijesti opet dodiruješ vječnost u srcu.
Razasuta na obali svog života skupila sam krhotine i polijepila sve pa ih kao dar donijela u novi život, nadajući se da ću brže od trake svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu.
Možda trebam tiše disati i pustiti srce da preskače one svoje poznate ritmove.
Između neba i Zemlje sklopljen je mir, a između oblaka i valova povučena je linija što nas spaja.
Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ...
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
povratak
Neću više čekati.
Zvijezde mi namiguju noćas i odoh se približiti što više i više, idem bez prisutnosti bilo čega.
Idem. Neću više čekati.
Moje vrijeme dolazi, postat ćemo otrovni.
Neka budu dobre prema tebi sve one koje te obilaze, jer ti za njih stvaraš, ti se za njih rađaš.
Ja neću čekati.
Idem svojom obalom neba bitnom za mene.
Rijeka nam je brzo protekla ...
U svojoj razgolićenosti me još brže dostigla.
Ništa više nije na našoj strani.
Ja trajem i nisam više milostiva prema plavim daljinama.
Strune života su zatitrale drugim ritmovima, a dok su čekale rađanje tvojih riječi ...dočekale su drugi život.
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #