ODRAZ TVOG LICA
Kao Mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoće, igri odbljeska svog odraza u mojim očima.
Kroz bijele noći polivene kišom dolaziš u moje snove, oduzimaš laki dah sa usana i kroz neke koridore svijesti opet dodiruješ vječnost u srcu.
Razasuta na obali svog života skupila sam krhotine i polijepila sve pa ih kao dar donijela u novi život, nadajući se da ću brže od trake svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu.
Možda trebam tiše disati i pustiti srce da preskače one svoje poznate ritmove.
Između neba i Zemlje sklopljen je mir, a između oblaka i valova povučena je linija što nas spaja.
Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ...
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
