napiši nešto, ako želiš: (1) * ispiši * #
Poslije tebe...
Poslije tebe ni voljeti ne mogu više. Dolaze mnogi trenuci kada mislim sve je u redu i život teče dalje, ali poneki stih ili poznata pjesma dozove one dane kad sam Te voljela. Poslije Tebe ne spavam više onako dobro, mislim da su mi i snovi bolni. Noći su jednako duge ili se to meni čini da sam u našem vremenu. Poslije Tebe … sunce jednako grije, ljeto je bilo i prošlo u vrućini, u sprženim livadama bez kiše i znam da voljeti ne mogu više, nego onda kad sam bila s Tobom. Poslije Tebe ni pjesme nisu iste, a mislim, muzika je poznata čak i ona naša pjesma iz kafića, koju je konobar tako nesebično sipao na nas uživajući u pogledima, koje smo mu darivali, kad smo začuli poznate taktove. Mislim da više ništa nije isto poslije Tebe. Mislim da je i moj život stao, poput punog mjeseca na nebu, čekajući trenutak da prsne u tisuću boli.
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
titraji života
Na otoku moje duše sreli su se neki titraji pa uzbunili novootkriveni osjećaj koji je nastao usred procesa obnove bića. Bila sam u šetnji Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove koji su bili mali poput mrava, ali čekajući skromno da dođu na red. Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada znala i znam....sjećanje na njih će se vratiti. Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti. Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići. To je život. Život koji se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju, i te vječne teme koje su uvijek vječne se ponovno objavljuju. Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
ludo je to....
Ludo je to što smo činili,
ludo i prelijepo.
Nebo se osulo sivim koprenama kiše,
zastori magle sjeli su na glavu Sljemena,
a ti i dalje činiš ludosti.
Zašto te ne ljube usne neba
i zbog čega nije noćas bilo punog mjeseca?
Pitanja su odgovori,
odgovori su pitanja.
Na slijepom kolosijeku između nekih tračnica
zaustavili smo naše vrijeme
i razbili se o neke stijene ludosti
koja nas je sinoć vodila n
ekim svojim nepoznatim pravcima.
Ludo je to što si činio
Ne slutim ništa, a vidim sve,
nalazim se na nesigurnom tlu
i tu počinje nepristupačan svijet,
svijet sjena, požude i lutanja.
Ludo je to što si činio,
dobro smo se nahranili jedno drugim,
fizička tijela ostaju otkrivena,
duhovna tijela i dalje su pokrivena,
tkivo je neoštećeno,
ali mi je previše milo,
a bih dalje pisala.
napiši nešto, ako želiš: (1) * ispiši * #