Nebo se osulo sivim koprenama kiše,
zastori magle sjeli su na glavu Sljemena,
a ti i dalje činiš ludosti.
Zašto te ne ljube usne neba
i zbog čega nije noćas bilo punog mjeseca?
Pitanja su odgovori,
odgovori su pitanja.
Na slijepom kolosijeku između nekih tračnica
zaustavili smo naše vrijeme
i razbili se o neke stijene ludosti
koja nas je sinoć vodila n
ekim svojim nepoznatim pravcima.
Ludo je to što si činio
Ne slutim ništa, a vidim sve,
nalazim se na nesigurnom tlu
i tu počinje nepristupačan svijet,
svijet sjena, požude i lutanja.
Ludo je to što si činio,
dobro smo se nahranili jedno drugim,
fizička tijela ostaju otkrivena,
duhovna tijela i dalje su pokrivena,
tkivo je neoštećeno,
ali mi je previše milo,
a bih dalje pisala.