Severino Majkus

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (30)
Prosinac 2012 (40)
Studeni 2012 (33)
Listopad 2012 (25)
Rujan 2012 (20)
Kolovoz 2012 (32)
Srpanj 2012 (32)
Lipanj 2012 (23)
Svibanj 2012 (23)
Travanj 2012 (16)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (19)
Prosinac 2011 (24)
Studeni 2011 (18)
Listopad 2011 (21)
Rujan 2011 (22)
Kolovoz 2011 (17)
Srpanj 2011 (14)
Lipanj 2011 (31)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (28)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (22)
Siječanj 2011 (26)
Prosinac 2010 (26)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (34)
Kolovoz 2010 (31)
Srpanj 2010 (30)
Lipanj 2010 (23)
Svibanj 2010 (28)
Travanj 2010 (20)
Ožujak 2010 (23)
Veljača 2010 (29)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (20)
Studeni 2009 (28)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (21)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (15)
Svibanj 2009 (20)
Travanj 2009 (33)
Ožujak 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan

 

Linkovi
Slikarstvo
www.pula-online.com
www.zutaminuta.com


22.02.2010., ponedjeljak

Dok Covjek nestaje jos prije no sto se pojavio u svom pravom svjetlu.
( Iz nedavne korespondencije)



Draga L.,
Uz obilna razmišljanja i stručne sugestije vaše me cijenjeno pismo uvelo dobrim dijelom u problematiku predmeta, kao i sugestivnost gladnom da bi, možda, trebao više jesti.
Poteškoće kontaktiranja sa poznatim osobama se također dodatno pogoršavaju iz razloga što prebrzo nestaju kao stogodišnjaci, ali taj problem uopće ne osporava ideju Udruge, naprotiv, upravo je to i pokreće. Kao i bojazan da nestajanje Manjine, koja je u toku čitave historije bila odgovorna za održavanje društvene ravnoteže sa velikim zlima, uvodi čovjeka u ono u čemu se već nalazi, tj. u opće društvenu kaotičnost na svim njegovim razinama.
Također vam moram istaći da obraćanje idealima 19 stoljeća, nužno ne znači zapostavljanje drugih, pa se i tu pojavljuje već spomenuti naprotiv, jer upravo u tom stoljeću se oni pojavljuju na zajedničkoj pozornici čitave, neke pet milenijske pisane povijesti čovječanstva.
Od , možda, nekih prvih ograđenih mezopotamskih stočnih pripitomljavanja kojima se rađa nova riječ privatnog vlasništva, Mojsijevog izuma povlaštene nacije, starogrčke pojave također jedne nove riječi demokracije, usred cvjetanja robovlasništva, kao Isusovog Kršćanstva koje ustanovljava slobodnog čovjeka, srednjevjekovna Renesansa , Prosvjetiteljstvo i Humanizam, kao da se sastaju na zajedničkom dogovoreno latinskom RADUNU.
Marx i Engels ih samo zapažaju, analiziraju i prebrojavaju . Po riječima samog Marksa njegova je sreća što se rodio nakon Newtona, Descartesa, Darwina, Kanta, Hegela i drugih, koji su svojim djelima već pridonijeli jednoj od najsavršenijih društvenih ravnoteža koje omogućuje njihovu opću sintezu u Znanstveni socijalizam.
19. stoljeće nikako kao neka pojava „danog trenutka“, kao možda još jedan „Horuk“u spašavanju što se spasiti dade iz klasne golgote Čovjeka- Barbarina, Krležinog Rogatog Dvopapkara, Siledžiju na Olimpu konkurentnosti u mjesto civilizacijskog Suradnika.
19. stoljeće,ne kao još jednu reformsku društvenu Glistu, ili neku prolaznu pojavu koja ubrzo zastarijeva, završavajući na anakronom smetlištu povijesti, već kao perpetuirajuća vrijednost nove epohe Humanizma koja otvara veličanstvenu uzletnu pistu čovjekovom letu prema samome sebi, najcjelovitijem planetarnom biću.

O tome se radi, dali Malobrojni mogu sada i nakon svega zajedno naprijed, oslobođeni maloumnih doskočica ograničenih dometa škrtarećih interesnih čvorišta, koja, nakon svega, tek nudi današnja totalna društvena dekadensa, opći raspad čovjekovog bića na svoje najsitnije atomske djeliće kako bi se naknadno rekonstruirao prema potrebi „sadašnjeg reformskog trenutka“ u biće poslušnog Robota, nojevske glave zaturene u drustveni pijesak, i pridonašajući tako velikim dostignućima 19. stoljeća, možda, upravo riječima naše Vedrane Rudan:
„ Otkrićima pizdinog dima“.

Srdačno vas do daljnjeg pozdravlja, Severino


- 12:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #