Na današnji dan prije 69 godina umro je Nikola Tesla. Jedan od najvećih znanstvenika koje je imala Hrvatska preminuo je u njujorškom hotelu New Yorker od zatajenja srca u 87. godini života. Većinu života proveo je u SAD-u, gdje je izumio i patentirao svoje najpoznatije pronalaske.


Spašavanje obraza Edisonu

Tesla je rođen 1856. godine u ličkom selu Smiljan kao četvrto od petoro djece pravoslavnog svećenika Milutina i majke Georgine zvane Đuka. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu i Gospiću, gdje je i upisao gimnaziju. Nju je završio u Karlovcu, nakon čega je upisao tehnički studij u Grazu. Zbog pomanjkanja novca nije završio studij, iako je kasnije pokušao studirati u Pragu. Zaposlio se u Budimpešti 1981. godine kod Tivadara Puskasa. U mađarskoj prijestolnici počeo je raditi na usavršavanju principa izmjenične struje, načinivši prve nacte generatora, turbina i ostalih uređaja. Opsesivan rad na izumima izazvao je živčani slom i daljnje narušavanje zdravlja krhkog 25-godišnjaka. Puskas je prepoznao njegov talent te ga je poslao u Pariz, u europsko sjedište kompanije Thomasa Edisona. Tesla se u nekoliko godina isprofilirao kao najbolji inžinjer Edison Continentala, posebno nakon rješavanja političkog skandala u Strassbourgu. Umjesto novčane nagrade zaradio je odlazak u SAD, te 1884. stiže u Edisonovu središnjicu. Njemu pomaže usavršiti princip istosmjerne struje, iako slavnom Amerikancu čitavo vrijeme napominje da je jedino izmjenična struje isplativa za masovno korištenje. Edison je u mladom Tesli prepoznao genijalca, ali mu je to odbio priznati. Nije mu dao obećanu naknadu za pomoć (50 tisuća dolara), niti mu je htio povisiti plaću s 18 dolara tjedno na 25 dolara tjedno. Tesla je nakon toga napustio, nakon tri godine rada, Edisonovu kompaniju.


Teslin kip u centru Zagreba, djelo Ivana Meštrovića


Suradnja s Westinghouseom

Našavši se bez prihoda, a prepun ideja na vrhuncu snage, Tesla je počeo obavljati fizičke poslove. Uz pomoć prijatelja osnovao je tvrtku Tesla Electric Light & Manufacturing, te je napokon postao sam svoj šef. Povijesnog 16. svibnja 1888. u Institutu elektrotehničkih inžinjera je održao predavanje koje je označilo prekretnicu u elektrotehnici. Okupljenima je objasnio princip rada izmjenične struje i naglasio energetsku iskoristivost. Predavanju je nazočio biznismen George Westinghouse, koji je ubrzo potom od Tesle otkupio autorska prava za 500 tisuća dolara. Bila je to zelenaška ponuda, ali genijalnog izumitelja zanimala je brza zarada kako bi mogao usavršavati svoje izume. Westinghouse i Edison su nakon toga počeli promovirati svoje struje po čitavoj Americi, želeći ih pustiti u javnu upotrebu. Zaredale su se međusobne tužbe, a čitav proces u medijima je nazvan “Rat struja”. Tesla je za to vrijeme radio ono u čemu je bio najbolji, patentirao izume. U zadnjih deset godina 19. stoljeća patentirao je elektromotor na izmjeničnu struju, zavojnicu, ali je istraživao i sa X-zrakama, čiji je patent kasnije pripisan Röntgenu, po kojem se danas i zovu rendgenske zrake (Röntgen je 1901. za taj izum dobio prvu Nobelovu nagradu za fiziku). Također je još 1891. objavio članak o elektronu, za što je J.J. Thomson 1906. također dobio Nobelovu nagradu. 1893. u New Yorku je održan Expo, a Tesla je bio zadužen za osvjetljavanje izložbenog prostora. Bilo je to najveće priznanje njegovu izumu izmjenične struje.


Hidrocentrala na Nijagarinim slapovima

Njegova druga velika zanimacija bila je bežična komunikacija. U tragičnoj nesreći u noći s 13. na 14. ožujka 1895. izgorili su mu svi spisi i nacrti uoči pokusa s daljinskim upravljanjem broda na rijeci Hudson.. Kad je Marconi u prosincu 1901. poslao slovo Morseov signal slova“S” preko Atlantika, Tesla je uzalud javnosti objašnjavao da je Talijan ukrao 17 njegovih patenata u izvođenju pokusa. Naravno, i on je dobio Nobelovu nagradu. Ipak, 1944., nakon gotovo 30 godina spora Tesla je dobio posthumnu zadovoljštinu nakon sudske odluke da je on ipak otac radiofonije. Naravno, sud javnosti je već odavno bio formiran u korist Talijana. Godine 1896. realiziran je još jedan njegov veliki projekt, hidrocentrala na Nijagarinim slapovima. Nakon toga je Ličanin postao još slavniji u struci, ali opet dekintiran. U govoru prilikom otvorenja centrale zaželio je da upravo Nijagarini slapovi budu ishodište prema svjetskom besplatnom sustavu električne energije. Naravno da je takav istup sablaznuo okupljene biznismene. Njegov genij, ali i naivnost prepoznao je poznati bankar John Pierpont Morgan. Dao mu je kredit za istraživanja, čime je podigao rejting banci u javnosti, a Tesli pružio ruku spasa (i nož u leđa). Genij se preselio iz New Yorka u Colorado Springs, te počeo raditi na bežičnom prijenosu energije, kojeg je nazvao World System. Tamo je otkrio i stacionarne valove, odnosno zemljin magnetizam. Tad je shvatio da se Zemlja može koristiti kao medij za prijenos svih vrsta signala (jedna od ideja koje je Marconi kasnije ukrao). Morgan je vidio da Tesla napreduje s istraživanjima, pa je od njega za 150 tisuća dolara otkupi 51 posto prava na patente temeljene na “svjetskom sustavu”.

Financijska propast


U lipnju 1902. Tesla se seli na Long Island kako bi pokrenuo svjetski sustav pomoću 57-metarskog tornja. Nakon što je ponovno ostao bez novca, obratio se Morganu koji mu je odbio daljnju pozajmicu. Jednostavno nije imao dovoljno sredstava da dovrši projekt. 1915. trebao je skupa s Edisonom dobiti Nobelovu nagradu, ali je odbio jer Edisona nije smatrao izumiteljem. Godinu potom proglasio je bankrot, Westinghouse je kontrolirao patente vezane uz izmjeničnu struju, a Morgan u vezi bežičnog prijenosa. Sa 60 godina genij je bio praktički beskućnik. Struka ga je ipak i dalje cijenila, te ga je Američki institut elektroinžinjera predložio za najvišu nagradu, ironičnog naziva – Thomas Alva Edison. Tesla je očekivano odbio primiti nagradu, ali je kasnije promijenio odluku zbog novčanog dijela kojeg je nosila sa sobom. Od Westinghousea je dobivao potporicu od 125 dolara mjesečno. Nakon prvog svjetskog rata zdravlje mu je bilo još više narušeno, kako fizički, tako i mentalno. Možda zato nitko nije ozbiljno shvaćao njegove monologe o “zrakama smrti”, koje nisu bile ništa drugo nego laser. Bavio se i telegeodinamikom, ali i međuplanetarnoj komunikaciji. Zadnji patent odobren mu je 1928. za vertikalnu letjelicu. Umro je osamljen, u društvu golubova i svojih bilježaka. U hotelsku sobu nakon njegove smrti ušao je FBI i zapljenio sve spise koji su kasnije predani njegovu jedinom nasljedniku Savi Kosanoviću. On je za medije izjavio kako je prilikom pregleda ustanovio da dijelovi bilježaka nedostaju.


Ulica i spomen-ploča u hrvatskoj metropoli


U Zagrebu se i škola zove po njemu


Skroman do kraja

Nikola Tesla bio je vuk samotnjak, imao je malo prijatelja, među kojima vrijedi istaknuti američkog pisca Marka Twaina. Bio je visok (199 cm) i veoma okretan, te je tijekom čitavog života bio u dobroj formi. Govorio je čak sedam jezika. Iza sebe je ostavio 221 patent. Najveće priznanje struka mu je odala nazvavši fizikalnu jedinicu elektromagnetske indukcije njegovim prezimenom. Tako je Nikola Tesla postao najmlađi fizičar čije ime nosi neka jedinica. Njegov lik i djelo često se koriste u popularnoj kulturi, spominje se u filmovima, knjigama, televizijskim serijama itd. Oko njegovih izuma i smrti i dalje se kroje razne teorije zavjere.Za života neshvaćen i nesretan, Nikola Tesla nesumnjivo spada među najveće umove u povijesti čovječanstva. Čak je i njegov vječiti rival Thomas Edison pred smrt priznao da je hrvatskog izumitelja trebao više cijeniti. U Beogradu je prije 60 godina otvoren njegov muzej, kome je Savo Kosanović poklonio svu Teslinu ostavštinu. U rodnim Smiljanima nalazi se memorijalni centar. Kipar Ivan Meštrović napravio je njegovu skulpturu koja krasi hrvatsku metropolu. Njegov spomenik nalazi se i na Nijagarinim slapovima, mjestu kojeg je taj veliki čovjek zamislio kao centar jednog boljeg i složnijeg svijeta. Veliki sanjar i veliki čovjek, Nikola Tesla često se naziva čovjekom koji je izumio 20. stoljeće. On je za sebe, skroman kakav je bio, govorio da nije izumitelj, već otkrivač stvari koje već postoje u prirodi oko nas.

Na Štefanje smo već tradicionalno saznali polufinaliste malonogometnog turnira Kutija Šibica. Među četiri najbolje ekipe 41. izdanja Kutije plasirali su se GPV Elkro Gospić, PNT IPA, MNK Ploče i MNK Cvjetno Poliklinika Milojević. Iz turnira je ispao branitelj naslova, momčad Promotionplaya koja je izgubila od Elkra.


Promotionplay bez Tomića

Upravo te dvije momčadi sastale su se u prvom i po imenima najatraktivnijem susretu. Susret je pratilo oko tri tisuće ljudi, očekivano obzirom na atraktivna imena.Promotionplay je do četvrtfinala stigao ne baš uvjerljivim predstavama. Nakon što su u drugom kolu odradili dvoboj protiv CB Geniusa, u šesnaestini i osmini finala mučili su se protiv Ludnice i Pizzerie Stari Zagreb. Momčad sastavljena od ekipe prijatelja s hakla pokazala je da ipak već lagano muči muku s godinama. Rekorder Kutije sa sedam osvojenih titula, Krešo Čivrag na Vi je s idealnom kilažom, a nisu pretjerano impresionirali ni dečki s velikog nogometa: Štrok, Ješe, Franja, Bisaku, Jakirović i Gulić. Posebno se osjetio izostanak prošle godine najboljeg igrača Promotionplaya, bivšeg Dinamovca Ante Tomića. Upravo je on bio ta poveznica između malonogometnih španera i igrača velikog nogometa. Pokušali su se pojačati sa iskusnim igračima futsala Đulvatom i Grcićem, ali osjetilo se da, iako klasni igrači, njih dvojica nisu na istoj valnoj duljini s ostalima. Ekipa Gospića, s druge strane, prava je haklerska ekipa. Nakon što su prošle godine nesretno ispali od Bilić Erić Securityja, u ovogodišnjem izdanju nisu htjeli ništa prepustiti slučaju. Pojačali su se igračima Nacionala,velikim driblerom Korabom Morinom i mladim Dariom Šestićem. Okosnicu momčadi i dalje čine vrsni igrači poput Simeunoviča, Ibrišimovića i Sutona.


Na prvoj utakmici dvorana je bila gotovo puna


Drugo poluvrijeme - jednosmjerna ulica

Iako na papiru favoriti, igrači Promotionplaya bili su svjesni snage protivnika pa su Gospićanima prepustili incijativu i vrebali šansu iz kontre. Elkro je znao iskoristiti inicijativu. Već u prvoj minuti poveli su golom Sutona nakon sjajne akcije. I nakon zabijenog pogotka nastavili su s napadima, te je sijevalo oko gola Baričevića. U tim silnim napadima su se dosta ispuhali, a došlo je na naplatu i ono staro nepisano pravilo u nogometu, da ako promašiš svoje šanse primiš gol. U zadnjoj minuti prvog poluvremena iz jedne polušanse Promotionplay je vratio utakmicu na početak. Izjednačujući gol iza voleja zabio je bivši igrač Dinama i Zagreba Vedran Ješe. Finalisti iz 2009. u drugo poluvrijeme ušli su čvrsto i jednostavno nisu dali braniteljima naslova da dođu do daha. To im se i isplatilo pa su nakon nešto manje od 12 minuta igre došli u drugo vodstvo na utakmici. Nakon “flipera” u šestercu Promotionplaya zabio je Marinović. Isti igrač podebljao je vodstvo Gospića samo minutu poslije. Nakon trećeg primljenog gola momčad Promotionplaya odlučila je uvesti golmana-igrača, ali taj rizik nije im se isplatio. Gospićani su im do kraja utakmice preko Sutona i Novaka utrpali još dva komada i izbacili branitelje naslova iz turnira.

Promotionplay vs. GPV Elkro - svi golovi


Uspavanka u drugom četvrtfinalu

U drugoj utakmici sastali su se PNT IPA i CB Lokin-Ulix. Iako je momčad Ulixa u osmini finala svladala prošlogodišnje finaliste, zagorski Mal - Gal, u ovu utakmicu ušla je kao papirnati autsajder. IPA je, s druge strane, među osam najboljih ušla nakon visoke 5:1 pobjede protiv Žitnjaka. Nakon sjajnog prvog ogleda, ovo četvrtfinale bila je prava prosjačka opera. Striktno pokrivanje, oprez pri svakom dodavanju i manjak lucidnih poteza bili su razlog negodovanju publike nakon prvog poluvremena. Ni drugi dio nije bio ništa bolji. I jedni i drugi kao da nisu htjeli preći centar, bojeći se da će ostaviti previše prostora suparniku. Na kraju je, šest minuta prije isteka vremena, Presečki slomio čuvara i silovito s 12 metara s lijeve strane pogodio od grede. Bio je to, ispostavilo se na kraju, pogodak vrijedan polufinala. Do kraja utakmice momčad Lokin-Ulixa je pokušala doći do izjednačenja, ali bili su to jalovi napadi.

Rulet penala donio trećeg polufinalista

Treće četvrtfinale bilo je jedino u kojem nijedna momčad nije bar na papiru bila iz Zagreba, MNK Ploče i Projecta SCIO iz Jastrebarskog. Pločani su u osmini finala izbacili favorizirani H2O Night Club i predstavili se publici u vrlo dobrom izdanju. Ekipa iz Jastrebarskog pobijedila je simpatičnu momčad CB Keglić. Sjajno su Jaskanci otvorili susret, rijetko viđenim pogotkom petom njihova najboljeg strijelca Vračevića. Pločani se vraćaju u igru golom zasad najboljeg strijelca turnira, Burđeleza. U nastavku su opet poveli dečki iz Jaske, da bi Burđelez izborio remi, odnosno raspucavanje sedmeraca. Nakon tri serije i jedni i drugi zabili su dva puta, pa je svaka momčad morala odabrati jednog igrača koji će pucati do pobjede. Pločani su izabrali Burđeleza i pogodili. Golman Ploča obranio je udarac Jaskancu Všetečki u četvrtoj seriji i dao priliku njihovu najboljem igraču da ih odvede među četiri najbolje, koju je on bez problema iskoristio. Konačan rezultat je 8:7 za MNK Ploče.

MNK Ploče vs. SCIO Projecta - Knockout raspucavanje


Cvjetno demonstriralo moć

U zadnjoj utakmici sastali su su se MNK Cvjetno Poliklinika Milojević i slovenska ekipa Goja d.o.o. iz Ptuja. Do tad se dvorana već dobrana ispraznila, što zbog toga jer je utakmica počelo u 22 sata, a možda i zbog nešto manje efikasna prethodna dva susreta. Oni koji su ostali svjedočili su odličnoj predstavi ekipe s Cvjetnog. Predvođeni iskusnim Bonkovićem, ali i mladom zvijezdom Kubovićem, potpuno su razmontirali Slovence, posebno u drugom poluvremenu. Na odmoru su vodili sa 1:0 golom Jelušića, unatoč brojnim prilikama za povećanje vodstva. Onda je Kubović minijaturom u 28. minuti povisio na 2:0. Na šest metara je okrenuo čuvara, izašao sam na golmana i hladnokrvno mu poslao loptu kroz noge ravno u mrežu. Praktički odmah nakon drugog gola pao je i treći. Nakon trećeg primljenog gola ekipa Goje se otvorila, ali i ostavila puna prostora otraga što su igrači Cvjetnog znali iskoristiti. Do kraja utakmice zabili su im još dva gola za konačnih 5:0.

U polufinalu se sastaju GPV Elkro i MNK Cvjetno sutra u 17 i 30 i PNT IPA i MNK Ploče u 18 i 25. Finale je na rasporedu u četvrtak u 18 i 25. U veteranskom dijelu turnira u polufinalu se sastaju Matan – Hotel Galanterija i ACCL Auto, te PNT IPA i Intersport & MNK Borna Raček.

Gaf za kraj

Za kraj još samo jedna zanimljivost, odnosno gaf organizatora. Naime, u jednom trenutku na prvoj četvrtfinalnoj utakmici igrač Promotionplaya napucao je loptu iza klupe, te su suci kako se ne bi gubilo vrijeme zatražili da se ubaci druga lopta u teren. Organizatori su sa zapisničkog stola dali drugu loptu, koja nije bila isti model kao ona prva. Naravno, igračima je trebalo par minuta da se naviknu na drugi alat od svinjske kože, te je bilo krivih dodavanja, napucavanja i sličnih početničkih grešaka. Pomalo je nevjerojatno da na najvećem malonogometnom turniru u Hrvatskoj organizator nije sposoban osigurati bar dva istovjetna modela lopte s kojom se igra. Na sreću, ta promjena nije utjecala na rezultat niti jedne utakmice, jer se i u ostalim susretima morala ubacivati druga lopta.

Kao i u cijelom svijetu, tako je i u našoj metropoli jučer u kinima započelo prikazivanje drugog nastavka priče o Sherlocku Holmesu, nazvanog Igra sjena. Ponovno u režiji britanskog redatelja Guya Ritchieja, ovaj nastavak donosi obračun lukavog detektiva i njegova najvećeg neprijatelja, profesora Jamesa Moriartyja.


Ritchie u olimpijskom duhu - brže, više, jače


Radnja je naravno bazirana na priči Sira Arthura Conana Doylea, koja se u originalu zove The Final Problem. Sherlock Holmes pokušava razotkriti svjetsku zavjeru koju, prema njegovu nepogrešivu mišljenju, kuje uvaženi profesor matematike sa sveučilišta Cambridge, James Moriarty. Praćen vjernim Watsonom prelazi La Manche i sukobljava se s Moriartyjem na francuskom i švicarskom tlu. Budući da ne želim biti čovjek-spoiler, to je mislim dovoljna količina fabule koju treba otkriti. Za ostalo, ili pročitajte knjigu, ili otiđite u kino i pogledajte film. Ili upotrijebite vještinu dedukcije i otkrijte daljnji tijek radnje.
Međutim, da se vratim na krivce za ovo ostvarenje. O talentu i vještini Guya Ritchieja već je bilo puno govora. Ovaj 43-godišnjak već je prije 13 ljeta svojim prvijencem, nazvanim Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške, osvojio kritiku i publiku. Ne računavši onaj božemesačuvaj uradak snimljen radi promocije tadašnje supruge Louise Ciccone, poznatije kao Madonna, svi njegovi dosad snimljeni filmovi posebni su, kako radnjom, tako i izražajnim stilom. Stoga je skupio već pozamašnu “vojsku” obožavatelja diljem svijeta. Inverzije zapleta, flashbackovi, usporeni snimci, te zapravo najvažnija odlika svih njegovih filmova, isprepletenost podfabula koje zajedno tvore smislenu cjelinu karakteristika su i najnovije ekranizacije sage o popularnom londonskom detektivu. Osim što je sjajan pripovjedač, Ritchie se pokazao kao inovator u segmentu kamere. Drugi nastavak Holmesa još je eksplozivniji od prvog, kako u scenama, tako i u onom suptilnijem dijelu, dijalozima.


Sherlock i doktor Watson u novoj avanturi

Upravo je zato sad najbolji trenutak da se odmaknem od Ritchieja i posvetim glavnim protagonistima. Robert Downey Jr. ponovno je utjelovio lik Sherlocka Holmesa. Kao i u prvom dijelu, Amerikanac je dao sve od sebe kako bi se uživio u ulogu genijalnog, ali i ekscentričnog detektiva. Mislim da je u svojoj izvedbi nadmašio čak i legendarnog Jeremyja Bretta. Dovitljivost, šarm, potpuna stopljenost s ulogom, samo su neke od vrlina koje mogu pripisati američkog glumcu. Ali, pod jednim uvjetom. Sve ove osobine nisu potpune ako ih ne prati jednaka zanesenost i uživljenost najvjernijeg ortaka, prijatelja i partnera, dr. Jamesa Watsona.

Kao što je Jordan morao imati Pippena, tako je za potpuni uspjeh ekranizacije Sherlocku trebao pravi Watson. Već nakon prvog dijela publika je ostala oduševljena izvedbom britanskog glumca Judea Lawa. Poznat po ulogama u Talentiranom gospodinu Ripleyu i Aviatoru, Law je u nastavku gotovo ukrao šou Downeyu Jr.-u. Doktor često mora djelovati sam, što u prvom nastavku nije bio toliko slučaj, te ga Ritchie prikazuje u potpuno novom svijetlu. Sjajni dijalozi, doskočice, kao i interpretacija Watsona općenito, dovoljni su da daju filmu prolaznu ocjenu u svim segmentima. Međutim, kao što to često kažu našim reklamama, ni to nije sve.


Holmes i Watson, opet u akciji



Profesor Moriarty kao ultimativni zlikovac

Guy Ritchie poznat je kao redatelj koji oživljava karijere već pomalo zaboravljenih glumaca.
Kao što je u već spomentum Lopovi, ubojice…,ali i filmu Zdrpi i briši, ponovno na scenu vratio britanskog veterana Alana Forda, tako je za ulogu glavnog negativca, profesora Moriartyja, odabran londonski glumac Jared Harris. Ritchijev izbor na kraju se, pokazao kao potpuni pogodak. Harrisa stvarno možete doživjeti kao zločestog profesora matematike, a u njegovu pogledu zamjećuje se prepredenost. Također su besprijekorno odrađene konfrontacije sa Holmesom, kao i dijalozi sa Irene Adler. Profesor Moriarty je upravo onaj savršeni zlikovac, proračunat, pametan, zao i beskrupulozan. Harris svojom izvedbom izaziva upravo takve, mješane osjećaje kod publike, prikriveno divljenje, ali i gađenje.


Neočekivana ženska pomoć

Novosti dolaze i iz ženskog dijela postave. Glavna protagonistica je Madam Simza, koju glumi Šveđanka Noomi Rapace. Švedska glumica najpoznatija je po glavnoj ulozi u ekranizaciji Larssonove milenijske trilogije. U ulozi vračare dobro se snašla, iako dosta smeta njen loše glumljen balkanski naglasak. Kanađanka Rachel McAdams i dalje igra ulogu Irene Adler. U ovom nastavku Ritchie detaljnije opisuje njen odnos sa zloglasnim profesorom, ali je njen udio u radnji smanjen. Međutim, dodatno je zakompliciran njen odnos s Holmesom, koji stalno varira od ljubavnika do suparnika. Lik Watsonove zaručnice, a sad već supruge ponovno je pripao Engleskinji Kelly Reilly. U Igri sjena ima veću ulogu nego u prvom dijelu, ali mislim da nije dovoljno dorađen odnos nje i supruga. Možda zato jer im Holmes nije dao priliku za to, ali o tom potom.


A ne bi Ritchie bio Ritchie...

Za kraj, vrijedi spomenuti najveće osvježenje filma. To je (ipak mali spoiler) pojavljivanje Holmesovog brata Mycrofta. Njega je utjelovio legendarni britanski glumac Stephen Fry. Najpoznatiji po ulogama u Crnoj Guji, Jeevesu i Woosteru i ostalim humorističnim serijama, ni u ovom djelu nije razočarao. Duhovit je bratski odnos između njega i Sherlocka, kao i ostale scene, ali obećao sam da neću otkriti previše.
Drugi nastavak Sherlocka Holmesa nudi više akcije, smijeha, zapleta i drame nego priv naslov. Možda jedan od rijetkih serijala gdje je nastavak nadmašio original, ali ipak je to Sherlock Holmes, ili je možda riječ o Guyu Ritchieju. Prosudite sami.

Sherlock Holmes 2 - službeni trailer

Završen je prvi dio natjecanja u vaterpolskoj Jadranskoj ligi za sezonu 2011/2012. Zadnja utakmica odigrana je u ponedjeljak, kad su u zaostaloj utakmici 11. kola snage odmjerili talijanski div Pro Recco i crnogorska momčad Primorac iz Kotora. Recco je u Crnu Goru stigao sa 11 igrača, tek toliko da odradi posao Prije euroligaške utakmice protiv Jadrana iz Herceg Novog. Talijani su slavili sa 16:1, dopustivši domaćima počasni gol 19 sekundi prije kraja utakmice.


Recco s drugog planeta, Jugaši prvi među ostalima

Ova utakmica najbolje opisuje cijelo natjecanje Jadranske lige, bar što se tiče “reprezentacije svijeta”, kako često nazivaju momčad iz Ligurije. Nitko im nije uspio doći bliže od tri gola razlike, a neke protivnike su doslovno ponizili. Tako su splitski POŠK ostavili na nuli, porazivši ih 21:0 u 12. kolu. Međutim, od momčadi koja svakog ljeta uzme košaricu u ruke i bira igrače koje će dovesti takvi se rezultati i očekuju. Zato i ne čudi njihov stopostotni učinak i maksimalnih 36 bodova. Drugo mjesto osvojio je dubrovački Jug. Gospari su uoči sezone ostali bez Sandra Sukna, koji je otišao u Pro Recco, a dugo vremena bili su i bez ozljeđenog vratara Frane Vićana. U zamjenu za Sukna doveden je kapetan crnogorske reprezentacija Nikola Janović, a umjesto centra Semana doveden je naš iskusni internacionalac Boris Pavlović. Iz Mladosti se vratio Frano Karač. Jugaši su u drugom kolu kiksali protiv Jadrana u Herceg Novom, gdje su vodili cijelu utakmicu da bi na kraju ispustili pobjedu i odigrali 14:14. Već u idućem kolu poraženi su kod Recca. Međutim, ispostavilo se da će im to biti jedine utakmice bez pobjede. Već u četvrtom kolu u Gružu je palo Primorje, a prava potvrda dizanja forme stigla je trijumfom u Zagrebu kod Mladosti. Pobjeda 10:5, uz četiri gola Janovića. Do kraja prvenstva slavili su Gospari protiv svih protivnika i osvojili na koncu 31 bod. Jedan bod manje od njih skupilo je Primorje. Riječka momčad, čiji je sponzor Erste banka pojačala se u odnosu na prošlu sezonu. Mladosti su “ukradeni” Muslim i Buljubašić, dovedeni su još i Šetka i Radić iz Primorca. Dokaz da Riječani ciljaju visoko je da su sva inozemna pojačanja iz prošle sezone, mađarska braća Varga i Španjolac Garcia, produžili ugovore. Uloženi novac isplatio se. U 12 utakmica Riječani su poraženi samo od Juga i Pro Recca.

Mladost "oživila" Bukića, a Mornar izgurao Budvu

Mladost je ostala bez već spomenutih Muslima i Buljubašića. Kad je još objavljena vijest da se ponovno aktivirao 45-godišnji Perica Bukić, većina ljudi koji prate vaterpolo s podsmijehom su komentirali novu momčad Žabaca. Dovedeni su Rumunj Radu, koji je proglašen za najboljeg centra svjetskog prvenstva u Šangaju, te španjolski ljevak Mallarach. Iz Crne Gore stigao je još jedan ljevak, Ivan Bebić, kao zamjena za ozljeđenog Duju Živkovića. Možda najveće pojačanje predstavljao je ostanaka Vanje Udovičića. Žapci su na kraju osvojili 25 bodova, izgubivši od Juga, Recca i Primorja. U trećem kolu remizirali su u Herceg Novom kod Jadrana. Upravo su Novljani osvojili peto mjesto sa 23 boda. Branitelji naslova ostali su bez Janovića koji je prešao u Jug. Osim očekivanih poraza od Pro Recca i Primorja, Jadran je izgubio i od najvećeg iznenađenja sezone, splitskog Mornara. Klub sa Zvončaca složio je respektabilnu sedmorku i ostavio na klupi domaće klince i – pogodio. Trener Joško Kreković u bazenu ima produženu ruku u vidu Marija Oreba. U pravog vođu momčadi prometnuo se povremeni reprezentativac Srđan Antonijević. Iza sebe su Mornari ostavili Euroligaša Budvu, unatoč činjenici da su ih Budvani pobijedili u Splitu. Tako će Hrvatska, uz Jug, Primorje i Mladost imati još jednog predstavnika u Ligi 6. Spomenuta Budva je malo razočaranje prvog dijela prvenstva. Prekaljena ekipa prepuna internacionalaca, a između ostalog i prvak Crne Gore, očekivala je više. Iznenađujući poraz od POŠK-a i neke pobjede ostvarene u zadnjim minutama, protiv nominalno slabijih protivnika, najbolje opisuju toplo-hladno partije koje su Budvani pružali ove sezone. Ostali plasmani bili su očekivani, jer realno, koliko para toliko i muzike. Medveščak je ovaj dio sezone okončao kao osmi, te će u u nastavku sezone pokušati zadržati što više mjesto, zbog osiguravanja petog mjesta u doigravanju prvenstva Hrvatske. Koper, kojeg trenira naš Veselin Đuho, ponovio je prošlosezonski rezultat osvojivši 12 bodova. Jadran i POŠK muku muče se financijama, ali i afirmiraju mlade igrače. Na začelju su dva kluba koji imaju najviše problema s plaćanjem igrača. Prvak Europe otprije dvije godine, kotorski Primorac, ostvario je samo jednu pobjedu i to protiv zadnjeg na ljestvici, Šibenika. Ekipa iz Krešimirova grada završila je sezonu s nulom na kontu. Igrači Mate Zeljaka odigrali su nekoliko solidnih utakmica, ali ne dovoljno za pomicanje s nule.

Medvjedi i Budvani u swim & gun izdanju

U zadnjem kolu pratio sam utakmicu između Medveščaka i Budve. Dvije su to momčadi koje ovaj tjedan imaju europske obveze, a to se vidjelo i na igri. I jedni i drugi igrali su bez odgovornosti u obrani, gotovo da su se natjecali tko će više griješiti. Medvjedi vodili na početku, ali je Budva uspjela preokrenuti do poluvremena. Već je na odmoru bilo 9:7 za goste, što je solidan broj golova i za cijelu utakmicu. Do kraja smo u Utrinama gledali rastrganu utakmicu, golmani nisu obranili gotovo ništa. Posebno je raspucan u redovima gostiju bio Darko Brguljan. Zabio je iz svih pozicija, okončavši utakmicu sa šest golova u mreži Selema. U redovima Medvjeda falio je učinak kapetana Čulea, koji nije zabio nijednom. Imali su domaći priliku u zadnjih šest sekundi doći do boda, ali je Babić tukao ravno u golmana.

Medveščak - Budva - svi golovi

Slijedi blagdanska stanka, a onda počinju Liga 6 i liga za ostanak. Prve četiri momčadi Lige 6 plasirat će se na Final Four. Ovisno o poziciji u poretku Jadranske lige, hrvatske momčadi zauzet će mjesto u doigravanju za prvaka Hrvatske.

Na našem fakultetu predstavljena je jučer knjiga “Teorije zavjera i hrvatska politička zbilja 1980. – 2007.” docenta Nebojše Blanuše. Izdana je u nakladništvu zagrebačke Plejade, a autor na gotovo 400 stranica govori o povezanosti teorija zavjera i javnog mnijenja, te povezuje političko ponašanje građana sukladno njihovim stavovima. Knjigu su predstavili sam autor, promotori i recenzenti, profesor emeritus Ivan Šiber i prof. dr. sc. Tihomir Cipek, kao i predstavnik nakladnika Ilija Ranjić. Okupilo se pedesetak znatiželjnika, ponajviše iz akademske zajednice.


Autor nije želio odavati sadržaj knjige


Nužno je mjenjati predrasude

Docent Blanuša o svojoj knjizi nije htio puno govoriti jer smatra da bi možda otkrio previše, usporedivši se s redateljima koji ne vole govoriti o svojim filmovima iz straha da ih nakon toga nitko neće gledati. Također, ponovio je izreku kojom se u SAD-u služe u javnom diskurzu: ako želite nekog etiketirati i učiniti nonsensnim u razgovoru, recite mu da je ono što govori teorija zavjere. Na taj način ljude se smatra neozbiljnima i u najmanju ruku čudacima. Upravo je takva konstatacija bila jedna od njegovih vodilja prilikom pisanja ove knjige, koja je ujedno i njegova doktorska disertacija. Teoriju zavjere tretirao je kao društveni fenomen i realnost, a ne kao bolest ili tabu temu. Kako bi potkrijepio svoje polazište, odmah je i prezentirao podatak da barem u jednu od teorija zavjere kojima se on bavi vjeruje 93 posto građana. Docent Blanuša dalje tvrdi da on ne ulazi u to jesu li teorije zavjere točne ili netočne, nego istražuje utjecaj vjerovanja u njih na ponašanje i stavove građana. Upravo zato, dodaje on, treba promijeniti stav prema teoriji zavjere kao predrasude.


Originalan znanstveni rad


Profesor Šiber počeo je promociju konstatacijom da su njegova tri sugovornika u crnim odijelima, te da je dvorana crveno-crna, pa čitava okolina nosi jednu konspirativnu atmosferu. Nakon duhovitog uvoda, predstavio je djelo kao ozbiljan znanstveni rad, želeći odmah odstraniti bilo kakvu poveznicu sa nekim šundovskim teoretičarima i kvaziteoretičarima. Distancu je najbolje prikazao karakteristikama knjige, koja po svim kriterijima predstavlja originalan znanstveni rad: ima originalan problem, metodologiju i pristup, čak i u svjetskim razinama! Opisuje i definira teorije zavjere, u središnjem djelu detaljno analizira svaku od njih, te na kraju izvodi zaključke. Namjerno je uzeta 1980., odnosno smrt Josipa Broza Tita kao početak istraživanja zavjera, a 2007. je zaključna kao početak rada na disertaciji. Profesor Šiber svoju opservaciju knjige zaključio je sljedećim riječima: “za sve koje zanima hrvatska povijest ova knjiga predstavlja dragocjen i dosad nezabilježen primjer opisivanja povijesti i zavjereničkih procesa koji su kreirali javno mnijenje”.


Profesor Cipek podsjetio je na rušenje Jugoslavije


Stereotipi i zavjereništvo pomogli su u rušenju Jugoslavije


Drugi recenzent, profesor Tihomir Cipek podsjetio je na osebujnost situacije i jedinstvenost knjige. Naime, on ističe da je to prvi rad u Hrvatskoj koji se odmiče od institucija i težište stavlja na pojedince i njihovo sudjelovanje u političkim procesima. Kako su pojedinci, njihove predrasude, stereotipi i zavjereništvo – rušili legitimitet SFRJ. Tako su zavjere kod nas predstavljene kao konspiratorno djelovanje policije naspram slobode društva. Vlast sotonizira oporbu i isključuje je iz javnog diskurza.
Predstavnik nakladnika Ilija Ranjić pohvalio je suradnju s autorom. Napomenuo je da je knjiga izdana unutar biblioteke Nova Plejada, kojom se promiču djela mladih znanstvenika.

Dinamo - Lyon, sramota, a ne zavjera


Naravno, svi prisutni izrazili su žaljenje što je istraživanje zavjera stalo u 2007. zbog nedavnih slučajeva u političkom, ali i sportskom miljeu. Autor nije mogao izbjeći odgovor na pitanje o zavjeri koja se spominje vezano uz utakmicu Lige prvaka između Dinama i Lyona. On je poentirao kako smatra da se teorijom zavjere želi spasiti obraz. Također je upitan o mogućnosti pisanja nastavka knjige, odnosno, ima li namjeru pozabaviti se teorijama zavjere vezanim uz Hrvatsku i Europsku Uniju, nakon što je opisao zavjereničke procese vezane uz Jugoslaviju. Zagonetno je odgovorio: Optika je namještena.


"Zavjerenička ekipa"

Šteta, a imali smo ih – moglo se čuti na tribinama zagrebačkog bazena Utrina nakon prve utakmice četvrtfinala Eurokupa između domaćeg Medveščaka i španjolskog Sabadella. Medvjedi su sa Španjolcima odigrali 13:13, iako su na poluvremenu vodili sa 8:5. Hrvatski vaterpolo tako nije dočekao povijesni dan u kojem bi četiri kluba trijumfirala u Europi (u Euroligi Mladost je tukla Spandau, Jug Vojvodinu, a Primorje Olympiacos). Sjajnu utakmicu vidjelo je 200-tinjak gledatelja sinoć u Novom Zagrebu. Ipak, krenimo redom.


Veteran Perez predvodi Španjolce


Medvjedi su nakon prolaska u četvrtfinale tražili nekog slabijeg protivnika, kao Crvenu zvezdu ili mađarski Szolnok. Ždrijeb im je donio španjolski Sabadell, iskusnu momčad prepunu prekaljenih internacionalaca. Da ne bi sve ostalo na riječima spomenut ću samo neke od igrača koji brane boje trenutno trećeplasirane momčadi španjolskog prvenstva. Prva zvijezda i kapetan momčadi je Marko Ćuk, Srbin ponikao u vaterpolskoj školi Vojvodine, kasnije je igrao u Partizanu i talijanskoj Ortigiji. Ćuk igra na poziciji lijevog vanjskog, ima odličan pregled igre i još bolji šut. Vrijedi spomenuti i drugog najvažnijeg igrača, ljevorukog Oscara Echeniquea. On je peti strijelac lige i već debelo kuca na vrata španjolske reprezentacije. Treća zvijezda je legendarni kubanski Španjolac, Ivan Perez. Tamnoputi ljevak koji igra na poziciji centra bio je strah i trepet svih obrana u prošla dva desetljeća, a s 40 na leđima još uvijek nalazi motive igrati na najvišem nivou. U Sabadell je stigao ove sezone. Na golu je španjolski reprezentativni vratar Inaki Aguilar. Nakon što sam dao kratki uvid u momčad Sabadella, jasnije je kakva je teška zadaća bila pred Medvjedima uoči sinoćnjeg dvoboja.


Postrojavanje prije utakmice


Ćuk u reprezentativnom izdanju


Medvjedi su znali s kim imaju posla, ali su u utakmicu ušli hrabro i to im se u startu isplatilo. Nakon nepune dvije minute poveli su golom Matea Ćuka. Centar domaćih sjajno se oslobodio na centarskoj poziciji i zabio šraubu slabijom, lijevom rukom. S druge strane uzvratio je gostujući Ćuk golom s lijevog vanjskog. Medveščak u igru uvodi drugog centra, Geratovića, koji u prvom kontaktu s loptom zarađuje peterac. Najstrožu kaznu sigurno je realizirao najbolji strijelac sezone u redovima Medvjeda, Marko Martinić. Novo izjednačenje gostima je donio Carillo s igračem više. Do kraja prve četvrtine gledali smo dominaciju domaćih centara i jalove pokušaje gostiju. Još dva gola zabio je Ćuk, a jedan zgoditak bio je djelo domaćeg kapetana, Domagoja Čulea.
U drugoj četvrtini igralo se gol za gol. Medveščak i dalje odlično koristi prilike s igračem više. Tako je za 6:3 zabio najiskusniji u domaćim redovima, Trpimir Jakovac.

Gol Jakovca za 6:3

Sudački previd pokrenuo seriju gostiju


Gosti uzvraćaju serijom od dva uzastopna gola, preko Slovenca Nastrana i Španjolca Millana. Treba napomenuti da je pogodak Millana s igračem postignut iz nedozvoljene pozicije, što jasno pokazuje snimka. Millan je u trenutku primanja lopte bio unutar dva metra, što je, laički rečeno, vaterpolsko zaleđe. Njemački sudac Bock bio je na mjestu događanja i nikom nije bilo jasno zašto nije dosudio loptu za Medvjede.

Gol Millana za 6:5


Gol Millana - usporena snimka

Unatoč tome, Medvjedi furiozno zaključuju četvrtinu u režiji mladog Dubrovčanina Hrvoja Benića. Bek na posudbi iz Juga prvo je zabio žabicu ispod ruke Aguilara, da bi ga pola minute prije kraja lobao sa dobrih osam metara. Na poluvrijeme se otišlo s vodstvom Medveščaka od 8:5.




Treneri su u poluvremeni imali što reći igračima



Neizvjesna završnica donijela remi


U trećoj četvrtini već su počele prve naznake povratka Španjolaca u utakmicu. Iako je Medveščak držao tri razlike prve dvije minute, Sabadell malo-pomalo počinje stizati prednost. Golovima Echeniquea i Millana stižu na 9:8. Do tog trenutka golman Medveščaka Petar Juraj Selem imao je tek dvije obrane, a ništa bolji nije bio ni Aguilar sa tri obranjene lopte. Miniseriju gostiju prekinuo je Čule, koji je sjajno iskoristio zbunjenost obrane, ukrao jednu loptu pred golom i mirno poentirao za 10:8. Minutu nakon toga Echenigue vraća na minus jedan, a prvo izjednačenje nakon 2:2, minutu i pol prije kraja treće dionice, donosi Carrillo. Medvjedi u zadnju četvrtinu ipak odlaze s prednošću. Za to se pobrinuo Martinić sjajno realiziravši igrača više.
U posljednjem dijelu gosti potpuno preokreću utakmicu. Nakon što je Millan svojim trećim golom izjednačio, Echenique im 4 minute i 19 sekundi prije kraja donosi prvo vodstvo. Razbranio se i golman Aguilar koji je refleksno, glavom obranio šut Samodola s igračem više.

Obrana Aguilara na igraču manje

Kad je još i Ćuk minutu i pol prije kraja zabio za 13:11 činilo se da je sve gotovo. Međutim, prvo Martinić zabija za 12:13, da bi konačan rezultat postavio Samodol, golom s igračem više 20 sekundi prije kraja.

Gol Samodola za 13:13

Gosti u zadnjem napadu nisu uspjeli praktički ni zapucati, te je Medveščak ostao neporažen u prvom susretu. Kao što sam već spomenuo na početku ostaje žal za propuštenim vodstvom, ali Medvjedi su mlada momčad i ovo im je prvi europski nastup nakon sedam godina. Većini mladića su ovo prve europske utakmice. Tako je najbolji pojedinac današnje utakmice, Mateo Ćuk među najstarijima, a još nije napunio 22 godine. Golman Selem i centar Geratović imaju 19, a jedini u kategoriji +25 je Jakovac. Ipak, Medvjedi se ne predaju u uzvratu, a Ćuk najavljuje borbu do zadnje sekunde. Treba napomenuti da je utakmicu pratio i izbornik hrvatske reprezentacije Ratko Rudić, kao i dopredsjednik saveza Perica Bukić. Zasigurno mu je za oko zapela partija Ćuka i Martinića koji zapravo cijelu sezonu igraju sjajno.


Ratko Rudić i Perica Bukić u društvu predsjednika Medveščaka Petra Selema


Golobradi mladići u europskoj avanturi


Još na kraju da spomenemo i surovu realnost kluba sa Šalate. Klub koji igra četvrtfinale natjecanja koje je ekvivalentno nogometnoj Europskoj ligi ili košarkaškom Eurokupu jedva krpa kraj s krajem. Tek uz pomoć kredita uspjeli su isfinancirati put na gostovanje u prethodnom kolu protiv Dinama iz Moskve. Kako je potvrdio jedan od igrača, tek su neki dan dobili plaće za srpanj. Podsjetimo još samo na činjenicu da je Hrvatska aktualni prvak Europe u vaterpolu, te treća na svijetu. Također, vaterpolo je jedini momčadski sport, uz rukomet, u kojem Hrvatska ima medalje na sva tri najveća natjecanja: Olimpijskim igrama, svjetskom prvenstvu i europskom prvenstvu. Primjer sličan Medveščaku ne trebamo daleko tražiti. Šesterostruki prvak Europe, zagrebačka Mladost, ove sezone morala je reaktivirati 45-godišnjeg Pericu Bukića, jer nije imala dovoljno novaca da složi respektabilan roster. Primjera je unedogled, ali činjenica je da hrvatski sportski kolektivi ne raspolažu ne s dovoljno, nego s minimalno novaca za osnovne potrebe. Međutim, sportaši i dalje treniraju i postižu vanserijske rezultate.
Sve u svemu, Medvjedi u uzvratu zasigurno nisu bez šansi, dapače, ako čvrstom obranom uspiju utakmicu dovesti u egal do zadnje četvrtine, sve je moguće.

Izjava Matea Ćuka

Centri Medveščaka pokazali su se nadmoćnima u odnosu na bekove Sabadella, još da golman Selem bude na visini zadatka, Medvjedi imaju šanse ostvariti povijesni rezultat i ući među četiri momčadi LEN-ovog Eurokupa. Uzvrat je na rasporedu 14. prosinca.

Škrinjica je jedino važna, sve drugo je sporedno. Možda bi tako Vojin Perić opisao ulogu Harpagona koju igra na daskama koje njemu nisu one koje život znače, već one koje su prema njemu – sam život. Neprikosnoveni vođa ansambla kazališta slijepih i slabovidnih Novi život objasnio nam je da su oni tu za nas, ali i zbog sebe. Zašto sam krenuo od kraja, pitate se možda? Hladna zagrebačka noć u studenom bila je sve osim obične subote. Baš te daske vladale su gradom, te povukle ljude iz fotelja i toplih domova u kazališta, odvojila ih od tv-proroka i izbornih reklama. Tako je bar te večere naš čovjek bio Harpagon, a ne Mile, glasovali smo za ljubav Mariane i Cleanta, a ne za gospodarski napredak ‘Rvacke, imali smo plan za dokučiti dubinu Molierove fabule, a ne plan kako ubiti dvoje ljudi na cesti i kandidirati se u Sabor. Međutim, osim Škrca i čarobne noći, ima tu i još nešto.


Glumci prije predstave


Scena čeka umjetnike


Neki drugi Škrci


Razlog zašto sam odabrao baš kazalište slijepih kao predstavu koju ću ove godine pohoditi bio je višestruke naravi. Vidjeti na djelu te majstore s hendikepom kako svojim talentom tjeraju publiku da zaborave na njihove fizičke nedostatke oduvijek me privlačila. Međutim, simbolika slijepaca pored zdravih očiju, koji koračaju prema nepoznatoj i stranoj budućnosti, pogotovo u ovo izborno vrijeme, jednostavno je bila neizbježna. Koliko god me moja djevojka uvjeravala kako je ovo samo predstava, da je lijepo doći i podržati te ljude u njihovu snu, znao sam da tu ima još nešto. Možda čak ni oni sami nisu bili svjesni koliko simbolike je bilo u toj subotnjoj večeri. Igrati Molierova Škrca u kazalištu koje je ime dobilo po velikom satiričaru svoga vremena i prostora, Marinu Držiću dovoljno je samo po sebi. Pogotovo ako se podsjetimo da je Vidra napisao i svoju verziju Škrca – Skup. To što slijepe osobe igraju uloge u društvenoj satiri jednostavno je perfektno, svakako dodavši tome da socijalnu sljepoću Molierovih protagonista i antagonista oni pretvaraju u stvaran fizički hendikep. Perićev Harpagon u izvorniku je zasljepljen ljubavlju prema novcu i posjedovanju. Kaže nama kolegica Marjanović, stavite sve u društveni kontekst, kao da me želi vući za jezik, pa moram spomenuti remetinečke Harpagone. Ekipa “Nikad dost’” ni po čemu se ne razlikuje od Perićeva lika, te me zapravo njegova interpretacija najviše zapanjila. Energija koju prenosi na svoje kolege najviše se vidjela u Igoru Kučeviću, koji je također sjajno odigrao ulogu Jacquesa. Kostimi su vjerno prikazali francusku dekadenciju, a scenografija u potpunosti razgolitila likove. Unatoč napola punoj dvorani, aplauz je trajao oko tri minute jer je publika bila dirnuta energijom i pozitivnom vibrom koju su glumci prenijeli. Humoristični dijalozi, Harpagonova opsjednutost koja je mlađu publiku podsjećala na Smeagola iz Gospodara prstenova, te sirova pariška dekadencija najbolje su stvari koje se mogu u zaključku prezentirati.


Malo o brojkama


Kad sam već spominjao tu posebnu noć, red je da se nekoliko redaka i napiše o Noći kazališta koja se treću godinu zaredom održava u Lijepoj Našoj. Projekt je pokrenut u Dječjem kazalištu Dubrava kao hrvatska Noć kazališta, a već je druge godine proširen i na susjedne zemlje. Ove godine program se odvija u sedam zemalja: Hrvatskoj, Austriji, BiH, Crnoj Gori, Slovačkoj, Sloveniji i Srbiji. Kod nas ga je podržalo i program se odvijao u 27 gradova, u 70 kazališta, u kojima je na programu bilo 119 predstava i 40 popratnih programa. Što se tiče Zagreba, kad pogledamo program moja hipoteza o simbolici Škrca još više dobiva na težini. Tako su Histrioni odigrali Hrvatsku Antigonu, a u ZKM-u je bio Čovjek koji je spasio Europu. Također, Teatar ITD je na program stavio Lijepu našu. Ako u cijelu ovu priču još dodamo premijeru Hamleta u HNK-u, priča je potpuna, ili možda trula kao Danska? Sve u svemu, Noć dasaka, kako ću je od milja zvati, polučila je solidne rezultate, jer 40 tisuća gledatelja u jednom danu, odnosno noći, nije malo.


Tko je tu slijep?


Da se mi vratimo na našeg Škrca i Novi Život, vrijedi spomenuti kako je taj ansambl osnovan još 1948. godine. Kako piše Vojo Perić, ne daju nam da se registriramo kao kazalište slijepih i slabovidnih, ali vi sami procijenite tko smo i što smo. Možda ih ovih dana mogu procijeniti jedino kao potencijalne birače, ali ja ih sa zadovoljstvom nazivam glumcima. Možda još samo da spomenem simboliku, izlazeći van nakon predstave prvo na što sam bio nagazio je upravo označena staza za slijepe i slabovidne. Gazeći njome prema svojoj jurilici, spazim na podu hrpu predizbornih letaka. Draga se stišće uz mene od hladnoće, a ja uz satiričan osmijeh sebi u bradu prozborim: baš ste sretnici, vi slijepi ljudi, ne morate gledati te fotošopirane, iskežene, podbuhle, potrošene i korumpirane kretene koji nas vode u bolju budućnost. A mi kao slijepi pored zdravih očiju idemo za njima. Lijepa naša Hrvatska…


Staza slijepih vodi do mjesta gdje se šire vidici

Subota, peti dan 34. po redu Interlibera – međunarodnog sajma knjiga i učila. U petom i šestom paviljonu Zagrebačkog velesajma, a i na svakom metru slobodnog prostora između petice i šestice natiskalo se svijeta kao da se nešto dijeli. Izdavači znani, neznani, ljudi svih generacija, svi očito željni čitanja i učenja, jer kako bi si jedan dežurni dušebrižnik mogao protumačiti takvu nevjerojatnu pomamu. Dobro, zlobnici bi rekli, besplatan je ulaz, a raja će otići na bilo što ako je besplatno (ne mogu se suzdržati da ne spomenem ljetošnje utakmice kluba iz Maksimirske 128). Međutim, činjenica je da su prodavači očito trljali ruke, jer rijeka ljudi koja je kružila, ali i kupovala pokazuje da se za dobru ili željenu knjigu vrijedi rasparati koju staru, već sto puta šivanu, čarapu ili, u slučaju nas studenata, pardon, bakalara novinarstva, preskočiti par izlazaka ili umnih razglabanja u lokalnoj birtiji. Šetajući nepreglednim morem štandova, ne ostajem pretjerano impresioniran cijenama naslova. Da se razumijemo, naravno da stoji konstatacija kako možete doći sa 100 kuna i kupiti 20 knjiga, ali sve ovisi o ukusu. Ako ćemo raspravljati o toj bagatela varijanti, ispada da stanovnicima Zagreba i Hrvatske treba pomoć oko njihova samopouzdanja i da postoji neopisiva pomama za životnim guruima. Također smo svi očito zaluđeni vrtlari i kuhari, jer je naprosto nevjerojatna količina veoma sličnih neznamkakvihsvene priručnika. Ukratko, za cijenu jednog Mažuranića mogli ste postati vrhunski marketinški stručnjak, menadžer, vrtlar, goli kuhar, vicmaher i kiropraktičar. Međutim, ako se prebacimo na analizu nekih drugih cjelina i njihovog cjenovnog raspona usudio bih se zaključiti sljedeće. Izdavači ili moraju plaćati ogromni reket tiskarama, ili je došlo do ogromne nestašice celuloze, ili mi nismo svjesni koji veleumovi svjetske književnosti kroče ovim planetom u isto vrijeme kao i mi, ili, meni možda najvjerojatnije, vlasnici knjižara i ostalih pogona izdavačke djelatnosti nisu svjesni platežne moći hrvatskog građanina. Možda ne želeći diskreditirati autora namjerno drže cijene visokima, ili je u pitanju još neki xy razlog. Kad bi se bacio u neko dublje istraživanje vjerojatno bi došao do nekog pametnijeg zaključka, ali ja sam se u subotnje prijepodne na Interliber zaputio prvenstveno kao čitateljski sladokusac.
Naravno, novinarsko oko zapaža i neke atipične stvari, kao na primjer, štand mobilnog operatera u srcu paviljona ili, nešto još intrigantnije, izložbeni prostor, odnosno, još primjetnije, čitavi šator UNICEF-a.


UNICEF-ov šator


Koliko košta jedan razred?


Što na sajmu knjiga radi UN-ova organizacija za djecu, možda prodaje svoje brošure ili slikovnice. Nakon što sam par puta sramežljivo obišao štand shvatio sam da nije o tome riječ. Preko pulta čujem melodiozan glasić: dobar dan, izvolite? Predstavim se, te odmah u glavu, markantno, ali ipak dovoljno elegantno, da ne bi ostavio dojam lešinara iz gradske rubrike, upitam zgodnu volonterku Antoniju (tako joj barem piše na pločici), koji je razlog UNICEF-ova dolaska na ovaj sajam. Ona mi pokaže da je slijedim, a ja pratim njen rep s plavom mašnom koji me uvodi u famozni šator. Probijajući se kroz more znatiželjnih mališana, Antonija mi pokazuje razloge zbog kojih su oni, “Unicefovci” ovdje. Pošto je ovo sajam knjiga i učila, kome su ona potrebnija nego djeci? Ima logike, mislim si ja. Ona mi zatim egzaktno prezentira za što idu novci koje UNICEF skuplja. Uz brošuru u kojoj saznajem točne cifre potrebne za određeni dio opreme, vodi me iz jednog kuta šatora u drugi.
Tako se na početku susrećem sa školom u kutiji, čije financiranje košta otprilike ovoliko:
95 kn stoje knjige i bilježnice za dva učenika za jednu školsku godinu
190 kn stoje klupa i stolice za dva učenika
325 kn omogućuje dodatnu edukaciju učitelja
500 kn stoji sportska oprema za jednu školu
625 kn stoji "škola u kutiji" - kovčeg pun stvari koje se mogu naći u učionici (bilježnice, olovke, gumice, škare, ploča), a koji se upotrebljava u izvanrednim situacijama. Svaki kovčeg ima dovoljno pribora za jednog učitelja i 80 djece.
10.700 kn Obnova i opremanje jedne učionice klupama i stolicama, pločom i učiteljskim stolom
25.000 kn uspostava i opremanje centra za obrazovanje djece koja su napustila redovno školovanje
Izvor: UNICEF Hrvatska


Škola u kutiji

U drugom kutu nalazio se vrtić u kutiji, točnije kovčegu, kompaktan set didaktičkih igračaka i ostalih pomagala u igri i edukaciji najmlađih. I škola i vrtić prikazuju vrlo funkcionalan način rješavanja problema obrazovanja u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Možda i važnije od toga, UNICEF se bavi i skrbi za zdravlje mališana.


Vrtić u kutiji

Tako je u trećem kutu šatora prezentiran prenosivi pribor za prvu pomoć. Uz njega su se nalazili i karnistri pitke vode u obliku ruksaka, koji u sušnim dijelovima Afrike predstavljaju neophodnu pomoć svim ljudima u svim životnim situacijama. Također iz njihove brošure saznajem sljedeće egzaktne brojke, odnosno iznose koji su potrebni u pomoći najugroženijih:
58 kn osigurati će 20 paketića visokoenergetskih obroka za pothranjenu djecu
97 kn osigurava 6 kompleta zavoja, gaza i flastera potrebnih za pružanje prve pomoći
255 kn omogućit će neophodne zalihe vode za 5 obitelji
750 kn Dovoljno je za cijepljenje 3.750 djece od meningitisa
1.100 kn omogućuje najnužniju zdravstvenu opremu - lijekove, medicinski pribor i materijale neophodne za pružanje pomoći za 1.000 osoba

Izvor: UNICEF Hrvatska


Komplet prve pomoći


Ruksaci/Karnistri s vodom

Nakon što mi je Antonija ponudila odgovore na sva moja pitanja ne preostaje mi ništa drugo nego otići na UNICEF-ov štand i kupiti bar neku sitnicu.

Kupite Šiljka i vratite se u prošlost

Svoj obilazak završavam centralnim događajem zbog kojeg sam se i odlučio za subotu kao dan kojeg ću zabilježiti u blogu. U petom paviljonu, odmah lijevo od ulaza, na štandu VBZ-a, svi zainteresirani imali su šansu porazgovarati i rukovati se sa živućom legendom hrvatskog radijskog etera, Vojom Šiljkom. Legendarni Vojo potpisivao je svoju najnoviju knjigu “Ulicama kružim ne bih li se sreo”, nazvanu po njegovoj istoimenoj emisiji Trećeg programa Hrvatskog radija. Čudno je bilo gledati kako kraj štanda VBZ-a prolaze mladi i stari, zaustavljaju se, te trkajući jedan drugog govore: “pa to je onaj striček koji priča viceve”. Gospon Šiljak je Zagrebu dao nešto puno više od toga, pa tako i njegova nedavno ukinuta već spomenuta emisija. Nenaviknut na penzionerski život, ovaj stari fakin traži kontakt, traži publiku i sugovornika, jer kako je sam rekao: “mogli su me maknuti s radija, ali ne i radio iz mene”. Naravno, ne propustivši priliku da mu pružim ruku, morao sam ga pitati kako vidi sudbinu radija u 21. stoljeću:
Vojo Šiljak o radiju


Vojo Šiljak i obožavatelji

Druženjem s Vojom završio sam i ja svoj interliberski krug. Jesam li se sreo, ma naravno da jesam, nakupovao sam stripova da mi je već mama počela gunđati: “još jednu policu ćemo ti morati kupiti…” Znao sam da smo mi Hrvati pametan narod, al’ da tak volimo knjige, to bogme nisam pojma imao. Sve u svemu, Interliber je dok ovo pišem već gotov, knjige opet idu na svoje prašnjave police, one manje sretne i u skladišta. Možda dogodine završe u rukama nekog radoznalog klinca poput mene, a možda i u rukama sveznajućg kuhara/vrtlara/menadžera/pablik rilejšn advajzora…

Dan nakon što je u plavom salonu maksimirske “ljepotice” održan još jedan u nizu igrokaza u režiji Dinamove uprave, u Draškovićevoj 23, u sjedištu najvjernijih Dinamovih navijača dobili smo repliku. Dinamovi navijači, okupljeni oko Udruge navijača Dinama i Kluba navijača Bad Blue Boys, uz potporu Građanske inicijative Zajedno za Dinamo, održali su konferenciju za medije i odlučili iznijeti samo dio “prljavog veša” maksimirskog rukovodstvo, koje mediji, ali i uprava sama, prema njihovu mišljenju, uporno prešućuje.


Huligani na stajanju ili u loži?


Na početku je Danijel Hrnjak, predsjednik Udruge, podsjetio na razloge zašto veseli maksimirski trio, Mamić-Mamić-Vrbanović, ne bi ni pod koju cijenu smio obnašati dužnosti u bilo kojem sportskom kolektivu. Dok bi Vrbanović sa funkcije direktora morao odstupiti zbog kaznene prijave, prema kojoj može biti osuđen na zatvorsku kaznu trajanja dulje od tri godine, Mamić bros. osim po tom članku zakona ne bi smjeli biti u Dinamu i zbog svoje krvne veze sa Zdravkovim sinom Marijem, koji je vlasnik agencije za trgovanje igračima. Hrnjak se osvrnuo i na drugog govornika s maksimirske presice, direktora stadiona Miljenka Sakomana, koji je javno prijetio da će palicama uvesti red na maksimirske tribune. Dodao je da su svi navijači ostali neugodno iznenađeni njegovim istupom, jer je on donedavno bio jedina spona između navijača i kluba. Hrnjaku nije bio jasna Sakomanova izjava da ga je policija nekoliko puta kontaktirala u situacijama kad bi na maksimirskom sjeveru počelo pogrdno skandiranje ili bakljada. Predsjednik Udruge se zbog toga upitao je li onda director stadiona taj koji odlučuje o postupcima policije? Na kraju je spomenuo na moguću vezu između nabave travnjaka za maksimirski stadion i tvrtke koja se bavi baš tim poslom, Maxmar d.o.o., koja je slučajno u vlasništvu Sakomanova oca.


Dinamo se zgadio Zagrepčanima, ili im ga je netko zgadio?


Nakon kratkog osvrta i pogleda u dosjee maksimirskih čelnika navijački lider osvrnuo se i na spin rukovodstva kluba kako su Dinamovi najvjerniji navijači razlog praznih tribina maksimirskog stadiona. Tako je podsjetio na egzaktne podatke sa stranica Prve HNL, u kojima stoji kako je Dinamo u razdoblju od 13 mjeseci koliko je trajao bojkot grupe BBB, imao prosjek gledatelja od mizernih 1750 ljudi. Nakon njihova povratka, od utakmice s Varaždinom u rujnu ove godine, prosjek se povećao za otprilike 120%, na 4 tisuće. Iako je priznao da je Maksimir prazan s njima i bez njih, Hrnjak je dodao kako je apsurdno govoriti o navijačkoj skupini Bad Blue Boys kao uzroku praznog stadiona. Da bi ilustrirao zašto je tome tako, ponudio je još nekoliko brojki. Klub se sam hvalio, ili žalio, kako je na “povijesnu” utakmicu s grčkim PAOK-om, u prosincu prošle godine (bilo je to razdoblje bojkota BBB-a), u marketing i pozivanje ljudi na stadion utukao oko milijun kuna. Najveći dio otišao je na besplatne kape i šalove koje su podijelili gledateljima. Epilog: na stadionu 15 tisuća ljudi koji su svjedočili još jednom Dinamovom europskom neuspjehu. Hrnjak je podsjetio i na ovoljetno prodavanje ugleda kluba i ulaznice po kunu za utakmice s Neftčijem i Helinskijem. Ja bi dodao još i utakmicu s Ajaxom, gdje klub nije uspio napuniti stadion unatoč tome što je Dinamo nakon 12 godina uspio ući među velikane europskog nogometa, u Ligu prvaka. Kad se već spominju izgredi i “opasne horde huligana” zbog kojih je ljude strah doći na utakmicu, onda su navijači podsjetili da najveći huligan od svih sjedi upravo u maksimirkoj kancelariji, a nosi titulu izvršnog predsjednika kluba. Tako se uz Zdravka Mamića veže događaj iz 1994. godine kada je nakon utakmice Auxerre – Dinamo, zajedno sa Miroslavom Blaževićem, fizički napao delegata utakmice. Također su mu očito mrski i Riječani, jer je u maksimirskoj loži odalamio šefa riječke POA-e, a na utakmici prošle sezone cijelom je stadionu Kantrida pokazao “bosanski grb”. To su samo Mamićevi incidenti sa nogometnih utakmica, naravno ne svi, zaključio je s ovim dijelom Hrnjak.


Sad stvarno, pošto stolice?


Kad je završio s replikom klupskom rukovodstvu na temu sigurnosti navijača na stadionu, predsjednik Udruge izvadio je ispod stola repliku stolice sa maksimirskog stadiona, sa jasno istaknutom veleprodajnom cijenom od 3,90 eura po komadu. Želeći na taj način pokazati svima prisutnima da je jedna navijačka skupina može doći do približnog iznosa obnove stadiona, priložili su sljedeće brojke:
-stolice 156.000 eura
-plava trava 325.430 eura
-recaro sjedalice 13.640 eura
Ono što se Boysi pitaju je gdje je ostalih 8 milijuna eura koji nedostaju cifri koju je klub spominjao u medijima. Također su podsjetili na 100 milijuna kuna koje je Dinamo dobio u zadnjih 10 godina od grada Zagreba za troškove obnove stadiona. Donedavno na njemu nisu bili u funkciji ni sanitarni čvorovi. Hrnjak je još jednom podsjetio na njihova konstantna prozivanja klupske vrhuške da obznani točne troškove obnove stadiona. Iako je podsjetio na moralni apel klubu kako bi bilo vrijeme da iznosi izađu na vidjelo, dodao je kako je to i klupska zakonska obveza. Naime, Dinamo bi kao udruga građana morao omogućiti svim svojim članovima (njih oko 9 tisuća), uvid u financijsko poslovanje, a time i u “zloglasne” račune za obnovu stadiona.


Tko slavi stoljeće postojanja kluba?


Upravo na spomen prava članova u klubu Hrnjak je spomenuo Vrbanovićevu izjavu u kojoj on jasno naznačuje da među 9 tisuća članova kluba on ne bi našao nijednog pametnog sugovornika. Nije se moglo izbjeći pitanje stanja u Hajduku, u kojem su članovi dobili pravo upravljanja klubom, te Dinama u kojem su članovi tretirani kao “vlasnici članskih iskaznica” kako piše na službenoj klupskoj Facebook stranici. Hrnjak je istakao da je apsurd da u Hajduku, koji je privatiziran, članovi imaju puno veća prava, nego u Dinamu koji je udruga građana. Također je spomenuo i različito gledanje na navijački folklore i kulturu. Tako se u Splitu za bakljadu kaže da je prekrasna atmosfera i ljudi su sretni (slike Torcidine bakljade za 100. godišnjicu kluba pojavile su se in a CNN-u, op.a.), dok se u Dinamu zbog dvije, tri baklje navijače naziva rušiteljima države, zavedenim Srbima i Muslimanima. Kako najbolje funkcionira odnos između kluba i navijača, čak i ako se makne na stranu Bad Blue Boyse, Hrnjak je zaključio sljedećim primjerom: Nigdje nismo uspjeli pronaći podatak da jedan klub slavi sto godina postojanja (koje je sam proglasio, op.a.) u kazalištu, a ne sa svojim navijačima. To postoji samo u Dinamu.


Nema sukoba s igračima


Na novinarsko pitanje o odnosu s igračima, dodao je kako nema nikakvih problema s njima, da navijači razumiju kako su oni tu da rade svoj posao na terenu, te da im je više igrača potvrdilo kako im je zabranjeno pozdravljati sjevernu tribinu. Tako je spomenuo situaciju sa subotnjeg spontanog okupljanja nakon utakmice, gdje je u jednom trenutku kraj navijačkog skupa prolazio Igor Cvitanović sa svojom momčadi pionira, te ni u jednom trenutku nije verbalno niti fizički napadnut. Hrnjak smatra da je podmuklo od klupskog rukovodstva da igrače koristi kao živi štit u svom obračunu s navijačima.


Ne nazire se kraj


Očito je da se “rat” između navijača i Dinamova rukovodstva nastavlja. Još jedan u nizu hrvatskih slučajeva, u kojem osoba koja već čitav niz godina naočigled sviju krši zakon, proziva institucije da rade svoj posao. Možda najčudnije od svega je kako narod i dalje “puši” tu demagogiju o ljubavi prema klubu čovjeka koji je upravo od tog kluba napravio vlastitu firmu za trgovinu ljudima. I dok Dinamo gubi u Ligi prvaka, osvaja prvenstva i veseli se pred praznim stadionom, šačica mazohista i dalje ustraje u svojo borbi za klub kojeg im već desetljećima oduzimaju.

Prošle subote bilo je na rasporedu 7.kolo Katoličke malonogometne lige Zagrebačke nadbiskupije. Utakmica koju sam pratio bila je između moje župe, Sveti Marko Križevčanin i župe Sveti Blaž. Dvoboj dviju perspektivnih ekipa završio je podjelom bodova, kaj je zapravo bilo i najpravednije, obzirom na ono kaj su ekipe pokazale na terenu. Konačan rezultat 3:3 realan je, jer su obje momčadi igrale stihijski, međutim to je boljka mnogih ekipa u ovoj ligi (nažalost i moje).


Druženje u Kristu


Međutim, poanta ovog posta nije toliko argumentirano iznošenje taktičkih pogrešaka u malonogometnoj igri, ili kritiziranje truda i zalaganja pojedinaca na terenu (iako će biti govora i o tome), već predstavljanje jednog sjajnog sportskog natjecanja kao što je KMNL. Osnovana 1998. na inicijativu nekoliko zagrebačkih župa, čiji su vjernici bili ujedno i sportski fanovi, Katolička liga iz godine u godinu diže broj članova, te zadnjih nekoliko sezona broji tri ranga natjecanja. Iako je sportska strana lige itekako bitna, važnija je ona duhovna i socijalna. Druženja ekipa na misnim slavljima, koja se također honoriraju sa tri boda u natjecateljskom dijelu, pravi su pokazatelj zajedništva i osjećaja pripadnosti nečem što je istinski duhovno pozitivno. Subotom ujutro na legendarnom igralištu u Kušlanovoj ulici, moguće je vidjeti više od stotinu mladića kako se prije utakmice zajedno mole, zatim odigraju utakmicu, kasnije si pruže ruke i odu na piće. Jednom mjesečno se svi skupa nađu u jednoj od župa i u misnom slavlju pokazuju zajedništov u duhu kakvo se u posljednje vrijeme sve rjeđe sreće u današnjem otuđenom društvu. Kako se ovo ne bi pretvorilo u ničeovsko razglabanje o smislu života, ili u marksističku kritiku, želim samo istaći kako je glavna snaga ove lige njen kontinuitet, kao i to da se sve više pravih zagrebačkih haklera počinje natjecati u njoj. Od jednog natjecanja dobrih prijatelja, koji su manje više svi jedni druge poznali, Katolička liga svake sezone donosi neka nova lica, nove mlade ljude prepune duha i želje za sportskim nadmetanjem. Liga objedinjuje ono najčišće što postoji; sportski uspjeh, koji je sam sebi nagrada (naravno postoji i simbolična financijska potpora, kao i pehari pobjednicima), te zajedništvo u duhu koje pruža zadovoljstvo svim mladima koji se natječu.


Molitva prije utakmice

Sveti Blaž u ofenzivi

Nakon neophodnog uvoda, okrenimo se sportskoj strani posta (zlobnici bi rekli i tragikomičnoj strani J). U zadnje jesensko kolo momčad Svetog Marka Križevčanina ušla je sa dvije pobjede i šest poraza na kontu. Ekipa koja se prošle godine borila za sam vrh ljestvice, te osvojila Uskrs kup, ove godine pruža neprepoznatljive partije. Neuigranost, nedostatak kondicije, al i raznorazni pehovi bacile su Trešnjevčane na samo dno ljestvice, u borbu za ostanak sa Varaždinom i Lučkim, ups… krivi izvještaj, ajmo ispočetka. Kolo prije kraja jesenskog dijela Sveti Marko Križevčanin nalazi se na 14. mjestu od 16. ekipa, te mu je do kraja sezone svaki bod važan za ostanak u ligi. Utakmica sa agilnom ekipom Svetog Blaža došla nam je kao šaka u oko. Iako je protivnik bio dobro skautiran, te je kao najveća opasnot istaknuta osovina Smok-Petek, utakmicu smo otvorili kriminalno.
Sveti Blaž poveo je sa 2:0 nakon individualnih grešaka naše obrane, te nas bacila u rezultatski minus po tko zna koji put ove sezone.

1:0 Sveti Blaž
2:0 Sveti Blaž


Povratak otpisanih


Međutim, predvođeni okosnicom ekipe, Petrom Bošnjakom vraćamo se na 2:1, što je bio i rezultat kojim se otišlo na odmor. Bošnjakov velemajstorski prodor po lijevoj strani i asistencija Listar vrtit će se po sportskim špicama na Jabuka TV-u i sličnim postajama sigurno tjednima.

2:1 Sveti Marko Križevčanin

U poluvremenu smo skupili glave, pozvali našeg Svetog Marka u pomoć što nam se i vratilo. U školskom presingu Trbušić je oduzeo loptu na centu i onda solo prodorom i majstorskim udarcem špicom poslao golmana po ćevape.

2:2 Sveti Marko Križevčanin


Svakome po bod


Kad se činilo da je na terenu uspostavljena ravnoteža, te da će se do kraja utakmice igrati “šah”, situaciju je odlučio zakuhati najiskusniji na terenu, golman Svetog Marka Stipe Pletikosić. Krivo bačenom loptom u kontru dao je priliku Smoku da pokaže zašto je bio vođa ekipe koja je prošle godine ušla u polufinale Kutije Šibica. Video govori sve za sebe, a za one koji ne znaju Ivan Smok je asistent za pogodak u ovoj akciji.

3:2 Sveti Blaž

U očajničkoj situaciji, sa golom minusa tri minuta prije kraja, naš stožer predvođen veteranom Vukmanićem zove time out. Uvodimo golmana-igrača te krećemo u lov na pogodak. U tragičara gostiju pretvara se Smok koji pogađa stativu sa pet metara, a naš junak postaje Hrvoje Šiptar, baraba i vucibatina, ali i jedan od najodanijih članova ekipe. Dame i gospodo, uživajte u akciji za izjednačujući pogodak.

3:3 Sveti Marko Križevčanin

Eto, to je sve od mene za ovaj put, svi komentari i kritike su dobrodošli. Za kraj ću samo staviti video našeg trademark pozdrava kojim svake subote ujutro budimo stanare Kušlanove, Bužanove, Naselka i ostalih susjednih ulica.

Himalaja