Dan nakon što je u plavom salonu maksimirske “ljepotice” održan još jedan u nizu igrokaza u režiji Dinamove uprave, u Draškovićevoj 23, u sjedištu najvjernijih Dinamovih navijača dobili smo repliku. Dinamovi navijači, okupljeni oko Udruge navijača Dinama i Kluba navijača Bad Blue Boys, uz potporu Građanske inicijative Zajedno za Dinamo, održali su konferenciju za medije i odlučili iznijeti samo dio “prljavog veša” maksimirskog rukovodstvo, koje mediji, ali i uprava sama, prema njihovu mišljenju, uporno prešućuje.


Huligani na stajanju ili u loži?


Na početku je Danijel Hrnjak, predsjednik Udruge, podsjetio na razloge zašto veseli maksimirski trio, Mamić-Mamić-Vrbanović, ne bi ni pod koju cijenu smio obnašati dužnosti u bilo kojem sportskom kolektivu. Dok bi Vrbanović sa funkcije direktora morao odstupiti zbog kaznene prijave, prema kojoj može biti osuđen na zatvorsku kaznu trajanja dulje od tri godine, Mamić bros. osim po tom članku zakona ne bi smjeli biti u Dinamu i zbog svoje krvne veze sa Zdravkovim sinom Marijem, koji je vlasnik agencije za trgovanje igračima. Hrnjak se osvrnuo i na drugog govornika s maksimirske presice, direktora stadiona Miljenka Sakomana, koji je javno prijetio da će palicama uvesti red na maksimirske tribune. Dodao je da su svi navijači ostali neugodno iznenađeni njegovim istupom, jer je on donedavno bio jedina spona između navijača i kluba. Hrnjaku nije bio jasna Sakomanova izjava da ga je policija nekoliko puta kontaktirala u situacijama kad bi na maksimirskom sjeveru počelo pogrdno skandiranje ili bakljada. Predsjednik Udruge se zbog toga upitao je li onda director stadiona taj koji odlučuje o postupcima policije? Na kraju je spomenuo na moguću vezu između nabave travnjaka za maksimirski stadion i tvrtke koja se bavi baš tim poslom, Maxmar d.o.o., koja je slučajno u vlasništvu Sakomanova oca.


Dinamo se zgadio Zagrepčanima, ili im ga je netko zgadio?


Nakon kratkog osvrta i pogleda u dosjee maksimirskih čelnika navijački lider osvrnuo se i na spin rukovodstva kluba kako su Dinamovi najvjerniji navijači razlog praznih tribina maksimirskog stadiona. Tako je podsjetio na egzaktne podatke sa stranica Prve HNL, u kojima stoji kako je Dinamo u razdoblju od 13 mjeseci koliko je trajao bojkot grupe BBB, imao prosjek gledatelja od mizernih 1750 ljudi. Nakon njihova povratka, od utakmice s Varaždinom u rujnu ove godine, prosjek se povećao za otprilike 120%, na 4 tisuće. Iako je priznao da je Maksimir prazan s njima i bez njih, Hrnjak je dodao kako je apsurdno govoriti o navijačkoj skupini Bad Blue Boys kao uzroku praznog stadiona. Da bi ilustrirao zašto je tome tako, ponudio je još nekoliko brojki. Klub se sam hvalio, ili žalio, kako je na “povijesnu” utakmicu s grčkim PAOK-om, u prosincu prošle godine (bilo je to razdoblje bojkota BBB-a), u marketing i pozivanje ljudi na stadion utukao oko milijun kuna. Najveći dio otišao je na besplatne kape i šalove koje su podijelili gledateljima. Epilog: na stadionu 15 tisuća ljudi koji su svjedočili još jednom Dinamovom europskom neuspjehu. Hrnjak je podsjetio i na ovoljetno prodavanje ugleda kluba i ulaznice po kunu za utakmice s Neftčijem i Helinskijem. Ja bi dodao još i utakmicu s Ajaxom, gdje klub nije uspio napuniti stadion unatoč tome što je Dinamo nakon 12 godina uspio ući među velikane europskog nogometa, u Ligu prvaka. Kad se već spominju izgredi i “opasne horde huligana” zbog kojih je ljude strah doći na utakmicu, onda su navijači podsjetili da najveći huligan od svih sjedi upravo u maksimirkoj kancelariji, a nosi titulu izvršnog predsjednika kluba. Tako se uz Zdravka Mamića veže događaj iz 1994. godine kada je nakon utakmice Auxerre – Dinamo, zajedno sa Miroslavom Blaževićem, fizički napao delegata utakmice. Također su mu očito mrski i Riječani, jer je u maksimirskoj loži odalamio šefa riječke POA-e, a na utakmici prošle sezone cijelom je stadionu Kantrida pokazao “bosanski grb”. To su samo Mamićevi incidenti sa nogometnih utakmica, naravno ne svi, zaključio je s ovim dijelom Hrnjak.


Sad stvarno, pošto stolice?


Kad je završio s replikom klupskom rukovodstvu na temu sigurnosti navijača na stadionu, predsjednik Udruge izvadio je ispod stola repliku stolice sa maksimirskog stadiona, sa jasno istaknutom veleprodajnom cijenom od 3,90 eura po komadu. Želeći na taj način pokazati svima prisutnima da je jedna navijačka skupina može doći do približnog iznosa obnove stadiona, priložili su sljedeće brojke:
-stolice 156.000 eura
-plava trava 325.430 eura
-recaro sjedalice 13.640 eura
Ono što se Boysi pitaju je gdje je ostalih 8 milijuna eura koji nedostaju cifri koju je klub spominjao u medijima. Također su podsjetili na 100 milijuna kuna koje je Dinamo dobio u zadnjih 10 godina od grada Zagreba za troškove obnove stadiona. Donedavno na njemu nisu bili u funkciji ni sanitarni čvorovi. Hrnjak je još jednom podsjetio na njihova konstantna prozivanja klupske vrhuške da obznani točne troškove obnove stadiona. Iako je podsjetio na moralni apel klubu kako bi bilo vrijeme da iznosi izađu na vidjelo, dodao je kako je to i klupska zakonska obveza. Naime, Dinamo bi kao udruga građana morao omogućiti svim svojim članovima (njih oko 9 tisuća), uvid u financijsko poslovanje, a time i u “zloglasne” račune za obnovu stadiona.


Tko slavi stoljeće postojanja kluba?


Upravo na spomen prava članova u klubu Hrnjak je spomenuo Vrbanovićevu izjavu u kojoj on jasno naznačuje da među 9 tisuća članova kluba on ne bi našao nijednog pametnog sugovornika. Nije se moglo izbjeći pitanje stanja u Hajduku, u kojem su članovi dobili pravo upravljanja klubom, te Dinama u kojem su članovi tretirani kao “vlasnici članskih iskaznica” kako piše na službenoj klupskoj Facebook stranici. Hrnjak je istakao da je apsurd da u Hajduku, koji je privatiziran, članovi imaju puno veća prava, nego u Dinamu koji je udruga građana. Također je spomenuo i različito gledanje na navijački folklore i kulturu. Tako se u Splitu za bakljadu kaže da je prekrasna atmosfera i ljudi su sretni (slike Torcidine bakljade za 100. godišnjicu kluba pojavile su se in a CNN-u, op.a.), dok se u Dinamu zbog dvije, tri baklje navijače naziva rušiteljima države, zavedenim Srbima i Muslimanima. Kako najbolje funkcionira odnos između kluba i navijača, čak i ako se makne na stranu Bad Blue Boyse, Hrnjak je zaključio sljedećim primjerom: Nigdje nismo uspjeli pronaći podatak da jedan klub slavi sto godina postojanja (koje je sam proglasio, op.a.) u kazalištu, a ne sa svojim navijačima. To postoji samo u Dinamu.


Nema sukoba s igračima


Na novinarsko pitanje o odnosu s igračima, dodao je kako nema nikakvih problema s njima, da navijači razumiju kako su oni tu da rade svoj posao na terenu, te da im je više igrača potvrdilo kako im je zabranjeno pozdravljati sjevernu tribinu. Tako je spomenuo situaciju sa subotnjeg spontanog okupljanja nakon utakmice, gdje je u jednom trenutku kraj navijačkog skupa prolazio Igor Cvitanović sa svojom momčadi pionira, te ni u jednom trenutku nije verbalno niti fizički napadnut. Hrnjak smatra da je podmuklo od klupskog rukovodstva da igrače koristi kao živi štit u svom obračunu s navijačima.


Ne nazire se kraj


Očito je da se “rat” između navijača i Dinamova rukovodstva nastavlja. Još jedan u nizu hrvatskih slučajeva, u kojem osoba koja već čitav niz godina naočigled sviju krši zakon, proziva institucije da rade svoj posao. Možda najčudnije od svega je kako narod i dalje “puši” tu demagogiju o ljubavi prema klubu čovjeka koji je upravo od tog kluba napravio vlastitu firmu za trgovinu ljudima. I dok Dinamo gubi u Ligi prvaka, osvaja prvenstva i veseli se pred praznim stadionom, šačica mazohista i dalje ustraje u svojo borbi za klub kojeg im već desetljećima oduzimaju.